Odluka Vrhovnog suda Federacije BiH kojom je utvrđeno da odgovornost za neprovedeno mirenje ne može pasti na sindikate jedan je od najznačajnijih pravosudnih poteza posljednjih godina u području radnog prava u Federaciji BiH.
Presuda prvi put jasno razgraničava odgovornost države i radnika, utvrđujući da vlast mora osigurati mehanizme socijalnog dijaloga, a ne da sindikati snose posljedice zbog njezina izostanka.
Konačna presuda donesena je u sporu između Vlade Hercegovačko-neretvanske županije i prosvjetnih sindikata ove županije. Riječ je o odluci koja mijenja dosadašnju sudsku praksu i uspostavlja novi pravni standard, to je da se propusti institucija ne mogu koristiti kao oružje protiv onih koji se bore za svoja prava.
Vrhovni sud time podsjeća županiju da mora provoditi zakone koje sama donosi i da šutnja administracije ne smije biti prepreka ostvarivanju prava zajamčenih Ustavom i međunarodnim konvencijama.
Presuda se oslanja na ustavne i međunarodne norme koje jamče pravo na štrajk i slobodu sindikalnog djelovanja, uključujući Europsku socijalnu povelju i konvencije Međunarodne organizacije rada. Time ovaj slučaj nadilazi okvire HNŽ-a i postaje primjer primjene međunarodnih standarda na domaće radno zakonodavstvo.
Odluka u slučaju Vlade HNŽ-a i prosvjetnih sindikata postavlja pravni standard koji će imati utjecaj na sve buduće sporove u javnom sektoru. Uspostavlja načelo da postupak mirenja ne može postati mehanizam odugovlačenja, nego mora služiti stvarnom cilju, a to je mirnom rješavanju kolektivnih radnih sporova.
Vrhovni sud naglašava da u Federaciji BiH do sada nije postojala ujednačena sudska praksa o primjeni instituta mirnog rješavanja radnih sporova. Ova odluka zato postaje prvi jasan pravni orijentir koji će oblikovati buduće slične procese u Federaciji.
Spor Vlade HNŽ i prosvjetnih djelatnika
Predmet u kojem je Vrhovni sud FBiH donio ovu odluku odnosi se na spor između Vlade Hercegovačko-neretvanske županije i prosvjetnih sindikata oko zakonitosti generalnog štrajka u osnovnim i srednjim školama.
Niži sudovi su ranije presudili u korist Vlade, proglasivši štrajk nezakonitim, uz obrazloženje da postupak mirenja nije bio okončan te da sindikati nisu ispunili sve obveze iz Zakona o štrajku i Zakona o radu.
Revizija je dopuštena i usvojena upravo po točkama 4 i 5, koje su sud ocijenio presudnima za pravilnu primjenu zakona.
Vrhovni sud Federacije BiH preinačio je te odluke, prihvatio reviziju sindikata i utvrdio da su oni postupili u skladu sa zakonom jer su pokrenuli postupak mirenja i zatražili imenovanje miritelja s federalne liste nakon što ih je Vlada HNŽ-a obavijestila da županijska lista miritelja ne postoji. Budući da je Vlada odbila sudjelovati u postupku, Sud je zaključio da se taj postupak mora smatrati neuspješno okončanim, čime je ispunjen zakonski uvjet za organiziranje štrajka.
Podsjetimo, Vlada Hercegovačko-neretvanske županije još je 2015. godine donijela odluku o osnivanju mirovnog vijeća, ali nije pravodobno formirala listu miritelja, što je izravno onemogućilo provođenje zakonom propisanog postupka mirenja. Iako je u Narodnim novinama HNŽ-a 2019. objavljena odluka o utvrđivanju liste kandidata, postupak nikada nije zaživio u praksi, pa su sindikati bili prisiljeni tražiti imenovanje miritelja s federalne liste.
U presudama nižestupanjskih sudova, Općinskog i Županijskog u Mostaru, pogrešno je ocijenjeno da su sindikati trebali tražiti imenovanje miritelja isključivo od federalnog ministra, zanemarujući činjenicu da Vlada HNŽ-a nije ispunila svoju zakonsku obvezu.
Time su sudovi de facto dali za pravo organu uprave da može blokirati korištenje ustavnih i konvencijskih prava.
Pravo na štrajk, zajamčeno Ustavom BiH i Europskom konvencijom o ljudskim pravima, ne može se ograničiti zbog nerada i administrativne pasivnosti javnih tijela. U tom smislu, Vrhovni sud sada jasno poručuje da se nedonošenje potrebnih propisa ne može koristiti kao izgovor za zabranu sindikalnih aktivnosti.
Vrhovni sud FBiH zauzeo je i stajalište da su sindikati ispunili obvezu obavještavanja Ministarstva unutarnjih poslova HNŽ-a o održavanju štrajka, jer su dostavili informaciju da će se on provoditi u svim školama koje izvode nastavu na hrvatskom i bosanskom jeziku. Prema ocjeni Suda, nije bilo potrebno pojedinačno navoditi adrese svih škola jer je obavijest bila dovoljno jasna i razumljiva nadležnom ministarstvu, koje nije tražilo dodatna pojašnjenja.
Pobjeda zdravstvenih djelatnika
Presuda Županijskog suda u Mostaru, kojom je potvrđeno pravo Nezavisnog sindikata zaposlenika Sveučilišne kliničke bolnice Mostar da organizira i provodi štrajk, predstavlja dosljednu primjenu pravnog standarda koji je Vrhovni sud Federacije BiH ranije definirao u predmetu prosvjetnih sindikata.
Iako nije formalno procesno povezana s odlukom Vrhovnog suda FBiH, suštinski i pravno utemeljena je na istom načelu – da se odgovornost za neprovedeno mirenje ne može prebaciti na sindikate, nego na vlast koja je propustila osigurati zakonom predviđene mehanizme socijalnog dijaloga.
U ovom predmetu Vlada HNŽ-a pokušala je osporiti štrajk medicinara tvrdeći da bi on mogao ugroziti funkcioniranje zdravstvenog sustava i da nisu ispunjeni svi zakonski uvjeti. Sud je te argumente odbacio i potvrdio da su sindikati postupili u skladu sa zakonom, čime je implicitno potvrđeno načelo da se propusti vlasti u provođenju zakonom propisanih postupaka ne mogu tumačiti na štetu radnika.
Takva odluka pokazuje da se sudska praksa u Federaciji BiH počinje ujednačavati oko istog načela, to je da država mora poštovati vlastite zakone i ne može administrativnim izgovorima ograničavati sindikalne slobode.
Točka na dugogodišnju praksu
Presude Vrhovnog i Županijskog suda u Mostaru stavljaju točku na dugogodišnju praksu administrativnog ograničavanja štrajkova u javnom sektoru. Prvi put jasno potvrđuju da institucije vlasti, ako ne ispune zakonske obveze i ne uspostave mehanizme mirenja, ne mogu sindikatima uskratiti pravo na industrijsku akciju.
Postupak mirenja zamišljen je kao sredstvo dijaloga, a ne prepreka štrajku. Ako vlast odbija sudjelovati, postupak se smatra neuspjelim, a sindikat ima pravo na kolektivnu akciju.
Vrhovni sud Federacije BiH ovom je presudom postavio jasan pravni standard, to je da nečinjenje države ne može biti krivnja sindikata. Time je potvrđeno da se odgovornost za nefunkcionalan sustav socijalnog dijaloga konačno prebacuje s radnika na institucije.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
