Marka Livaju se opet od milja zove “Ćaća”. Dakle, definitivno je vijest proteklog razdoblja da se ćaća vraća. Ozdravio je i potpuno je spreman za sve predstojeće napore. Govorio je uoči Belupa Gonzalo Garcia da se Livajin datum povratka ne može točno odrediti, ostao je neodređen. Vratit će se, govorio je, kada bude mogao. A, evo, očito će moći protiv Osijeka. Jer, vratio se kapetan u trening s ekipom. Napokon, rekli bismo, jer je vjerojatno njemu nogomet nedostajao više od ičega. A utopija da on ne treba ovom Hajduku nije dugo živjela.
Kad se govori o Marku Livaji, igraču takve klase, onda tu nema sredine. Njega se ili voli ili ne voli, nema onih suzdržanih. Može se Livaju secirati na dva dijela: kao nogometaša i kao osobnost. S takvim se podjelama susreću ionako svi veliki sportaši, a Marko to jest. Što se pak nogometnog dijela tiče, rijetko je tko u dosadašnjem dijelu sezone mogao zatvarati oči pred činjenicom da Livaja može i mora bolje. Nije to bilo to, nije bilo ono na što je svih navikao, a letvicu je podigao visoko. A Hajduk je bez njega, za promjenu, nizao pobjede.
Dovoljno je to bilo sredini ovakvog tipa da odmah donese zaključak kako Livaja ne treba Bijelima. I oko toga se automatski napravila cijela fama, a jednostavno je prikladnije bilo zaključiti da ovaj Hajduk više ne ovisi o Livaji. Ne ovisi utoliko što su se stvarale prigode, nizale opasnosti pred gostujućim vratima. Takav stav ne znači da bilo tko ima bilo što protiv Livaje. To su zaista činjenice koje su dugo čekali navijači Bijelih. No, reći da Hajduku ne treba njegov kapetan je doista sumanuto. I bilo je za očekivati da takav narativ neće dugo egzistirati. Naravno, Livaju se počelo zazivati već nakon prve nule, one u Vinkovcima, gdje Hajdukovci nisu iskoristili par prilika i poluprilika. Odmah je mozak procesuirao izostanak Livaje i vapaj za njim.
– E, da je Markan bio tu, ne bi mi došli do jedanaesteraca – takva su, otprilike, razmišljanja počela iskakati. Ako se nakon kup utakmice počelo osjećati, nakon remija u Koprivnici je izbilo na samu površinu. Vapaji i dozivanja Marka Livaje postajali su glasniji, a moglo se to i očekivati. I, evo, Marko Livaja se oporavio te će konkurirati za ogled protiv Osijeka. Čak više nije bitno u kolikom obujmu. Nitko vijesti ne gleda u zube, ne propitkuje je li bolje da starta ili utakmicu započne na klupi. Bitno je samo da je u zapisniku, da je tu. Da je Garciji dostupan nakon što je propustio 5 utakmica i posljednji put nastupio prije 40 dana.
I to je sada idealna poanta kako bi se prebacili s onog nogometnog dijela zvijezde na njen dio koji se uopće ne može opisati. Recimo, ono što je Luka Dončić za Los Angeles, Nikola Jokić za Denver, Colorado, ono što je bio Diego Maradona za Napulj… Dakle, dovoljno je samo poentirati i kazati da Hajduk na Osječane ide jači za Marka Livaju. Samo je ta nepobitna činjenica dovoljna da sa sigurnošću možemo kazati kako će tog subotnjeg predvečerja na Poljudu biti oko 30 000 ljudi. Samo zato što se vraća Marko Livaja. Doći će ga ljudi prvotno pozdraviti, a onda i navijati za prvoplasiranu momčad SHNL-a. I gotovo sigurno će svaki Livajin potez mamiti uzdahe, svaka njegova ideja, pa makar bila i neispunjena na terenu. Opet će “Ćaća” u hajdučkom puku buditi osjećaje nalik onima koji su egzistirali prvo proljeće kada je Atenu zamijenio Splitom. Bravure koje godinama izvodi definitivno su razmazile Splićane, nekako se uzimaju zdravo za gotovo. A to što Livaja može s loptom ne može baš svatko. Osjetio je Bijeli tabor kako je funkcionirati bez Livaje na mjesec dana. I bilo je sjajno sve do dvije utakmice u kojima se nije zabio gol. Jer, da je Livaja bio, on bi zabio, je li?
I eto, zbog njegovog će povratka ova utakmica definitivno biti posebna, možda i najposebnija do sada. Ozljeda lože je napokon iza Hajdukova kapetana koji se stavio na raspolaganje Gonzalu Garciji. I Poljud će biti pun kako bi ponovno pozdravio svog majstora… Pa, nisu ni Lakersi isti s Dončićem i bez njega, nije to bio Real bez Cristiana Ronalda. Pa nije ni Hajduk bez Marka Livaje.
