Te je sezone, prije 20 godina, koju hajdučki puk jedva više i spominje koliko je dugo posljednja s naslovom prvaka, najbolji strijelac ekipe bio Tomislav Bušić s 11 postignutih golova. Pričamo, naravno, o sezoni 2004./05. A ove su sezone Bijeli na prvom mjestu prvenstvene ljestvice s 4 boda više u odnosu na drugoplasirani Dinamo.
Gonzalo Garcia je preporodio gotovo sve igrače, ali jedan jednostavno zaslužuje biti podrobnija tema. Radi se o Micheleu Šegi, čovjeku kojemu je lani Gattuso potpuno srozao samopouzdanje, nije izgledao kao nogometaš, nije ličio na sebe. E, isti taj Šego je trenutačno sa šest golova uz Kulenovića najbolji topnik lige. Ključan potez napravio je Gonzalo Garcia kada ga je “instalirao” u sam vrh napada, a Rebića povukao na krilo. Šego, eto, ne prestaje zabijati, ali i djeluje kao moderna i kompletna špica. Tomislav Bušić se u to ime čini kao idealan sugovornik na temu Šegina preporoda.
Kako, za početak, njemu izgleda najbolji strijelac lige?
– Vratit ću se na početak i njegov dolazak iz Varaždina. Očito mu je trebalo određeno vrijeme prilagodbe na drukčije i veće zahtjeve, nije lako napraviti takvu promjenu. On sada izgleda nevjerojatno, zabija u kontinuitetu i dobio je samopouzdanje, a to je svakom igraču najvažnije. Preporodio se otkad igra u špici i ja mu samo želim da tako nastavi.
Najviše kod Šege imponira količina trke i fizički kapaciteti, a Bušić kao napadač zna koliko je teško kontinuirano pritiskati obranu u visokom ritmu, u čemu je tajna?
– To je stvarno teško postići, ali morate znati da su njegove fizikalije uvijek bile na elitnoj razini, na razini puno jačih liga. Ta količina trke koju on isporučuje je nevjerojatna. On je taj okidač presinga, a kada uz njega imate Rebića i Almenu onda je jasno da je motorika Hajdukov najveći napadački forte.
Ali, Šego ne staje po 90 minuta, praktički ne izlazi iz igre…
– Da, ali to me ne čudi kada je on u pitanju. Puno radi na sebi i uvijek je bio fizički moćan. Po tim je karakteristikama za koju razinu više – poentirao je Bušić koji je objasnio koliko Šegi u tom pritisku pomažu Rebić i Almena.
– Svi znamo koliko je Reba uvijek bio mašina što se tog dijela tiče, a kod Almene je jako važno što razumije nogomet. Kad njih trojica napadnu stopere sigurno im nije svejedno.
Tako smo došli i do nepresušne teme povratka Marka Livaje, kako dobiti njegov učinak koji je krucijalan, a ne izgubiti Šegu?
– E, to su brige za Garciu, ali slatke. To će on sigurno znati iskombinirati. Livaja mora igrati jer će sigurno Hajduk s njim biti dimenzija više, bit će bolji. Tu Livajinu kvalitetu nitko nema. Šego bi sada bio odličan i na krilu. S ovakvim samopouzdanjem može igrati gdje god želi, neće biti nikakvih problema.
Kakav bi Livaja s ovako fizički dominantnim krilima bio na “desetki”?
– To zapravo i jest pozicija koju je kroz karijeru najviše volio i na njoj igrao najbolje. S ovom količinom trke Šege, Rebića i Almene, Livaja uredno može igrati iza njih, to bi bila sjajna kombinacija – kazao je Bušić pa se dotaknuo i kompletne momčadi Hajduka:
– Najsretniji sam zapravo jer smo napokon na pravom putu. I vrlo sam optimističan zbog jedne stvari. Napokon imamo igru. Lani smo, recimo, do kraja bili u utrci za naslov, ali smo igrali loše, negledljivo. Raduje me i što se utakmice rješavaju rutinski, bez nekog stresa. Jednostavno, svi igrači su u formi i igraju sjajno. Koga god Garcia stavi, neće pogriješiti i nadam se da će to što duže potrajati.
Protiv Osijeka je u prvih 11 od stranaca bio samo Almena, a gro ekipe je ponikao u Hajdukovoj školi. Možete li povući paralelu s vašom šampionskom generacijom?
– Teško je to uspoređivati. Ali, meni je predivno vidjeti naše momke, općenito hrvatske igrače u Hajduku. To je to, baš sam sretan i gušt je gledati ovakav Hajduk. Mi smo tada također imali puno domaćih momaka. Što je najvažnije, svi ovi momci znaju što znači Hajdukov dres i sve što uz njega ide. Čini mi se da ova ekipa igra bez pritiska, a usto još i zna nogomet. Nadam se da je napokon “to to” – zaključio je Tomislav Bušić.
