Tijekom prošlog tjedna jedan je azil za životinje s područja Čakovca u velikoj akciji spasio 37 pasa. Sklonište za životinje Prijatelji Čakovec na brigu i njegu preuzeo je ove životinje iz jednog tamošnjeg romskog naselja.”Neke su nas priče posebno dotakle, pisat ćemo vam o njima”, napisali su na svojem Facebooku uz fotografije pasa koji su spašeni. O ovome su se problemu oglasili i Prijatelji životinja, koji tvrde kako je u romskim naseljima diljem Međimurske županije situacija izvan kontrole.
Psi tamo žive na ulici, tvrde, te se nekontrolirano razmnožavaju. Stoga su djelatnici skloništa prije nekoliko dana, u pratnji komunalnih redara i policije, otišli u kontrolu romskog naselja Kuršanec. Od 2018. kad je na snagu stupila Naredba o obaveznoj kastraciji pasa, od tamo je Azil izvukao 900 pasa.
“Mnogi su uzeti s istih adresa kao i prije, ali stanovnici stalno dovlače nove pse. Tvrde da ih ‘imaju odmalena’, no nisu ih cijepili, očistili od parazita, mikročipirali niti kastrirali”, rekla je Aleksandra Hampamer iz čakovečkog skloništa. Također, problem je što mnoge lokalne zajednice unutar županije nisu provele kontrolu mikročipiranja pasa obilaskom svih kućanstava. Zato nečipirani psi iz drugih općina završavaju upravo u romskim naseljima s obzirom na to da se Romi javljaju na oglase gdje netko nudi štence. Bez koordinirane i redovite kontrole mikročipiranja, broj pasa u tim naseljima nastavlja rasti.
Godišnje do 500 pasa
“Kada komunalni redari, veterinarska inspekcija i policija i naprave kontrole i izdaju prekršajne naloge i optužne prijedloge, zakoni se u romskim naseljima teško provode. Kazne se ne mogu naplatiti jer su prekršitelji najčešće korisnici socijalne pomoći, pa sudske odluke ostaju mrtvo slovo na papiru”, pojasnila je Hampamer.
Gradovi i općine Međimurske županije te udruga koja vodi sklonište godinama ulažu velika sredstva u projekt kastracije i zbrinjavanja pasa, no njihovi su resursi ograničeni. Samo za osnovne veterinarske zahvate dosad su potrošene stotine tisuća eura, dok liječenje bolesnih i teško zlostavljanih pasa s lomovima, uraslim lancima i zaraznim bolestima višestruko povećava troškove.
Procjenjuje se da iz međimurskih romskih naselja godišnje treba zbrinuti između 400 i 500 pasa, što ne bilježi nijedna druga hrvatska županija. Sklonište u Čakovcu, koje pokriva područje 25 gradova i općina, nosi glavni teret zbrinjavanja necijepljenih, nekastriranih, neoznačenih i zlostavljanih pasa iz romskih naselja, koji pune sklonište. Svaka takva nova akcija znači odgodu pomoći drugim psima koji čekaju zbrinjavanje.
‘Za njih nema posljedica’
“Nažalost, sav trud čakovečkog skloništa da pomogne psima iz romskih naselja samo je gašenje požara žličicom vode. Dok drugdje u Hrvatskoj građani plaćaju 150 eura kazne ako psa ne drže na povodcu, u romskim naseljima psi lutaju bez nadzora, necijepljeni, nekastrirani i nemikročipirani. Mačaka gotovo da i nema jer ne prežive. Koji god propis mještani prekrše, za njih nema posljedica, nema ovrhe, zatvora, gubitka socijalnih prava ni promjene ponašanja. Normalizirali smo da komunalni redari i ostale službene osobe, zbog straha od nasilja, ne mogu ući u romska naselja bez policijske pratnje, što je sramotno i nedopustivo. Sustav time šalje poruku da se zakon primjenjuje selektivno, a to razara povjerenje u institucije”, upozorila je Snježana Klopotan Kačavenda iz udruge Prijatelji životinja.
Napomenula je da lokalne zajednice trebaju pomoć i da bez podrške države nema trajnog rješenja. “Država ne smije tolerirati da postoje područja u kojima se zakoni ne provode kao drugdje u Hrvatskoj. Problem zbrinjavanja i kontrole pasa u romskim naseljima ne može se prebacivati na općine, udruge i sklonište, koji već rade iznad svojih kapaciteta. Potrebna je koordinirana akcija svih resora, od ministarstava poljoprivrede i socijalne politike do unutarnjih poslova, kako bi se uspostavili red, odgovornost i jednaki uvjeti za sve građane”, dodala je.
Prijatelji životinja stoga pozivaju nadležne institucije da bez odgode osmisle i provedu učinkovite mehanizme kontrole, nadzora i sankcioniranja. “Ovaj problem mora se riješiti na državnoj razini, sustavno i trajno. Samo zakoni koji vrijede jednako za sve mogu jamčiti pravnu sigurnost i povjerenje u institucije”, zaključuje Klopotan Kačavenda.
‘Koliko tužnih okica’
Naime, jedan od pasa izuzetih iz romskog naselja, čini se, traži se cijele godine. “Rex je jučer prema broju mikročipa pronađen u akciji kontrole u romskom naselju Kuršanec. Njegovi ga ljudi traže od prvog mjeseca. Ponovni susret bio je emocionalan. Rex se vratio doma”, napisali su iz Azila u još jednoj objavi, te prikazali ovaj radostan trenutak.
Sudbine ovih 37 pasa rijetke nisu nagnale na komentar. “Pogledala sam sliku po sliku. U očima svakog psa se vide tuga i strah. Pa može li iko više stati tim neljudima u kraj”, “Dok se mi ljudi ne dignemo na noge, ništa od svega…”, “Mogla bih svašta reći, ali poanta je; veliko vam hvala sto ste te anđele spasili iz pakla, jer da nije vas…”, “Njihovi pogledi govore sve” i “Koliko tužnih okica”, samo su neki od njih.
