Godinu dana nakon što je u urušavanju nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu poginulo 16 ljudi, Srbija još uvijek traži odgovore. Masovni prosvjedi su potresli državu, vlast je obećala brzu istragu i obnovu (navodno stotinama milijuna eura), ali suđenja i presude ne dolaze – što to govori o pravosuđu i političkoj odgovornosti?
1. studenog 2024. godine, prije točno godinu dana, složena metalna nadstrešnica novog dijela željezničke stanice u Novom Sadu se srušila, pri čemu je poginulo 16 ljudi i više ih je ozlijeđeno. Događaj je izazvao šok i masovne reakcije javnosti. Ova tragedija je potaknula niz prosvjeda i blokada diljem Srbije; demonstranti su zahtijevali odgovornost, smjenu odgovornih i istragu korupcije u velikim infrastrukturnim projektima.
Tužiteljstvo je kroz naredne mjesece vodilo istrage; podignute su optužnice protiv niza osoba (u pojedinim izvještajima spominje se oko 13 optuženih, uključujući bivše dužnosnike), ali procesi su nailazili na administrativne i pravne prepreke, a suđenja se sporo otvaraju.
Koliko je uloženo u obnovu i zašto brojke variraju?
Nakon nesreće vlasti i državni dužnosnici najavili su velike iznose za hitnu obnovu i sigurnosne mjere. U medijskim izvještajima pojavljuju se različite brojke, mediji i javni službeni istupi spominju desetke milijuna eura (u nekim izvorima oko 60–65 milijuna eura ili slično), dok drugi izvori govore o manjim iznosima namijenjenim hitnoj sanaciji.
Razlike u ciframa dijelom su posljedica načina računanja (direktni radovi, zamjena konstrukcije, naknade, hitni radovi i sl.) te uključivanja različitih izvora financiranja. Postoje javne najave velikih iznosa za obnovu, ali transparentnost trošenja i točna računica ostaju problematični te su predmet kritika civilnog društva i oporbe.
Tijekom sljedećih mjeseci nadležna tužiteljstva su poduzimala korake; povremeno su podizane optužnice (u nekim izvještajima spominje se podizanje optužnice protiv više osoba, uključujući i bivše ministre ili direktore poduzeća povezanih s projektom).
Što žele prosvjednici?
Ipak, kako su isticali komentatori i neke pravne instance, potvrđivanje optužnica, prikupljanje dokaza i prebacivanje predmeta između nadležnih tužiteljstava i sudova odvijalo se sporo. Nakon godinu dana, iako su optužbe podignute ili najavljivane, u mnogim slučajevima još nisu izrečene pravomoćne presude ili nisu počela javna suđenja. To je izvor nezadovoljstva javnosti i tumačenja da pravosudni sustav ne radi dovoljno brzo i transparentno.
Glavni zahtjevi prosvjednika i dijela javnosti uključuju: hitno i neovisno kazneno procesuiranje odgovornih, javnu i jasnu reviziju trošenja sredstava na obnovu, borbu protiv sustavne korupcije u velikim infrastrukturnim projektima te smjenu odgovornih dužnosnika i veće kontrole projektnih koncesija i izlagača.
Mnogi analitičari i predstavnici civilnog društva ističu kako tragedija rasvjetljava širi problem — projekti brze realizacije bez dovoljno nadzora i potencijalne neusklađenosti standarda i procedura pri izvođenju radova. To je, kažu, recept za katastrofu kada se kombinira politički pritisak, nedovoljna kontrola i moguće nepravilnosti u ugovaranju, prema Reutersu.
Poljuljan Vučićev režim?
Tragedija i masovni prosvjedi kod dijela javnosti doveli su do jačih kritika na račun države i političkog vodstva Aleksandra Vučića. Protivnici režima tvrde da se incidentom otvorilo pitanje odgovornosti ljudi bliskih vlasti te mogućeg ignoriranja sigurnosnih standarda zbog interesa i koruptivnih veza. S druge strane, vlast je javno obećavala istragu i mjere za obnovu, a formalni udar na stabilnost vladajuće strukture nije uspio dovesti do smjene vlasti — iako su prosvjedi bili dugotrajni i intenzivni.
Tragedija u Novom Sadu otvorila je temeljna pitanja o sigurnosti u velikim projektima, načinu vođenja i nadzora javnih ulaganja te učinkovitosti pravosudnog sustava u brzom rješavanju slučajeva s velikim javnim interesom. Godinu dana nakon nesreće, iako su poduzeti pravni koraci i najavljene velike investicije za obnovu, mnogo je otvorenih pitanja, posebno oko transparentnosti trošenja i brzine provođenja pravde.
Za dio javnosti to je dokaz da institucije i dalje ne funkcioniraju kako bi trebale; za druge, komplicirani procesi istrage i sudskih provjera objašnjenje su za kašnjenje. U svakom slučaju, zahtjev građana za jasnim odgovorima i odgovornošću ostaje centralan.
