Još kad je Hrvatska pregovarala s Europskom unijom, iz Bruxellesa se čulo da europski projekt neće biti gotov ni kompletan ako se ne pridruže i zemlje Balkana. Bilo je različitih razmišljanja, pa i da Hrvatska i Srbija trebaju zajedno ući u EU, ali to je odbačeno. Papagajski se ponavljalo da treba najprije ispuniti kriterije za članstvo, a tek se onda može dobiti ulaznica za EU. Uz neke logične “prepreke”, svaka je zemlja dobila i posebne, pa je Hrvatska najprije morala riješiti “slučaj Gotovina“. Uglavnom, na Hrvatskoj su stare članice EU-a vježbale mišiće, a pridružila im se i Slovenija koja je zakočila ulazak Hrvatske.
Nakon što je Hrvatska postala punopravna članica, pravila EU-a još su se zaoštrila. Uglavnom, sve je osmišljeno tako da treba “provesti reforme” da bi se dobila “ulaznica”, a poslije što bude. Činjenica je da ovakva Hrvatska kakva je danas nikad ne bi ušla u Europsku uniju da je takva bila u finišu pregovaranja.
Cijenu je platio i tada moćni premijer Ivo Sanader, koji je optužen za korupciju, a sada je jasno da je u odnosu na mnoge u Hrvatskoj bio tek jedan slučaj u moru mnogo radikalnijih slučajeva. Jasno je i to da dobrim dijelom Andrej Plenković izvlači Hrvatsku da ne upadne u veće probleme s Bruxellesom, koji ima mnogo teže slučajeve od Hrvatske kojoj tek usput dodjeljuje packe.
Brojni uvjeti
Ali Hrvatska svakako više nije problem za EU, barem dok je Andrej Plenković na vlasti. Znatno su veći problem zemlje jugoistočne Europe koje su godinama u čekaonici i već su izgubile nadu da će ući u EU. U Zagrebu je prije nekoliko dana bio novi premijer Sjeverne Makedonije Hristijan Mickoski, a Plenković je tom prilikom poručio da je bilo previše nepravde prema toj zemlji. Ponovljena je stara formula koja se koristi u tim prilikama, da će Hrvatska nastaviti davati punu podršku Sjevernoj Makedoniji na njezinu europskom putu. Svima je jasno da je to samo jedna u nizu diplomatskih fraza koje ne znače ništa. Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović i u ovom je slučaju bio oštriji, rekao je da je Europska unija nepoštena i neiskrena prema Makedoncima koji su dosad ispunili brojne uvjete koji su se od njih tražili, ali su i dalje daleko od članstva. I to je realnost.
A Makedonci su se odrekli i vlastitog imena još 2018. godine, kada je uz posredovanje Ujedinjenih naroda potpisan sporazum s Grčkom i tako riješen spor oko imena. Grci su godinama tvrdili da je Makedonija ime njihove sjeverne pokrajine, a na kraju je nađen kompromis da se Makedoniji u naziv doda Sjeverna. Svi su mislili da je time riješen glavni problem i da Grčka kao članica EU-a neće blokirati makedonski europski put, ali to se nije dogodilo. Zahtjev za članstvo stoji u Bruxellesu od 2005. godine, a u srpnju 2022. godine EU je organizirao prvu međuvladinu konferenciju o europskom putu te zemlje.
Srbi na ovo ne žele zažmiriti, najavljuju probleme: ‘Nikada im nećemo dozvoliti’
Europska komisija prvi je put preporučila otvaranje pregovora o pristupanju sa Sjevernom Makedonijom u listopadu 2009. Ta je preporuka u 2015. i 2016. bila uvjetovana ostvarivanjem znatnog napretka u provedbi hitnih prioriteta u području reformi i nastavkom provedbe Sporazuma iz Pržina, političkog sporazuma kojim su se glavne stranke u Sjevernoj Makedoniji obvezale na poštovanje demokratskih načela i dogovorile da će uspostaviti prijelazno razdoblje koje će završiti slobodnim i poštenim izborima.
Čarobna formula
Vijeće je u lipnju 2018. usvojilo zaključke u kojima se složilo da će pozitivno odgovoriti na napredak Sjeverne Makedonije te utvrdilo put prema otvaranju pregovora o pristupanju u lipnju 2019. Vijeće je istaknulo da je prijeko potrebno da Sjeverna Makedonija nastavi ostvarivati konkretan napredak u određenim ključnim područjima, kao što su borba protiv korupcije i reforma pravosuđa, obavještajnih i sigurnosnih službi te javne uprave. Ministri i ministrice EU-a nadležni za europske poslove 24. ožujka 2020. postigli su politički dogovor o otvaranju pregovora o pristupanju s Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Formalno je donesen pisanim postupkom, a članovi i članice Europskog vijeća potvrdili su ga 26. ožujka 2020.
Predstavnici EU-a i Sjeverne Makedonije sastaju se u sklopu Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje EU-a i Sjeverne Makedonije kako bi preispitali napredak u odnosima EU-a i te zemlje u procesu stabilizacije i pridruživanja. Do ožujka 2023. održano je šesnaest sastanaka Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje EU-a i Sjeverne Makedonije. Na posljednjem, održanom 17. ožujka 2023. u Skoplju, sudionici i sudionice razgovarali su o odnosima EU-a i Sjeverne Makedonije te sagledali napredak postignut u vezi sa strategijom pristupanja, što je uključivalo političke i gospodarske kriterije za članstvo u EU-u te kriterije povezane s pravom EU-a.
Tako to izgleda očima europskih birokrata, a u praksi stalno nad Makedoncima visi zahtjev da ubrzaju reforme u području temeljnih prava i vladavine prava. To je ta čarobna formula koja je visjela i Hrvatskoj oko vrata, a visi i svim balkanskim zemljama. Pojednostavljeno, traži se provođenje mjera protiv korupcije, nepristranost pravosuđa, reforma javne uprave. Makedonci su bili strpljivi, ali su na kraju izgubili vjeru u Bruxelles da će doći do cilja.
Bugarska blokada
“Sjevernoj Makedoniji nije lako u Europi, a ni s njom. Najprije je početak pregovora o primanju u EU sprečavala susjedna Grčka. Nakon svađe koja je trajala više od dva i pol desetljeća nađen je kompromis koji je otvorio put u NATO. Sada prijam u EU ometa Bugarska. Ona želi od Sjeverne Makedonije iznuditi promjene u tumačenju nacionalne povijesti po volji Sofije. Osim toga, Bugarska tvrdi da makedonski nije samostalan jezik, nego samo zapadnobugarski dijalekt”, piše Mehmed Smajić za Deutsche Welle.
“I na kraju se zahtijeva da se bugarska manjina, koja ima samo 3000 pripadnika, u Ustav Sjeverne Makedonije unese kao ‘državotvorna nacija’. Istovremeno se u Bugarskoj opovrgava postojanje makedonske nacionalne manjine. Unatoč ohrabrujućim govorima i praznim obećanjima zapadnih političara, Sjeverna Makedonija i dalje je igračka međunarodne politike. I zemlja kandidatkinja za članstvo u EU-u koja tako dugo čeka na početak pregovora kao nijedna druga prije nje. Doduše, tzv. konferencija o pristupu u srpnju 2022. označila je formalni početak pregovora. No to zbog bugarske blokade još nisu pravi pregovori, na kojima bi bila otvorena pojedina poglavlja.”
Građanima Sjeverne Makedonije prekipjelo je zbog stalnog čekanja nečega, a da ništa ne dočekaju. Dosta im je svih nepravdi, traže da se Bruxelles pomakne, ali interes EU-a sada nije na jugoistoku Europe. Nema snage ni da se provedu reforme unutar samog EU-a, sve stoji na idejama koje se ne provode. Nema više Angele Merkel, francuski predsjednik vodi svoje bitke, njemački kancelar također, a svatko vuče na svoju stranu. Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen preslaba je za radikalne poteze pa je proširenje Unije samo mrtvo slovo na papiru.
U Srbiji računaju da će se promijeniti odnos prema europskom putu te zemlje ako ostvari bliske kontakte s najmoćnijom europskom zemljom uz Njemačku, a to je Francuska.
Moć novca
Time Beograd računa da će se tolerirati sjedenje na dvije stolice ili da će se nastaviti stanje kakvo je bilo i dosad, puna usta Europe, a potezi nisu u duhu EU-a. Macron je doputovao u Beograd u trenutku u kojem Francusku potresa jedna od najvećih kriza u posljednjih tridesetak godina, ali moć novca bila je jača od realnosti s kojom se Macron susreće. Dva je dana bio u Srbiji te je izjavio da joj je mjesto u EU-u, ali je mnogo važnije bilo potpisati ugovore o prodaji novih 12 borbenih zrakoplova te za brojne druge projekte u kojima će sudjelovati Francuzi.
Hoće li ovaj poslovni dio Beogradu pomoći u odnosima s EU-om, tek treba vidjeti. Radi se i na realizaciji projekta za koji su zainteresirani Nijemci, a to je rudnik litija, pa je i Olaf Scholz nedavno bio u Beogradu.
Srbi se crvene zbog liste na kojoj je Hrvatska trijumfirala: ‘Teška bruka, a opis je još tužniji’
Ali zasad nema mnogo pomaka na europskom putu Srbije, koji je konkretno započeo 21. siječnja 2014. godine, kada su u Bruxellesu formalno otvoreni pregovori. Dosad je otvoreno više od dvadesetak poglavlja, ali ih je vrlo malo zatvoreno. Oni glavni nisu ni započeli, sve stoji. Dug je put da se otvori svih 35 poglavlja, a tek da se zatvore. Tako je Srbija, uz Tursku i Crnu Goru, država koja najdulje pregovara s Bruxellesom. Analitičari tvrde da je prošlo desetljeće propuštenih šansi i da se neće ponoviti hrvatski put koji je trajao šest godina.
Glavni je problem Kosovo, a sada je jasno da Beograd neće pristati ni na jednu formulaciju po kojoj bi priznao Kosovo kao državu. Zato se vode dugi i neplodni diplomatski razgovori po sistemu koji je Bruxellesu najdraži, a to je da se u njih ubacuje koncept mrkve i batine. Srbija je u neku ruku fenomen na Balkanu, nema dvojbe da se Beograd gradi i sve više sliči svjetskoj metropoli, ali su institucije u rukama jedne stranke i jednog čovjeka. Doduše, onog koji pobjeđuje na izborima pa ima izborni legitimitet.
Zeleno svjetlo
Zapravo, EU polako diže ruke od Srbije, kao i Srbija od Europe. Vlasti u Srbiji uspješno laviraju između Zapada i Rusije i Kine, uzimajući od svih pomalo. Kada se počne govoriti da je zemlja nedemokratska, službeni Beograd odgovara “a kako je u susjedstvu”. I ta se igra nastavlja, a Srbija stoji u pregovorima i neće ih u dogledno vrijeme ubrzati. Bosni i Hercegovini dodijeljen je status kandidata za članstvo u EU-u u prosincu 2022. godine, gotovo sedam godina nakon što je podnijela zahtjev za članstvo u Uniji, u veljači 2016. godine. Crna Gora odluku o otvaranju pristupnih pregovora čekala je oko tri i pol godine, kao i Srbija. Albanija je ušla u pregovore u srpnju 2022. godine, a Kosovo je zasad na aplikaciji.
Europska unija širila se nekoliko puta od svog nastanka 1957. godine do danas tako što je u svoje redove primala nove države članice. Kako bi postala dio EU-a, država kandidatkinja mora ispuniti ekonomske i političke uvjete nazvane Kopenhaški kriteriji (prema summitu u danskoj prijestolnici Kopenhagenu 1993. godine), a koji uvjetuju postojanje stabilne demokratske vlade koja poštuje vladavinu prava. Prema Sporazumu iz Maastrichta, svaka država članica i Europski parlament moraju dati zeleno svjetlo za svako širenje. Proces proširenja nekada se naziva i europska integracija ili eurointegracija. Tako je to u praksi.
Crna Gora podnijela je zahtjev za članstvo u EU-u u prosincu 2008., a status zemlje kandidatkinje dodijeljen joj je u prosincu 2010. Pregovori o pristupanju između Crne Gore i EU-a započeli su u lipnju 2012., a dosad su otvorena 33 pregovaračka poglavlja. Vijeće je u svibnju 2021. postiglo dogovor o primjeni revidirane metodologije proširenja na pregovore o pristupanju s Crnom Gorom i Srbijom. Time se željelo revitalizirati proces pristupanja, povećati usredotočenost na temeljne reforme i osnažiti političko usmjeravanje. Osim toga, 35 pregovaračkih poglavlja tada je organizirano u šest skupina.
Najveći problem
Poglavlje o vladavini prava glavni je prioritet za daljnji napredak. Dok se ta ključna etapa ne postigne, neće biti privremenog zatvaranja novih poglavlja. Nadalje, Vijeće je istaknulo da Crna Gora mora poduzeti važne i hitne reforme kako bi ponovno uspostavila rad glavnih pravosudnih tijela te povećati napore u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, kao i one usmjerene na poboljšanje slobode izražavanja i slobode medija. Vijeće je pozdravilo snažan oporavak i stabilan rast gospodarstva Crne Gore te pozvalo tu zemlju da provede strukturne reforme, smanji javni dug i nastavi raditi na unapređivanju fiskalnog upravljanja i transparentnosti. Odalo je priznanje Crnoj Gori zbog dosljedne suradnje na pitanjima vanjske politike i potpune usklađenosti sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a.
Srpski premijer udario po Hrvatima kao nitko: ‘Imaju čudna pravila, ne daju nam mira’
A onda su u vlast u Crnoj Gori ušli oni koji EU ne podnose. I vrlo brzo destabilizirali odnose s Hrvatskom, koja je otvoreno pomagala susjedima na europskom putu. Što će dalje biti, brzo će se vidjeti, ali je činjenica da Hrvatska neće tolerirati takvo susjedstvo barem kada je riječ o podršci na europskom putu Crne Gore.
A EU ima vremena, ako se spasi sadašnji koncept i nađe put za godine i izazove koji predstoje. Sa zemljama Balkana ili bez njih. Sada je dobro jer novca još ima pa svi nešto dobiju, čak i oni koji su u čekaonici. Prava drama počet će kada novca ne bude za sve. Onda će se vidjeti koliko je važno biti u EU-u i koliko je bilo pogrešno ne provoditi reforme, kakve god bile, da se dođe do članstva.
Ima pozitivnih pomaka
Iako su 2014. postojale neke nade i vjerovanja da je članstvo još moguće, brzo smo shvatili da je ta perspektiva izvan našeg dosega. Uz Crnu Goru, najdulje pregovaramo o članstvu, ako izuzmemo Tursku, koja više nema perspektivu članstva.
Tako, primjerice, priznajemo osobne iskaznice i tablice s Kosova, surađujemo s EU-om na nekim infrastrukturnim projektima i vrlo smo spremni koristiti njihov novac za to. Surađujemo na području migracija i sve su to pozitivni pomaci. Ali kad pogledamo širu sliku, vidimo incident na Banjku, nepoštivanje sankcija Rusiji, zloporabu sigurnosnih struktura, migraciju birača i izborne nepravilnosti, vrijeđanje europarlamentaraca – kaže Strahinja Subotić iz Centra za europske politike.
BiH se guši u korupciji
Naravno, najveći je problem Bosna i Hercegovina. Iako se stidljivo čuju poruke kako se ustrajno nastoji približiti europskoj obitelji, u praksi od toga nema ništa. Republika Srpska vuče na svoju stranu, Hrvati su nezadovoljni, a Bošnjaci jednim okom okrenuti arapskim zemljama.
Država se guši u korupciji, sve stoji i na čekanju je. Ovakva kakva je sada, BiH nema ni teoretsku šansu u dogledno vrijeme ući u EU i to je svima jasno. Međunarodni protektorat ili kako se to već zove samo je kap u moru poteza lokalnih političara koji ruše BiH i građanima svih triju naroda ne osiguravaju europsku budućnost.
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.