Oko 20 zemalja, većinom iz Europe i Commonwealtha, pokazalo je interes za pridruživanje tzv. koaliciji voljnih, koja bi pružala pomoć Ukrajini, prenose britanski mediji.
Britanski dužnosnici potvrdili su da je jučer održan sastanak na kojem se razgovaralo o mogućim sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu nakon eventualnog mirovnog sporazuma. Nije nužno da sve zemlje koje sudjeluju u razgovorima u okviru ove inicijative budu spremne poslati svoje vojnike u Ukrajinu, neke bi mogle pružiti drugu vrstu potpore.
Inicijativa Londona i Pariza mimo NATO-a
Dužnosnici ističu da je riječ o ranoj fazi pregovora, ali ovaj korak smatraju “izrazito pozitivnim”. Zamjenik službenog glasnogovornika britanskog premijera poručio je da je vlada “jasno dala do znanja kako je vrijeme da Europa i Ujedinjeno Kraljevstvo preuzmu veću odgovornost, a mislim da tome svjedočimo iz dana u dan”.
Inicijativa za formiranje “koalicije voljnih” dolazi upravo iz Ujedinjenog Kraljevstva, odnosno iz ureda britanskog premijera Keira Starmera, a zasad je sigurno da je podržava i Francuska.
“Koalicija voljnih” naziv je za neformalnu grupu država koje su spremne samostalno, izvan postojećih međunarodnih okvira poput NATO-a ili EU, pružati razne oblike potpore Ukrajini, uključujući sigurnosna jamstva, vojnu pomoć ili financijsku podršku, posebno u kontekstu mogućeg mirovnog sporazuma. Riječ je o državama koje žele aktivno sudjelovati u dugoročnoj zaštiti ukrajinske sigurnosti bez obzira na širi međunarodni konsenzus. Ipak, danas je ruski ministar Lavrov rekao da će bilo koji vojnici iz zemalja NATO-a u Ukrajini biti doživljeni kao povod za sukob s tim savezom.
Nejasna ideja
Philippe Perchoc, direktor IRSEM Europe (Institut za strateška istraživanja pri Ecole Militaire), rekao je za Euronews da koncept otvara popis pitanja. “Znači li to slanje trupa u zapadnu Ukrajinu, pa da ukrajinski vojnici iz zapadne Ukrajine odu na front? Je li to održavanje mira? To su dvije različite stvari”, primijetio je Perchoc. “U ovom slučaju, održavanje mira znači mirovne trupe postavljene na liniji borbe kako bi spriječile borbe. Dakle, radi se o puno različitih stvari”, rekao je.
Stručnjaci procjenjuju da bi za vjerodostojno jamstvo očuvanja mira bilo potrebno nekoliko tisuća vojnika. “Recimo vojni korpus od 50.000 vojnika, kako bismo poslali jasnu poruku Rusiji: vrlo smo ozbiljni u vezi s tim”, rekao je za Euronews Sven Biscop iz briselskog instituta Egmont. Čak i uz jasnu definiciju koncepta, zemlje diljem Europe izrazile su različita mišljenja o tome bi li doista bile spremne staviti čizme na zemlju u Ukrajini.
Oprezne zemlje i one koje su protiv ideje
Aktualni njemački kancelar Olaf Scholz odbacio je mogućnost slanja njemačkih trupa u Ukrajinu, iako je njegov ministar obrane Boris Pistorius nagovijestio da bi mirovne snage mogle biti stacionirane u demilitariziranoj zoni u slučaju prekida vatre. Međutim, ovo bi se stajalište moglo promijeniti, čak i ako bi se odluka o raspoređivanju njemačkih vojnika u Ukrajini mogla pokazati teškom za prodati domaćoj javnosti. Njemački parlament mora prethodno odobriti bilo kakvo inozemno raspoređivanje nacionalne vojske (poznate kao Bundeswehr) kako bi se utvrdili detalji – kakva bi bila uloga trupa, koje bi druge zemlje bile uključene – objasnio je Scholzov glasnogovornik Steffen Hebestreit na konferenciji za novinare. Budući da je Njemačka u procesu formiranja nove koalicijske vlade, glasovanje o takvoj temi, ako ga i bude, vjerojatno neće biti skoro.
Španjolska bi također mogla biti uključena, ali u kasnijoj fazi. Španjolski ministar vanjskih poslova José Manuel Albares dao je uvjeravanja da zemlja “nema problema” sa slanjem trupa u inozemstvo, ali u ovom trenutku u Ukrajini “napori su još uvijek prvenstveno politički i diplomatski”. Čini se da to podupire i domaće javno mnijenje: 81,7% Španjolaca je za slanje vojnika kao mirovnih snaga u Ukrajinu, prema anketi koju je proveo televizijski kanal La Sexta.
Talijanska premijerka Giorgia Meloni je među skeptičnijim liderima. “Još uvijek sam zbunjena idejom korištenja europskih trupa. Vidim ovo kao rješenje koje riskira da se pokaže vrlo kompliciranim i vjerojatno manje odlučujućim od drugih”, rekla je novinarima nakon sastanka u Londonu, naglasivši da “raspoređivanje talijanskih trupa nikada nije bilo na stolu u ovoj fazi”. Prema njezinom mišljenju, najbolja opcija da se Ukrajini ponude sigurnosna jamstva je da se na neki način uključi NATO-ov članak 5 o kolektivnoj obrani, koji obvezuje članice saveza da štite jedna drugu u slučaju napada.
Unatoč tome što je među najsnažnijim pristašama Ukrajine od invazije, Poljska se i dalje čvrsto protivi slanju bilo kakvih trupa u Ukrajinu. Premijer Donald Tusk rekao je da je zemlja već preuzela težak teret prihvativši gotovo dva milijuna izbjeglica iz Ukrajine u prvim tjednima rata. Varšava će pružiti potporu u smislu logistike i političke potpore, ali čini se da neće slati “čizme na teren”.
Portugal je, primjerice, zajamčio punu potporu planu, no Lisabon smatra da je još prerano razmatrati slanje vojnika u Ukrajinu u sklopu mirovne operacije.
Nizozemski premijer Dick Schoof izjavio je da nije preuzeo nikakve konkretne obveze u ime svoje zemlje, ali je također dao jamstva da će se Nizozemska pridružiti francuskim i britanskim vojnim planerima u izradi mogućih rješenja.
Mađarska i Slovačka su najkritičnije zemlje glede vojne potpore EU-a Ukrajini i najviše su se zalagale za otvaranje dijaloga s Rusijom o okončanju rata.
Veliki summit europskih čelnika o Ukrajini: Bitne odluke
