Foto:Kamenjar.com
Danas se obilježava 32. obljetnica operacije “Tigar” koja je poduzeta od 1. do 15. srpnja 1992. godine s namjerom potpune deblokade Dubrovnika i prisiljavanja neprijatelja na premještanje topništva na veću udaljenost od Grada.
Cilj operacije bio je ovladavanje južnim rubom Popova polja i iznimno važnim sustavom neprijateljskih utvrđenja, od Vukovića i Zaplanika, preko Golubovog kamena do Ivanice i visova iznad Župe dubrovačke, odakle je agresor još uvijek izravno ugrožavao Dubrovnik.
U ranim jutarnjim satima 1. srpnja 1992. po neprijateljskim položajima u zaleđu Dubrovnika djeluju dva zrakoplova Hrvatske vojske, što je bio znak našim postrojbama za početak napadnih djelovanja.
Prva brigada ZNG kreće s polazne crte Zavala – Slano zauzimajući u teškim borbama sela Kutina, Nevada i Začula, te visove Ovča, Vranilova glava, Čula i Timun s kojih kontrolira Popovo polje. Druga gardijska brigada krenula je s položaja u Župi Dubrovačkoj, zajedno s 163. brigadom u napad na Vlašticu i Ivanicu te dalje prema Buavcu i Glavskoj. Vod komandosa, pod zapovjedništvom Predraga Matanovića nastojao je izbiti na pravac prema Ivanici s ciljem spajanja sa snagama 4. brigade ZNG u selu Uskoplje, gdje je bilo koncentrirano neprijateljsko teško topništvo. Uslijed pogibije dvojice vojnika i žestokog protuudara neprijatelja bili su prisiljeni na povlačenje. U novom napadu 5. srpnja uspješno je zauzeto, strateški važno naselje Ivanica.
U operaciji “Tigar” 4. brigada dobila je zadaću proboja glavnim pravcem napada, preko Vukovića, Nenovića i Zaplanika prema selu Orah, te zauzimanja sela Uskoplja, a u nastavku napadnih djelovanja zauzimanja brda Vlaštice. Djelujući na smjeru od Osoja prema Začuli i Srnjaku 1. bojna je, trpeći teške ljudske gubitke u jakim pješačkim i topničkim borbama, realizirala bližu zadaću i zauzela vis Treskavac. Na težišnom pravcu napada 4. bojna i Oklopno mehanizirana satnija pod zapovjedništvom Andrije Matijaša, ovladavaju selom Vukovići i nastavljaju prodor prema Zaplaniku.
Treća imotska bojna dobila je zadaću zauzimanja zloglasnog neprijateljskog uporišta Golubov kamen, preko čijeg vrha prelazi državna granica između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te cijelog sustava utvrda i otpornih točaka oko njega. S ovog mjesta, smještenog neposredno iznad izvora rijeke Omble na nadmorskoj visini od 422 metra, agresor je od 1991. kontrolirao i razarao cijelu Rijeku dubrovačku onemogućavajući bilo kakvo kretanje jedinom prometnicom koja je vodila iz Dubrovnika ili prema njemu.
Tijekom višednevnih teških borbi, snage HV, koje su činile 1., 2. i 4. gardijska brigada te 163. dubrovačka brigada, potisle su neprijatelja i do 13. srpnja u potpunosti ovladale ovim prostorom. Zahvaljujući potpori koju je Hercegovačkom korpusu pružio Podgorički korpus JA, operacijom „Tigar“ nije zauzet dobro utvrđeni i branjeni masiv Vlaštice, na kome je neprijatelj ostao sve do listopada 1992. godine.
Izvor: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik
