U blizini Burgosa u Španjolskoj, u prostranstvu samostana San Pedro de Cardeña, vijekovima se pričalo o neobičnom duboko ukorijenjenom čudu: svake godine, 6. kolovoza, pod nogama redovnika pojavljivala se krv – svjedočanstvo božanske prisutnosti i mučeništva 200 monaha.
Prema predaji, sve je počelo u godini 953., a nastavljeno gotovo 500 godina – sve do 1492., kad je završena rekonkvista.
Te kobne 953. godine, objedinjeni benediktinski redovnici u samostanu San Pedro de Cardeña odbili su predati bogatstvo ili napustiti svoju vjeru muslimanskoj vojsci koja je tada opsjedala samostan. Poglavar Esteban, koji je smatrao da je istinsko bogatstvo njihova predaja srca Kristu, razbjesnio je napadače – i 200 monaha završilo je mučeničkom smrću. Iz njihove krvi, odmah se rodilo čudo: 6. kolovoza, na mjestu njihovog mučeništva u klaustru, zemlja se obojila crveno – krv je curila iz kamena. Bio je to znak mistične prisutnosti i potvrda njihove žrtve.
Pet stoljeća čuda i hodočašća
Sljedećih gotovo pet stoljeća, simbolično-obredna pojava krvi ispod redova klaustra ponavljala se – upadljivo crvena, a prema izvorima, popraćena i ugodnim mirisom. Fenomen je privlačio biskupe, opate, teologe i pobožne hodočasnike iz čitave Španjolske, a u klaustru su prikupljane i dijeljene kapljice “svete krvi”. Za mnoge je to bio izvor ozdravljenja.
Prekid čuda i priznanje Crkve
Čudo je stalo u godini 1492., kad je završena rekonkvista – te tada, za razliku od svih dosadašnjih godina, više nije došlo do pojave krvi. Simbolično, kraj čuda podudario se s oslobođenjem Iberijskog poluotoka od muslimanske vlasti.
Papa Klement VIII 1603. je odobrio službeni kult mučenika putem pontifikalnog briefa, čime su 200 redovnika formalno proglašeni svetima.
Dogodilo se ‘čudo svete krvi’ u Napulju, biskup govorio o čemu se radi: ‘To nije proročanstvo’
