Na današnji dan 1991. osječka katedrala Svetog Petra i Pavla doživjela je svoj najteži dan. Tijekom Domovinskoga rata, 1991. godine, katedrala je bila više od 100 puta izravno pogođena projektilima, no prve je pogotke doživjela upravo 6. rujna.
3. rujna 1991. Srbi su cijeli dan granatirali grad. Ubili su 14 osoba, a 28 ranili. Grad je gađan iz tenkova, minobacača i iz zrakoplova. S položaja agresora u Staroj Tenji i Bijelom Brdu, u koordinaciji s artiljerijom s poligona “C”, izveden je minobacačko- tenkovski napad na grad pri čemu su sudjelovala i dva vojna zrakoplova. Također su gađani položaji branitelja u Novoj Tenji, Sarvašu, Bilju i Nemetinu. Poginulo je 12 branitelja i 3 civila, ranjeno je 8 branitelja i 9 civila.
Rat pokazuje svu svoju okrutnost 3. rujna kada granata ispaljena iz “Bijele kasarne” na Vijencu I. Meštrovića ubija trinaestogodišnju djevojčicu, a njezine roditelje teško ranjava. Granatiranja koja su velikosrpski napadači sljedećih mjeseci počinili može se opisati riječima kao genocid, urbicid i kulturocid. 6. rujna 1991. agresor je gađao i oštetio katedralu sv. Petra i Pavla. Granate su oštetile i crkvu sv. Petra.
Tek u studenom 2008., nakon punih 17 godina, podignute su optužnice. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku tada je, zbog ratnog zločina počinjenog nad građanima Osijeka, podiglo optužnicu protiv 13 osoba.
Riječ je bila o Bori Ivanoviću zvanom Bora Konj, Dušanu Lončaru, Budimiru Popadiću, Iliji Dekiću, Milomiru Milosavljeviću, Mitru Simiću, Milanu Rujanovskom, Nenadu Vodeniku, Ljubomiru Veljkoviću, Bogdanu Sladojeviću, Stevanu Bjeloši, Miodragu Jovanoviću i Josipu Masleši.
Jedini cilj bio je – ubijanje
Teretilo ih se da su kao viši časnici tzv. JNA od lipnja 1991. do svibnja 1992., provodeći zapovijedi danas pokojnog Andrije Biorčevića, komandanta Novosadskog korpusa, izdavali zapovijedi podčinjenim časnicima i vojnicima da s okupiranih područja u blizini Osijeka pucaju po gradu i drugim neokupiranim naseljima uz liniju razdvajanja s hrvatskom vojskom.
Pucalo se bez ikakve vojne potrebe i iz različitih vrsta oružja – tenkovima, topovima, VBR-ima, minobacačima… Napadali su iz Tenje, s poligona “C” i Baranje, kao i drugih okupiranih područja u blizini Osijeka. Jedini cilj im je bio uništavanje grada i ubijanje njegovih stanovnika.
Tijekom sustavnog i smišljenog razaranja Osijeka ubijeno je 307 civila, 171 osoba je teško ozlijeđena, velik broj građana je zadobio lakše ozljede, oštećeno je najmanje 1188 objekata, a ukupna šteta koja je nastala procjenjuje se na više milijardi kuna.
Optužnica je sastavljena na 70 strana, i to nakon što je ispitano nekoliko stotina svjedoka. Jedan od njih naveo je da mu je poznat major Nenad Vodenik koji se hvalio da je za gajbu piva iz tenka gađao osječku crkvu Sv. Petra i Pavla, današnju konkatedralu.
Naravno, suđenje je bilo u odstutnosti, jer niti jedan od optuženih nije bio dostupan hrvatskom pravosuđu.
