KAPRIJE – Nautičari koji su samoinicijativno poželjeli očistiti uvalu otoka Kaprije od gomile smeća naišli su na u najblažu ruku, neobičnu situaciju. “Sve je to ok”, kažu odgovorni, “ali di ćemo mi s tim otpadom? Ako misle čistiti, neka se najave”, skraćena je verzija bizarnog odgovora kojeg smo dobili.
– U subotu smo ispraznili brod od naplavina skupljenih u uvali Medroš na Kapriju – kaže nam jedan nautičar, začuđen što nisu imali gdje odložiti prikupljeno smeće.
– Imaju kontejner u uvali Kaprije, ali se moraju najaviti, jer mi moramo zvati Zeleni grad (op.a. šibenska komunalna tvrtka) kako bi osigurali odvoz – kazao je za Morski HR Predsjednik vijeća Mjesnog odbora Kaprije, Kristijan Radovčić.
“Treba poslati dopis, sav otpad evidentiramo, a onda od nas dobiju papir…”
Isto nam je potvrdio i direktor Zelenog grada u Šibeniku, Novica Ljubičić:
– Ukoliko nautičari rade nekakvu akciju, dužni su dogovoriti akciju. Treba poslati dopis. I to uredno preuzmemo. A sve što se radi bez dogovora, ne možemo se organizirati. Sve je hvale vrijedno, ali ih molim da nam taj događaj najave. Svaki otpad koji se predaje, mora biti evidentiran od koga je predan i preuzet. Koje aktivnosti i slično. Imati boksove za nekontrolirano bacanje smeća nije rješenje jer nažalost otvorene kontejnere ljude zloupotrebljavaju. Imamo velik broj ljudi i ugostitelja. Nažalost ljudi koji rade dobra djela, pate zbog neodgovornih pojedinaca.
Svaku aktivnost podupiremo, ali morimo da se pravovremeno najave. Svi koji imaju dobre namjere znaju kako sustav fukcionira. Mi im damo papir da su određenu kubikažu predali i to ne naplaćujemo već doniramo jer su to hvale vrijedne stvari, no i mi moramo imati prateći list – kazao nam je direktor Zelenog grada Novica Ljubićić.
Nautičari odveli smeće u marinu Kremik, a tamo – kante iza visoke ograde i ključa!
– Odložili smo smeće u kontejner na benzinskoj pumpi Petrola u marini Kremik. Začudilo nas je da tamo ima samo jedan kontejner za generalno smeće, a većina naplavina je plastika koja se lako razvrstava i reciklira na što su nautičari navikli. Nigdje kontejnera za staklo, plastiku, papir – kazuju nam nautičari koji već godinama kroz projekt Plava vreća prikupljaju naplavine i tako čiste naše more.
– Našli smo kante za razvrstavanje, ali iza Pumpe. Koliko god se nautičari trudili razvrstavati, oni koji su u lancu zbrinjavanja odgovorni, ovaj su put zakazali. Sakrili su kante iza pumpe. Je li kriv djelatnik ili upravitelj pumpe, djeleatnik ili upravitelj Bucavca (lokalnog komunlnog poduzeća). Na njihovom kamionu lijepo piše: “Lijen ne budi, odvajaj se potrudi.” Istina je da u sklopu marine Kremik postoji ekootok, ali na pumpi je to još potrebnije – kaže nam čitatelj.
U benzinskoj postaji kažu jasno da te kante nisu njihove, nego od marine, tako da, kako oni tvrde, oni ni ne odgovaraju, pa smo išli nazvati marinu Kremik.
– Imamo kontejnere za naše goste ali kontejnere za drugi otpad kojeg bi dovezli sa sobom, ne. Pa u marinu ne možete dovoziti velike količine smeća. Kad je gost u marini i njegovo smeće, onda nema problema – kazuje djelatnica, koja nas potom spaja s osobom kojeg naziva šefom:
– Mi imamo kontejnere za papir, plastiku i komunalni otpad. Imamo preko 20 kontejnera, a na par mjesta imamo i razvrstano Mornari uvijek pomognu gostima ako treba. To što kažete ne ne stoji i to sve radimo u suradnji s firmom Bucavac (op.a. primoštenska komunalna tvrtka), u čemu je problem? – pita se ovaj šef marine.
Znači, gosti koji žele počistiti dio akvatorija zbog kojeg dolaze i plaćaju vama, na čemu i vi zarađujete, mogu u suradnji s vama i lokalnim komunalnim poduzećem dovesti smeće koje počiste na nekom otoku?
– Ako oni čiste izvan marine i donesu u marinu, onda ne, još najbolje da prikupljamo i to! Marina ne može prihvatiti smeće iz cijelog akvatorija. Angažira se prvo približno komunalno poduzeće – pojašnjava nam.
– Plaćamo im debele svote za održavanje i još najbolje da mi organiziramo prihvat smeća koji nije od naših gostiju – kazao nam je djelatnik marine, na kojeg nas je prespojila prethodna djelatnica i rekla da je šef marine. Nije se htio predstaviti, već je rekao da će to učiniti ako dođemo tamo osobno, a na upit zna li njegov šef tko je on, pa da nam kaže s kim smo razgovarali, odgovara “to mi tek puno znači” i poklopio je slušalicu.
A u primoštenskom poduzeću Bucavac, koje radi na prihvatu otpada iz marine Kremik, unatoč tome što smo više puta zvali u radno vrijeme, ama baš nitko nije odgovarao na naše pozive.
Ostaje tek njihov formalni poziv svima “Lijen ne budi, odvajati se potrudi”, a nakon toga valjda vrijedi ona: “Snađi se, druže!”.
Jurica Gašpar
