Prije nekih mjesec dana mladi Mislav Matić (25) preko Facebooka je u velikoj grupi ponudio svoje ruke i slobodne vrijeme na raspolaganje svima kojima trebaju sitni kućni popravci i teški fizički poslovi. I sve to besplatno. Lavina je ubrzo krenula, nema gdje ga nisu zvali.
Mislav Matić iz Podstrane na najplemenitiji način čini svijet boljim mjestom – tako što pomaže sugrađanima u potrebi. Ovaj mladi računalac radi kao sezonski radnik, a kad nije zatrpan poslovnim obvezama, volontira i pomaže drugima. Njegova glavna motivacija proizlazi iz osjećaja korisnosti i ispunjenosti, osobito kad shvati koliko je sitnicom nekome olakšao život.
Kaže da mu volontiranje donosi nova iskustva, priliku za upoznavanje ljudi te brojna vrijedna znanja. Zbog svojih dobrih djela neki su ga već počeli prepoznavati na ulici. Jednom prilikom čak je sudjelovao u gašenju požara – doduše, to je bilo još za vrijeme školovanja, u sklopu volonterskih aktivnosti u srednjoj školi. Može se ponositi i činjenicom da je još kao tinejdžer bio aktivan član Crvenog križa, a tvrdi da mu je svaki dan ujedno i prilika za učenje.
– Jednom su me zamolili da montiram kameru za rikverc. Nikada u životu to nisam radio, ali uz malo volje sve se može! Upalio sam YouTube, istražio na internetu i sve smo riješili. Najljepši je osjećaj nakon što nekome pomognem. Možda sam i mogao pronaći neki posao od 8 do 16 i biti zadovoljan, ali sumnjam da bi se to uopće moglo usporediti – kaže Mislav.
Mislavu je ovo i svojevrstan izvor adrenalina jer nikada ne zna što mu novi dan donosi. Pomaganje mu je zanimacija dok nije na sezoni, a sve je počelo objavom u kojoj je naveo da pomaže ljudima.
– Nisam očekivao da će se to pretvoriti u nešto nalik na pravi posao, barem vremenski. Ne volim prerano dolaziti ljudima doma, pa prve posliće obično obavljam oko 10 sati ujutro pa sve do pet, šest, ponekad i sedam navečer. Sve ovisi o mojim drugim obavezama. Tijekom dana uglavnom obavim dva do pet poslića, ovisno o tome koliko su komplicirani – objašnjava.
Baš ništa nije mu teško, a ljudi ga zovu za razne poslove: od vožnje do bojenja krova kuće.
– Zovu me za apsolutno sve: popravak namještaja, prozora, roleta, prenošenje namještaja, popravak perilice za rublje ili posuđe, laptopa i kompjutora. Bilo je i poziva za brušenje ograda, pituravanje.
Ponekad moram odbiti neke upite jer smatram da nemam kompetencije da pravilno odradim to što se traži od mene. To bi, primjerice, bilo pituravanje krovova, rušenje zida bagerom, zavarivanje, zidanje i slični poslovi za koje su me ljudi zaista kontaktirali, ali ne usudim se raditi ih. Smatram da nisam baš toliki meštar – govori Mislav kroz smijeh.
Ponekad ga zamole da odradi baš sitnice: da sa starijim osobama ode prošetati ili popiti kavu kako bi im ispunio dan. Kaže da je nekima češće i veća usluga to što je nakon obavljenog poslića stao porazgovarati s njima. Prepričava iskustvo koje je nedavno imao i s jednom mladom djevojkom.
– Preživjela je prometnu nesreću 2009. godine, ali ostale su posljedice. Zamolila me je da joj ponekad dođem pomoći u izvođenju vježbi za rehabilitaciju i naravno da sam pristao. Ako me netko zove da ogletam zid ili nešto, rado ću i to učiniti, ali prioritet su mi oni kojima je pomoć neophodna. S vremenom sam naučio prioritizirati poslove koji se od mene traže – ističe Mislav.
Svi kojima pomogne, očekivano, imaju vrlo pozitivne reakcije, no Mislav tvrdi da je nekima još uvijek čudno što je zaista došao pomoći, a da ne traži nešto zauzvrat.
– To je samo moja dobra volja i slobodno vrijeme. Nemam ja tu što izgubiti, dapače, stječem iskustvo i upoznajem ljude. Roditelji su me ohrabrili, ali i upozorili me da moram paziti da ne budem iskorišten. Neki koji traže pomoć možda nisu zaista u potrebi, svjestan sam toga – njima na dušu! Iskreno govoreći, do sada nisam to osjetio, da me netko iskorištava. Neki ljudi budu prezahvalni, do te mjere da mi bude pomalo i neugodno. Uglavnom su svi korektni i ne traže ništa izvan mojih granica mogućnosti – kaže.
Skriveni motivi
Ponekad zahtjevi koje dobije kriju i neke skrivene motive.
– Javila mi se jedna gospođa da joj treba popraviti nešto u WC-u. Govorim joj da sam trenutačno malo zauzet pa ako možemo odgoditi za idući tjedan. A ona meni na to: “Ma nije mi to toliko bitno, nego imam ti ja nećakinju! Otprilike ste istih godina pa sam mislila da odete na kavu” – prepričava Mislav.
Primijetio je i da nedostaje popriličan broj radnika koji bi obavili određene usluge.
– Često mi ljudi kažu da imaju novca i da će rado platiti, ali da jednostavno nemaju koga zvati da dođe nešto popraviti. Nitko od meštara ne želi im doći za neke sitnice – primjerice, na ormaru stegnuti vide koje su popustile i slično. Neki me zovu jer zaista nitko drugi ne želi doći – govori.
Nada se da će i ostale motivirati na pomaganje drugima, a već postoje neki koji mu često uskoče u poslovima koje ne može odraditi samostalno.
– Konzultirao sam se već s nekim udrugama i ljudima koji su u volontiranju puno duže od mene. Humanitarac Ivan Matković kazao mi je da ima ambiciju okupiti neke ljude, ne mora to biti udruga ni išta službeno, ali da se okupimo na jednom mjestu i proširimo priču o pomaganju. Postoji već divna udruga “Empatija Split”, koja je također dokaz da je uvijek lijepo okupiti osobe dobre volje – zaključuje Mislav.
Ako vam je potrebna pomoć ili se možda želite uključiti i pomoći Mislavu u pomaganju drugima, slobodno mu pošaljite poruku na 095 5759 469.
