Svako doba ima svoje vladare koji uspijevaju nametnuti vlast i moć. Antika je razdoblje u kojem su dominirali Stara Grčka i Rim. Bizant i Franačko Kraljevstvo su dominirali Srednjim vijekom. Poslije je dominirala Velika Britanija i upravo zato je 19. stoljeće nazvano britansko imperijalno stoljeće. U 20. stoljeću apsolutnu moć je nametnuo Washington, pa se 20. stoljeće naziva američkim stoljećem u kojem je na snazi bila Pax Americana. Uzimajući u obzir aktualne demografske, društvene, gospodarske, kulturne, ali i političke trendove, sve upućuje na to kako bi aktualno 21. stoljeće moglo postati azijskim stoljećem. Azijsko stoljeće zapravo je već nastalo, još čekamo da se dogodi iskorak koji bi mogao donijeti globalnu dominaciju azijskih sila. Pax Asiatica je realnost bliske i daleke budućnosti.
Odlične početne postavke
Azijski kontinent je prirodno obdaren u geografskom, ali i demografskom smislu. Azija je površinski najveći kontinent (44,5 milijuna kvadratnih km) i ima najveći broj stanovnika u svijetu – 4,8 milijardi – 60 posto ukupnog svjetskog stanovništva. Prostire se od najzapadnije točke u Maloj Aziji do najistočnije točke na Diomedovim otocima (Rusija), od najjužnije točke na otoku Rote (Marijanski otoci) do najsjevernije točke rta Čeljuskin u Rusiji. Indija i Kina imaju više od 1,4 milijarde stanovnika svaka, Indonezija slijedi s 282 milijuna, a potom Pakistan s 241 milijunom. Najveći komad zemljišta planeta i najviše stanovnika daju Aziji početnu prednost koju niti jedan drugi kontinent nema. Ako azijske države budu vodile politiku nenasilja i konstruktivne suradnje, cijelom kontinentu se otvaraju neslućene prilike
.
Svijetle prognoze
Studija Azijske razvojne banke iz 2011. pokazala je da bi do 2050. tri milijarde Azijata moglo uživati u životnom standardu sličnom Europljanima, a kontinent bi mogao generirati više od polovice globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP-a). Prema toj analizi, azijski BDP bi se povećao sa 17 bilijuna dolara u 2010. na 174 trilijuna dolara 2050. Tako bi se Azija vratila na stare slave uspjeha koje je uživala prije 300 godina. U 18. stoljeću kontinent je bio gospodarsko središte svijeta, a Kina i Indija su zajedno činile polovicu globalnog BDP-a. Kinesko Carstvo prosperiralo je zahvaljujući naprednoj poljoprivredi, trgovini i snažnoj manufakturi, dok je Indija bila vodeći proizvođač tekstila, dragocjenih metala i začina. U to vrijeme, azijska su carstva, poput Mogulskog i Osmanskog te Carske Kine pod vlašću Qing dinastije, imala napredne administrativne sustave, velike gradove i bogatu trgovinsko-kulturnu razmjenu. Međutim, u 19. stoljeću su azijska carstva stagnirala zbog europskog kolonijalizma i Industrijske revolucije na Zapadu.
Prema procjenama Azijske razvojne banke, azijske države bit će dominantne u globalnoj areni ako se nastavi stabilan i brz rast njihovih gospodarstava do sredine 21. st. Sedam država bi trebalo predvoditi rast kontinenta: Kina, Japan, Južna Koreja, Indija, Indonezija, Malezija i Tajland. U periodu do 2050. kontinent ne bi više trebao imati siromašnih država, 2011. ih je imao osam (Afganistan, Bangladeš, Kambodža, Kirgistan, Laos, Mjanmar, Nepal i Tadžikistan). Gospodarstva istočne i južne Azije mogla bi se povećati više od 20 puta do 2050. i tako bi Azija postala prva gospodarska sila svijeta.
Geopolitička trvenja
Prilikom razmatranja potencijala kontinenta, treba biti racionalan i ne izbaciti iz vida napetosti koje postoje između velikih država koje smatraju jedne druge konkurentima. Svaki rat između velikih azijskih sila imao bi apokaliptično djelovanje na Aziju i svijet. Ozbiljni oružani sukobi između npr. Kine i Japana, Indije i Kine, Pakistana i Indije odveli bi svijet na rub propasti. Ratovi između azijskih sila izazvali bi svjetsku gospodarsku krizu jer su azijske zemlje ključne u svjetskoj trgovini, ali i proizvodnji. Lanci opskrbe bili bi narušeni, što bi dovelo do nestašica tehnoloških proizvoda, lijekova i drugih roba. Energetska tržišta pretrpjela bi snažan šok, osobito ako bi došlo do prekida opskrbe naftom i plinom iz regije. Geopolitičke napetosti bi eskalirale, povećavajući rizik od šireg rata u koji bi se mogle uvući sile poput Rusije i SAD-a. Naravno, ne treba ni spominjati kako bi rat između Kine i Rusije negativno utjecao na sve. Nuklearni armagedon bi postao realna opasnost.
Sedam stupova razvoja
Ako moćne azijske sile ostanu trezvene te shvate da umjesto ratovanja u ovom ili onom obliku surađuju na postizanju napretka Azije, potencijali su grandiozni. Singapurski geopolitički ekspert Kishore Mahbubani naveo je sedam stupova koji su pomogli razvoj azijskih zemalja i omogućili im da postanu kompatibilni sa Zapadom: slobodno tržište, znanost i tehnologiju, meritokraciju, pragmatizam, kulturu mira, vladavinu prava i obrazovanje.
Slobodno tržište omogućuje brži gospodarski rast, ulaganja i poticanje inovacija. Konkurencija među poduzećima rezultira boljim proizvodima i uslugama te višim životnim standardom. Unapređenje znanstvenih istraživanja i stvaranje tehnoloških inovacija ključno je za industrijalizaciju i digitalizaciju gospodarstva. Tehnološki napredak omogućuje povećanje produktivnosti i globalnu konkurentnost kontinenta. Meritokracija je velika prednost. Društva koja nagrađuju talent, znanje i trud postižu visoku učinkovitost i postaju trajno stabilna. Kada ključne pozicije zauzimaju najsposobniji pojedinci (ne politički podobni), javne institucije i privatni sektor bolje funkcioniraju.
Pragmatizam je možda i najvažniji pokretač azijskoga razvoja. Umjesto pridržavanja ideološke dogme, azijske zemlje uspjeh su postigle prilagođavanjem stvarnim potrebama. To je odlično vidljivo na primjeru Kine, Vijetnama i Indije koji su klasični gubitaški socijalizam zamijenili praktičnim kapitalizmom koji donosi profit. Kultura mira je krucijalna jer je stabilnost preduvjet za dugoročan razvoj i prosperitet. Vladavina prava u Aziji pokazala je kako kada zakoni vrijede jednako za sve, smanjuje se korupcija i povećava stabilnost društva. Kvalitetan obrazovni sustav omogućuje stjecanje znanja i vještina potrebnih za konkurentno gospodarstvo. Obrazovane države lakše se prilagođavaju tehnološkim promjenama i postaju predvodnice u inovacijama. Dobar primjer su Japan, Južna Koreja, Singapur, Tajvan i Kina.
Kindija – zamašnjak razvoja
Davne 2005. Goldman Sachs je u svojoj prognozi za zemlje BRICS-a predvidio da će do 2050. Kina zauzeti poziciju najvećeg svjetskoga gospodarstva, dok će Indija slijediti na drugom mjestu. Iz Goldman Sachsa su istaknuti kako će se ove dvije sile specijalizirati u različitim sektorima – Kina će postati poznata kao „industrijska radionica svijeta“, dok će Indija izrasti u jedno od vodećih centara uslužnog sektora.
Tijekom 21. stoljeća Indija bi se mogla nametnuti kao predvodnik Azije zbog ogromnog stanovništva, brzorastućega gospodarstva i najvećeg demokratskog sustava na svijetu. Iako je Kina još uvijek gospodarski i vojno snažnija od Indije, prednost Indije je demografska i politička. Mlado i vitalno indijsko stanovništvo živi u demokraciji koja omogućava slobodu govora i mišljenja, što pozitivno djeluje na razvoj novih ideja. Kineski monolitni komunistički sustav to naravno ne dozvoljava, a problem je i sve starije stanovništvo. Ipak, ti trendovi bi se mogli promijeniti i neutralizirati u suradnji s Indijom, Rusijom, Malezijom i drugim okolnim zemljama. Suradnja New Delhija i Pekinga trebala bi stvoriti „Kindiju“ koja bi mogla postati zamašnjak azijskoga razvoja.
„Azijizacija“ svijeta
Azijska popularna kultura postaje globalna meka sila, budući da ima milijune obožavatelja diljem svijeta. Bollywoodski, južnokorejski i hongkonški filmovi, K-pop i J-pop glazba, joga, japanski crtani filmovi anime, stripovi manga ili kineska vještina uređenja prostora feng shui nisu samo zabava, već i moćni kulturni proizvodi koji promoviraju azijske vrijednosti, stil života i običaje. Azijska kulturna dominacija (uz stagnaciju zapadne kulture) pomaže jačanju kreativnih industrija i brendova te turizma što potiče dodatni gospodarski rast kontinenta. Kako azijska kultura postaje sveprihvaćena u svijetu, raste i političko-ekonomski utjecaj azijskih država, čime se jača njihova globalna pozicija. Naposljetku, azijska kultura postaje most koji povezuje Istok i Zapad, ubrzavajući dolazak azijskog stoljeća. Treba istaknuti i jačanje azijskih religija poput budizma i hinduizma, kao i religijskih koncepata poput karme i reinkarnacije. Svi oni pogoduju „azijizaciji“ Zemaljske kugle.
Azijska budućnost
Najvažnije azijske političke multilateralne organizacije su BRICS i ASEAN (Savez država jugoistočne Azije). BRICS promovira suradnju između velikih tržišta u nastajanju, jačajući ekonomske veze i politički utjecaj Azije, dok ASEAN povezuje države jugoistočne Azije u zajedničkom nastojanju da ojačaju sigurnost, trgovinu i kulturološke veze. Kroz navedene platforme, Azija ne samo da udvostručuje svoj ekonomski potencijal, već i izravno utječe na usmjeravanje globalne ravnoteže moći u smjeru Istoka. Ako se Azijci slože, Indija, Japan i možda Pakistan, mogli bi postati stalni članovi Vijeća sigurnosti UN-a.
Zahvaljujući zajedničkim inicijativama, azijske sile stvaraju temelje za azijsko stoljeće koje bi trebalo naslijediti američku hegemoniju. Izgleda kako je američkom stoljeću došao kraj. To dobro pokazuje drugi Trumpov mandat koji želi redefinirati položaj SAD-a u svijetu i povući Ameriku u novo izolacionističko doba. Azija ima značajno veće demografske i gospodarske potencijale rasta od SAD-a. Većina zemalja na azijskom kontinentu ima mladu i rastuću populaciju te brzorastuće gospodarstvo. S druge strane, SAD će imati stabilniji, ali usporeni rast zbog starenja stanovništva. Azija bi 2050. trebala imati 5,3 milijardi stanovnika, a SAD oko 400 milijuna. Azijsko stoljeće zamijenit će američko, a jedino ga može spriječiti unutarnji sukob Azijaca. Bila bi velika šteta da Azija propusti svoju priliku.
M. Šerić: Radikalna transformacija Kine: Od zemlje siromaha do najmoćnije gospodarske sile svijeta
