Nova civilizatorska misija Trumpova zapada: Samodopadni mesijanizam u službi Big Businessa
- Zašto treba čuti Morinovo upozorenje? Zato što je predvidljivo da bi ta i takva politika Izraela – države koja je i dalje samo „kap u arapskom moru“, mogla završiti kao i ukrajinska oslobodilačka borba. Nakon Trumpa, Zapad bi Izraelce mogao napustiti, kao što je napustio Ukrajince nakon Bidena. Zato su pravi prijatelji Ukrajine i Izraela oni koji su ih upozoravali i upozoravaju ih na tu realnu perspektivu
U vrijeme svoje prve predsjedničke kampanje, Donald Trump je napadao „namješteni“ sustav u kojem dominira novac i sebe predstavljao kao nezavisnog igrača: „Ne treba mi ničiji novac. Koristim vlastiti. Ne koristim lobiste. Ne koristim donore, nije me briga. Ja sam stvarno bogat[1].Naravno, radilo se o djelomičnim istinama kojima je kandidat Trump pridobio na svoju stranu većinu Amerikanaca koji, kao i većina Europljana, preziru svoje političke strukture u službi oligarhija koje ih plaćaju.
Kad je već tako, jeftinija solucija je prepustiti vlast oligarsima, skupa sa svim rizicima koje ona nosi. Jer, zapadna demokracija počiva upravo na skupom sustavu lobiranja koji financiraju velikodušni mecene, pomno pazeći na povrat svog ulaganja. U smislu povrata ulaganja, među Trumpovim donatorima (bili su mu nužni, kao i drugim kandidatima) posebno je bio zahtjevan i nestrpljiv „mega-donator“ Sheldon Adelson. S jedne strane, Adelson je od Trumpa očekivao brzu realizaciju svojih osobnih ciljeva, smatrajući kako je to svojom izdašnom donacijom pošteno platio. S druge strane, ostvarivanje tih ciljeva je imalo potencijal dati određenu koherentnost – inicijalno „šupljoj“ – Trumpovoj bliskoistočnoj politici.
Tko je dakle bio Sheldon Adelson (preminuo je 2021.)? Ultra konzervativni self-made-man, milijarder na čelu kasino-carstva koje se proteže od Las Vegasa do Makaa i Singapura, a koji je već imao priliku odigrati ulogu kingmakerau Izraelu. Tamo je, 2007., osnovao „besplatni“ tabloidni dnevnik Israel Hayom (kod takvih je povrat uloga najbrži).
U njemu je angažirao par poznatih novinara, a uredništvo povjerio svojoj drugoj supruzi Miriam, koja je Izraelka. Novine su ubrzo postale najtiražnije u zemlji i, zahvaljujući neprekinutom nizu naslovnica koje veličaju Benjamina Netanyahua, olakšale su povratak na vlast ovog zadnjeg 2009. Taj uspjeh je 2015. Adelsonu dao ideju da kupi Las Vegas Review-Journal u SAD-u, tako što se poslužio imenima fiktivnih vlasnika. Na republikanskim predizborima 2016. ,svih sedamnaest kandidata se pojavilo na adresi pravog vlasnika tih novina, hodočastilo u Las Vegas gdje ih je intervjuirao zahtjevan kazino-magnat u ulozi blagajnika. Velikodušni mecena je od svakog zahtijevao da, u zamjenu za novac, preuzme konkretne obveze, s rokovima za njihovu izvedbu.
Kreiranje nove američke bliskoistočne politike
Te obveze su bile usko povezane sa željama Likuda, Netanyahuove stranke. Prvo je trebalo sasjeći u korijenu Ideju o palestinskoj državi jer je Adelson „rješenje dviju država“ percipirao kao odskočnu dasku za uništenje Izraela i židovskog naroda. Drugo, Jeruzalem je trebalo priznati kao „vječnu prijestolnicu” Izraela. Treće, trebalo se povući iz iranskog nuklearnog sporazuma koji je potpisao Barack Obama 2015. Konačno, starosjediocima u regiji – Palestincima koje je Sheldon Adelson tretirao kao „izmišljen narod“, nije trebalo dati niti jedan ustupak, nije im se smjelo udijeliti niti centa.
Ubrzo je došla na vidjelo njegova nemilosrdnost, ona ista koja krasi današnji Izrael. Zbog nepoštivanja preuzetih obveza, par godina kasnije, kockarski magnat je prestao financirati Američko-izraelski odbor za javne poslove (AIPAC). Taj nekoć moćni lobi je zgriješio jer je udijelio sredstva palestinskim vlastima na zahtjev tadašnjeg izraelskog premijera Ehuda Olmerta.
Kako se takvo što ne bi ponovilo, Adelson je utemeljio „svoje“ desničarsko Izraelsko-američko vijeće (IAC). Ovo zadnje će, kroz europske židovske zajednice, snažno utjecati na jačanje radikalne islamofobne desnice u Europi. Čak i više, ugledni europski Židovi, kao u Francuskoj gdje živi najveća židovska zajednica u Europi, potaknuti su kreirati novu radikalnu desnicu u čijem je fokusu islamofobija (stranka Érica Zeimmoura Reconquête ili Ponovno osvajanje). Temeljene na teoriji zavjere: Velikoj zamjeni europskog stanovništva, te nove radikalne desnice će podržati Veliku zamjenu teza na globalnoj razini: na postupak kojim tezu protivnika zamjenjujemo nekom drugom tezom koju smo mu proizvoljno pripisali. Imigrantima s Bliskog istoka je pripisano da ciljno nadiru u Europu – a ne zbog krvoprolića koje potiču strane sile u njihovoj regiji, kako bi svojom brojnošću „zamijenili“ lokalno stanovništvo. Štoviše, bliskoistočnim starosjediocima se zamjera što se bune protiv efektivne kolonizacije njihovih teritorija. Biloi na vlastitom, bilo li na tuđem teritoriju – tretirani su kao barbari koje su „izabrani narodi“ (protestanti i Židovi) pozvani civilizirati, odnosno odvratiti od islamskog vjerskog fanatizma onim židovskim koji ga je proizveo.
Iz Pariza, dr. sc. Sanja Vujačić: Imaju li analitičari pravo na odmak od crno-bijelog prikaza ukrajinskog rata u ime njegovog okončanja?
Trumpov mesijanizam u službi big businessa
U tom kontekstu, na republikanskim predizborima 2016., Sheldon se tek u drugom pokušaju (nakon što je njegov prvi kandidat, Marco Rubio, izbačen iz igre) kladio na republikanskog kandidata koji je bio sposoban njegovu zamisao provesti u djelo. Kralj kockarnica je svojedobno pozorno pratio katastrofalan pohod Donalda Trumpa, njujorškog trgovca nekretninama, na njegov teritorij – na Las Vegas i Atlantic City. Avantura se završila sa šest, vrlo medijatiziranih bankrota, te je Adelson poznavao obje strane medalje uspješnosti kojom se kandidat Trump hvalio. Neupitni kralj Midereality TV-a istodobno je bio i biznismen kojemu vječito nedostaje novca i koji je sve sposoban unovčiti. Stoga se kralj kockarnica kladio na Trumpa, te njemu i Republikancima dao oko 426 milijuna dolara između 2016. i 2020.[2]. Investicija mu se isplatila, a Sjedinjene Države su operirale zaokret u svojoj dotadašnjoj bliskoistočnoj politici.
Tradicionalni diplomatski kanali, posebice State Department – dugo optuživan od kritičara da je leglo islamofila– u prvom Trumpovom mandatu su zamijenjeni uskim krugom Trumpovih suradnika, uključenih u njegov obiteljski biznis i neprijateljski nastrojenih prema ideji palestinske države [3]. Sveprisutni Jared Kushner, zet američkog predsjednika i njegov senior adviser zadužen je za koordinaciju bliskoistočne inicijative. Jason Greenblatt, bivši direktor za pravne poslove TrumpOrganization, imenovan je „posebnim izaslanikom predsjednika za međunarodne pregovore”, zaduženim za arapsko-izraelski dosje. David Friedman, odvjetnik koji je vješto upravljao uzastopnim Trumpovim bankrotima, zauzeo je mjesto veleposlanika u Izraelu jer tvrdi da „Izraelci imaju jednako pravo, ako ne i više, od Palestinaca da se nasele u Judeji i Samariji“ – ime kojim Izraelci nzivaju Zapadnu obalu.
Ključna figura Trumpovog mesijanizma, njegov zet Jared Kushner, sin je Charlesa Kushnera, trgovca s nekretninama, koji je bio često u sukobu sa zakonom i toliko blizak Netanyahuu da ga je ugošćivao tijekom njegovih privatnih posjeta SAD-u. Davno prije svog braka s Ivankom Trump, Jared je već simbolizirao sustav izopačen korupcijom i povlasticama, u kojem se sam prvotno nije najbolje snalazio.
Tako je mladi Jared bio prevaren kada je bio zadužen za obiteljski business uoči financijske krize 2007., a dok mu je otac služio zatvorsku kaznu zbog nedozvoljenog financiranja, manipuliranja svjedocima, ucjene i drugih prijestupa. Preplatio je njujorški neboder „666 Fifth Avenue”. Opterećena dugom, njegova tvrtka Kushner Enterprises računala je da će ju Katar osloboditi tog tereta. Jer nije išlo glatko, Jared Kushner je dao podršku saudijsko-emiratskoj blokadi Katra. Pritisak je urodio željenim rezultatom, spašene su financije obitelji Kushner. Kasnije, kao novajlija u politici kojemu je tast Trump povjerio brojne misije i konačno – dosje Bliskog istoka, uspio je uspostaviti povlaštene veze s dvojicom moćnih čelnika Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata (Mohammed Bin Salman – „MBS” i Mohammed Bin Zayed– „MBZ”), koji su i sami povezani s utjecajnim mrežama diplomata i poslovnih ljudi. Što će uvišestručiti međusobnu „razmjen uusluga“, te „MBS-a navesti na konstataciju da Jareda Kushnera’ima u džepu’“[4], a Trumpa na zaključak da je MBS-u, kojega je štitio usprkos njegovoj ulozi u smaknuću nakon kojeg je uslijedilo komadanje novinara Jamala Khashoggija, „spasio kožu“[5]
Tako su „transakcijski“ postignuti Abrahamovi sporazumi, koje je Izrael potpisao u rujnu 2020. s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinom, Sudanom i Marokom, a čiji je navodni cilj „povećanje stabilnosti, sigurnosti i prosperiteta regije”. U tim sporazumima se palestinsko pitanje namjerno ne spominje jer nije bilo oportuno evocirati „Kushnerovu doktrinu”. Ukoliko Trumpov zet posjeduje bilo kakvu doktrinu, bilo bi je moguće svesti na isključivanje Palestinaca iz pregovora, iako oni čine nešto više od polovice stanovništva povijesne Palestine. Glavni arhitekti Abrahamova sporazuma svijetu su detaljno iznijeli razloge svog uspjeha. Kushner je sugerirao da se rješavanje spora bitno ne razlikuje od transakcije nekretninama. Da biste „prelomili tijek povijesti, jednostavno morate razmišljati drugačije“ – tvrdio je Trumpov zet. Zbog čega ga je tast proglasio „genijem“. Naime, Jaredu je prodor u političku sferu omogućio ostvarivanje značajnih prihoda. Tako je npr., Affinity Partners, investicijska tvrtka koju je Kusher osnovao nakon Trumpova poraza na izborima 2020., primila 2 milijarde dolara od saudijskog suverenog imovinskog fonda Public Investment Fund koji kontrolira MBS[6]. Rijad je postao nezaobilazna „diplomatska meka“.
Administracija Biden ne samo što nije mijenjala novu američku bliskoistočnu politiku, nego je pomoću nje pokušala poentirati priključivanjem Saudijske Arabije Abrahamovim sporazumima. Isto kroz projekt nove sigurne Zapadne trgovačke rute IMEC (G20, rujan 2023.) koja konkurira kineskim novim putevima svile, zaobilazi Sueski kanal i završava u Gazi, interesno povezujući Indiju i Europu, te prolazi kroz proameričke arapske države i Izrael s Gazom i Zapadnom obalom (odakle važnost Abrahamovih sporazuma). Bidenove planove je poremetio Hamasov napad na Izrael i Netanyahuova osveta sravnjivanjem Gaze sa zemljom.
Ratno ludilo: Bidenovih ‘pet pari očiju’ i strah od kratera ‘Chicxuluba’
Kusherova vizija Gaze
Tako, dok je Trump bio u kampanji za reizbor, Kushner je, u veljači 2024., tijekom masakra i razaranja koji su se tamo odvijali, hrabro dao svoju „viziju” budućnosti Gaze. Pozdravio je„vrlo vrijedan” potencijal Gazinih „obalnih posjeda” (Gaza leži na 1,7 milijardi barela nafte) i sugerirao da bi Izrael trebao protjerati civile u Negev (rijetko naseljena, pustinjska polovica Izraela) dok pojas Gaze ne bude „očišćen”. Dodao je: „Nisam siguran da je u ovom trenutku još puno ostalo od Gaze. Ako uopće razmišljate o izgradnji, Gaza zapravo nije bila povijesni presedan. Bila je rezultat rata.”[7] Toj Kusherovoj „viziji“ prethodila su razmišljanja Friedmana, Trumpova stručnjaka za bankrot kojeg je imenovao veleposlanikom u Izraelu, a koji je zamislio rješavanje palestinskog pitanja kao postupak likvidacije. On objašnjava da ljudi, otkad je svijeta i vijeka, ništa ne razumiju o međunarodnim odnosima, jer samo „diplomacija malja” – koju je prakticirao kao veleposlanik u Izraelu, može dovesti do mira na Bliskom istoku.[8]
Stoga je lako zamisliti bijes Donalda Trumpa kada je, prisiljen napustiti Bijelu kuću 2020., spoznao da je prvi strani čelnik koji je čestitao njegovom suparniku Bidenu bio nitko drugi doli Benjamin Netanyahu. S njime je potom prekinuo svaku komunikaciju, a američke Židove koji su velikom većinom glasovali za demokrate, optužio da „dovoljno ne vole Izrael”, te da „židovska država od njega nikada nije imala boljeg prijatelja u Bijeloj kući”. Tek su pregovori s izaslanicima udovice kockarskog mecene Sheldona Adelsona, Miriam Adelson kojoj je Trump dodijelio Američku medalju slobode, polučili rezultate koje je Trump želio.
Izjavila je da je za reizbor Donalda Trumpa spremna učiniti sve ono što je njezin suprug poduzeo za osvajanje njegova prvog mandata. Jasno je naznačila da zauzvrat zahtijeva aneksiju Zapadne obale[9]. Što daje preciznu sliku budućih akcija Trumpove diplomacije na Bliskom istoku. Naime, Trump je poznat kao čovjek koji drži datu riječ.
Šta je Sheldon Adelson zahtijevao od Trumpa za njegova prva mandata?
Adelson je zahtijevao da, na dan preuzimanja dužnosti, a nakon dekreta kojim se opozivaju ključne odluke Obamine administracije, Trump objavi prijenos američkog veleposlanstva u Jeruzalem[10]. S obzirom na protivljenje dijela američke političke klase, među kojima državnog tajnika Rexa Tillersona i ministra obrane Jamesa Mattisa, Adelson se morao strpjeti.
Trump je tek krajem 2017. najavio priznavanje Jeruzalema kao glavnog grada Izraela, a u sklopu „novog pristupa sukobu između Izraela i Palestinaca”. Potom je američka vlada, radi osiguravanja konačnosti odluke, veleposlanikovu raskošnu rezidenciju u Tel Avivu prodala organizaciji za prikupljanje sredstava za kampanju Trumpa za skromnih 67 milijuna dolara. Svečana inauguracija novog veleposlanstva održana je 14. svibnja 2018., na sedamdesetu obljetnicu stvaranja Države Izrael, u nazočnosti Sheldona i Miriam Adelson te protestantskih pastora poput Roberta Jeffressa ili Johna Hageea, koji su dekompleksirano s antisemitizma prešli na islamofobiju i najradikalniji cionizam[11].
Te vodeće osobe kršćanskog cionizma, koje izazivaju entuzijazam trumpističke izborne baze, izrekle su uvodne i završne blagoslove ceremonije. Istom prigodom, pastor Hagee, utemeljitelj pokreta Kršćani ujedinjeni za Izrael, naznačio je da je Bog ponudio Izraelu „čudesnu pobjedu 1967.” – misleći na okupaciju istočnog Jeruzalema i Zapadne obale. Istog dana, masovne demonstracije Palestinaca, praćene krvavom izraelskom represijom (58 palestinskih žrtava), zapalile su pojas Gaze i Zapadnu obalui izazivale prekid pregovora s američkom vladom. Što je pak poslužilo kao povod za primjenu novih mjera kojima je cilj dodatno oslabiti i poniziti palestinski tabor: smanjenje ekonomske i humanitarne pomoći, prestanak financiranja UNRWA-e (UN-ove agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama), zatvaranje ureda PLO-a u Washingtonu, kao i generalnog konzulata Sjedinjenih Država u Jeruzalemu, dotad zaduženog za odnose s Palestincima.
Istovremeno, ustupci Izraelu su se umnožili: Sjedinjene Države su Izraelu priznale suverenitet nad sirijskim Golanom, a državni tajnik Michael Pompeo, blizak kršćanskim fundamentalistima, definitivno je raskinuo s godinama branjenom pozicijom Washingtona, ustvrdivši da „uspostava kolonija židovskih civila na Zapadnoj obali u biti nije u suprotnosti s međunarodnim zakonom“.
Ratno ludilo: Bidenovih ‘pet pari očiju’ i strah od kratera ‘Chicxuluba’
„Izabrani narodi“ i „podljudi“
Dakle, što osuđivan kralj kockarnica u Las Vegasu zamisli, to se ostvari. To sigurno nije djelo „Božjeg prsta“, nego „prsta casino-kapitalizma“ na svom vrhuncu: „casino ekonomije koja je u biti mafijaška i odvojena od stvarnosti; vrlo loša u smislu sigurnosti i distributivne pravde, ali koja ima dobre rezultate u smislu američkih vrijednosti učinkovitosti i slobode“ (Casino Capitalism, Susan Strange, 1986.). Budući da je na vrhuncu, taj gospodarski model samo može birati između više mogućih silaznih putanja.
Reklo bi se da je krenuo stranputicom, pod okriljem nove ideologije „izabranih nadljudi“ i „podljudi, stada ili krda“ – fizički i duhovno zdravih narodnih masa, ali intelektualno podkapacitiranih, za koje vjeruje da su nesposobne za samostalno moralno i racionalno prosuđivanje. Teorija nacizma je „podljudima“ nazivala mase koje nisu slobodne jer robuju religijama, političkim ideologijama, raznim svjetonazorima i guruima, pa bi u kategoriju podljudi uključila ne samo muslimanske radikale nego i one kršćansko-židovske. Kakogod, moguće je predvidjeti da će novi američki samodopadni mesijanizam, kao prethodno nacizam, biti zahvaćen moralom stada koji gazi sve one koji mu se ne pokore; kako muslimane, tako kršćane i Židove, u rijeci krvi i suza.
Stoga, još nije kasno, poslušajmo stav o ratu koji Izrael vodi u Gazi – za autoricu ovog eseja najvećeg živućeg sociologa i filozofa Edgara Morina, koji je u društvenim znanostima probio barijere kompleksnosti društvenih organizacija. Židovske je tradicije, 102 su mu godine – ali još uvijek ima snage zavapiti visoko do neba: „Zapanjen sam i ogorčen činjenicom da oni koji predstavljaju potomke naroda koji je stoljećima bio proganjan, iz vjerskih ili rasnih razloga; da potomci tog naroda koji su danas tvorci odluka države Izrael, mogu ne samo kolonizirati cijeli jedan narod i tjerati ih s dijelova njihove zemlje sa željom da to bude zauvijek; nego su, uz to, nakon masakra od 7. listopada, počinili pravi, masovni pokolj nad stanovništvom Gaze; i nastavljaju to činiti bez prestanka, obrušavajući se na civile, žene i djecu.“[12]
Zašto treba čuti Morinovo upozorenje? Zato što je predvidljivo da bi ta i takva politika Izraela – države koja je i dalje samo „kap u arapskom moru“, mogla završiti kao i ukrajinska oslobodilačka borba. Nakon Trumpa, Zapad bi Izraelce mogao napustiti, kao što je napustio Ukrajince nakon Bidena. Zato su pravi prijatelji Ukrajine i Izraela oni koji su ih upozoravali i upozoravaju ih na tu realnu perspektivu.
S. Vujačić: Nova civilizatorska misija Trumpova zapada: Mesijanizam u službi Big Businessa (1)
Kao što su pravi prijatelji Zapada oni koji ga upozoravaju da ga, zbog primjene dvostrukih standarda, konačno više nitko neće dobrovoljno izabrati za prijatelja i saveznika.
[1] STONE, Peter, « Sheldon Adelson to donate $100m to Trump andRepublicans, fundraiserssay » TheGuardian, 10 février 2020.
[2]ALTERMAN, Eric, We Are Not One : A HistoryofAmerica’sFightOverIsrael, BasicBooks, New York, 2022.
[3]WONG, Edward and LAFRANIERE Sharon, « TillersonsaysKushnerbypassedhimandMattis to make foreignpolicy », The New York Times, June 27 2019.
[4]EMMONS, GRIM, SWISHER, « SaudicrownprinceboastedthatJaredKushnerwas “inhispocket” » TheIntercept, March 21 2018.
[5]WOODWARD, Bob, Rage, Simon andSchuster, New York, 2020.
[6]SWAN, KELLY, HABERMAN, MAZZETTI, « Kushnerfirmgothundredsofmillionsfrom 2 PersianGulfnations », The New York Times, March 30 2023.
[7]WINTOUR, Patrick, « JaredKushnersaysGaza’s “waterfrontpropertycouldbeveryvaluable” », The Guardian, March 19 2024.
[8]FRIEDMAN, David, Sledgehammer : How BreakingWiththe Past BroughtPeace to theMiddle East, BroadsideBooks, New York, 2022.
[9]SLYOMOVICS, Nettanel, « Trump isdesperate for Miriam Adelson’scash. Whatwillsheexpectinreturn ? », Haaretz, 3 juin 2024.
[10]RAVID, Barak, Trump’sPeace : The Abraham AccordsandtheReshapingoftheMiddle East, YediothAhronothBooks, Tel-Aviv, 2022 (americainedition : 2023).
[11]Vidi: Lire «Il ne peut y avoir de paix avant l’avènement du Messie », Le Mondediplomatique, rujan 2002.
[12]MORIN, Edgar, Middle East Eye:https://www.middleeasteye.net/fr/actu-et-enquetes/le-philosophe-edgar-morin-se-dit-ahuri-et-indigne-par-le-carnage-commis-par-israel
