Milanović možda nije svjestan opasnog scenarija: Evo kako mu se može zabraniti kandidatura

Punih šest mjeseci prije predsjedničkih izbora Zoran Milanović objavio je svoju kandidaturu za drugi mandat na klizištima Pantovčaka i sad se u njegovu uredu napeto čeka da se vidi tko će biti protukandidat kojeg će Andrej Plenković pripremiti u ime HDZ-a. Milanović ekipira svoj tim, vratio je i svog ranijeg suradnika Bartola Šimunića (iako je ranije, nakon konflikta koji su imali, govorio da je on za njega “još samo zrak”).

Istovremeno, počeo je zakupljivati oglasni prostor u mainstream medijima, što će mu plaćati SDP koji ga je podržao i koji mu je zato i trebao. Ali u njegovu se uredu ne misli ni na što drugo osim na to – tko će biti kandidat HDZ-a.

To pokazuje da vlada velika nervoza, iako je aktualni predsjednik samo usput najavio kandidaturu na jednom eventu praveći se potpuno ležernim. Ali ovoga puta bitka će za njega biti itekako napeta jer prema anketi koju je uoči kandidature za njega odradio (i platio) SDP, pola ispitanika u općoj populaciji smatra da se više uopće ne bi trebao kandidirati za još jedan mandat predsjednika.

HDZ čeka

Ispitani u toj velikoj anketi od gotovo tisuću sudionika, kažu u svom obrazloženju da se predsjednik nakon neuspješne kandidature za premijera prije samo tri mjeseca sada više uopće ne bi trebao naći na biračkom listiću, a kamoli pobijediti. Ti rezultati ankete izazvali su veliku tenziju u Uredu predsjednika, ali ni Milanoviću, a ni Peđi Grbinu kao predsjedniku SDP-a nije preostalo ništa nego da ponovno podrže opet njega – on to osobno žarko želi, a Grbin je preslab da ga odbije.

Upravo je to i razlog što je Grbin na kraju odlučio da njihovi unutarstranački izbori budu tek u rujnu – iako je kandidat Siniša Hajdaš Dončić bio potpuno spreman za izbore u srpnju, Grbin je na kraju popustio traženjima Sabine Glasovac i Mirele Ahmetović da se sve odgodi do rujna. No ne zato što je veliki demokrat, nego samo i isključivo zato da Glavni odbor SDP-a podrži Milanovića u postojećem sastavu. Da su izbori za novo vodstvo SDP-a bili u srpnju, ova kandidatura bila bi na čekanju. Ovako je Grbin opet udovoljio Milanoviću, čak i na štetu svog pajdaša Hajdaša. No to je samo još jedan dokaz za SDP ustvari vodi Zoran Milanović, a svi drugi su samo lutke na koncu.

No, možda je sasvim prerano kukuriknuo – u HDZ-u, naime, ne planiraju kandidaturu svog “konja za trku” za Pantovčak objaviti nakon stranačkog Sabora 13. srpnja kad Plenković mirno potvrdi još jedan mandat šefa u HDZ-u, možda čak ni uoči proslave Oluje i ljetnih praznika, nego tek u rujnu. Osim što ni sami još nisu odlučili tko će ta osoba uopće biti, ići će na iscrpljivanje Milanovića i rasplinjavanje njegove pretkampanje.

Ubojiti scenarij

Čekaju da se tijekom ljeta, obilazeći i najmanju općinu u svojoj kampanji na trošak poreznih obveznika, potpuno iscrpi i da se taj balon njegove kandidature ispuše. A da onda oni udare s kratkom i snažnom kampanjom za svog čovjeka, koga god Plenković odobri za tu utrku. Od toga u Milanovićevu uredu opravdano strahuju jer znaju da ovoga puta Plenković igra samo na jednu kartu, a to je pobjeda “u gostima” od 3 : 0.

To jest, da nakon parlamentarnih i europskih izbora HDZ pobijedi i na predsjedničkim izborima, i tako za sva vremena zakuca Milanovića. Tu, međutim, postoje određene dvojbe oko toga koliko je Plenković zapravo zainteresiran da Pantovčak oslobodi opozicije u liku Milanovića – neki smatraju da mu ovaj savršeno odgovara kao protuteža na kojoj Plenković na kraju uvijek profitira i poentira. No, više je u Plenkovićevu krugu ljudi koji jednostavno žele pobjedu u ovom totalnom ratu koji traje pet godina, i da će učiniti sve da porazi Milanovića do kraja.

Milanović otputovao za BiH, upogonio je Blackhawk: Evo zašto nitko nije znao

Zato u uredu predsjednika na Pantovčaku strahuju od još jednog scenarija, koji uopće nije nemoguć, a to je da Ustavni sud ponovno neutralizira Milanovića u njegovoj kandidaturi. “Ako je Ustavni sud na izborima za Sabor utvrdio da je predsjednik države prekršio Ustav pa mu je sudjelovanje u izborima zabranjeno, što ako Ustavni sud takvom ‘kršitelju Ustava’ i sada onemogući kandidaturu”, to se pitaju Milanovićevi suradnici zadnjih dana. Oni znaju da Milanović lako pobjeđuje nejake HDZ-ove potencijalne kandidate u poštenoj utrci, ali nemaju pripremljen odgovor na mogućnost da Ustavni sud zabrani i ovu kandidaturu.

Neočekivani udar

Ako je temeljna funkcija predsjednika države da brani Ustav, a on ga je već dokazano prekršio (barem prema preporukama i mišljenju Ustavnog suda), onda on kao “kršitelj Ustava” i ne može biti kandidat za funkciju kojoj je jedina obaveza upravo zaštita tog glavnog državnog nadzakona.

U Milanovićevu timu na to ga upozoravaju njegovi pravni stručnjaci, ali ostali koji čine “bedem ljubavi” tješe ga da je to nemoguće, da se nitko u Ustavnom sudu ne bi usudio do te mjere opstruirati njegovu volju da se kandidira i građansko pravo da bude biran, sve dok nema presudu za bilo kakvu kriminalnu djelatnost. Ali predsjednik Milanović ima jednu presudu – to je stav Ustavnog suda da je na proljeće već prekršio Ustav i ta rečenica može dovesti do toga da mu se kandidatura opet onemogući.

Ekipa predvođena Miroslavom Šeparovićem to lako može učiniti, ima ranija mišljenja koja mogu biti osnova za takvu odluku, a ima i motiv, s obzirom na to da ih je Milanović pojedinačno ad hominem vrijeđao jednog po jednog. Uz to, što je i najvažnije, mandat im je produžen za još šest mjeseci – upravo do početka predsjedničkih izbora koji bi trebali biti najkasnije u prosincu ove godine. Dakle, Šeparović i njegovi kolege imaju i alat, a ako žele i argument, za takvu odluku.

U tom slučaju, Milanović bi bio izbačen iz igre na upitno demokratski način, ali oni koji igraju na pobjedu od 3 : 0 možda neće prezati ni od takve odluke. To se može dogoditi tek kad izbori budu raspisani i kandidatura bude službeno podnesena, nikako ne ranije na temelju običnih izjava novinarima – i to je jedan od razloga zašto bi HDZ mogao do posljednjeg trenutka u rujnu čekati da obznani s kim ide u te izbore. Ako bi Milanović bio neutraliziran odlukom Ustavnog suda, HDZ bi doista i predsjedničke izbore vjerojatno sasvim lako dobio.

Od Milanovića će napraviti žrtvu pravosudnog sustava

I ovoga puta u Milanovićevoj kampanji sudjelovat će Boris Malešević koji je osmislio slogan “Normalno” i drugi, još važniji, “Predsjednik s karakterom”. Malešević je radio i kampanje za SDSS i Milorada Pupovca s porukom “Hrvatska treba Srbe”, a i za Radničku frontu i Katarinu Peović sa sloganom “Tražimo radnike”. Ima onih koji kažu da je Malešević u Milanovićevim kampanjama sudjelovao ne samo u kreativnom dijelu nego mu je kao jedan od najbližih “vanjskih” suradnika pomagao i u financiranju kampanja – prema nekim tvrdnjama SOA ima dokaze da je baš on u klubu u Slovenskoj na famoznom brojaču novca provjeravao uplate u gotovini za kampanju 2019., odnosno 2020. kad je Milanović prvi put pobijedio, a u prisutnosti samog predsjednika.

To je jedna od stvari za koju se u Milanovićevu timu opravdano pribojavaju kad je u pitanju DORH i Ivan Turudić, i glavni razlog zašto je Milanović cijelu ovu godinu proveo u borbi protiv Turudića, i na izborima za Sabor, a i sada će u ovoj kampanji. Cilj je njegova PR tima da nastave ustrajati na toj temi, još i više ako iz DORH-a dođe bilo kakva optužba protiv njega oko financiranja njegove prve kampanje, pa i samo verbalna kroz usta Ivana Turudića. U tom slučaju kampanja će se graditi na tome da se od Milanovića napravi žrtva pravosudnog sustava koji je pod kontrolom HDZ-a – nešto slično kao što i Donald Trump u SAD-u smatra da su njegove šanse za pobjedu tim veće što je više sudskih postupaka protiv njega jer mu je to glavni dokaz da je “duboka država” pod kontrolom Židova i establišmenta u uroti protiv njega.

Odnos Plenkovića i Milanovića mogao bi se drastično promijeniti: Razlog su ‘vječni veleposlanici’

S druge strane, tehnički dio kampanje odradit će mu SDP – Milanović je već u prvoj rečenici svoje kandidature prethodnoga tjedna jasno rekao da mu SDP treba “da ga ne pokradu”. Trebaju mu i njihovi promatrači, a i svi ostali pijuni na terenu koji će držati štandove, skupljati potpise, dolaziti na skupove i aplaudirati i slično. A treba mu i financijska podrška SDP-a – na izborima 2020. prikazao je ukupni trošak od milijun i pol kuna, dok je Kolinda prikazala više od pet milijuna pa se procjenjuje da Milanović nije prikazao realan trošak, odnosno da je potrošio više od toga. Zato mu sad treba SDP-ov račun za financiranje promidžbe jer se boji opet oslanjati na gotovinske uplate, nakon što su mu SOA i DORH za leđima.