FObučeni minskim poljima, s smrtonosnim udaraljkama granatiranja u pozadini, oprezno smo krenuli u nedavno oslobođeni Kherson.
To je bio studeni 2022., u jugoistočnom uglu Ukrajine, gdje su ukrajinske snage pokrenule uspješan kontrafanziv protiv Rusije kako bi povratili zemlju izgubljenu u punom invaziji u Moskvi. U to je vrijeme bio najnoviji niz zadivljujućih pobjeda od strane Ukrajinaca, koji su protiv šansi gurali Rusiju natrag.
Kao i drugi nedavno oslobođeni gradovi, ošamućeni stanovnici izlazili su iz svojih domova prvi put nakon mjeseci – s istim pričama o nestancima, pritvorima, mučenju i smrti.

Na njih se spuštali distopijski bilbordi sretnih lica koji su promovirali ruski takozvani referendum u Prilog Khersonu i tri druge nedavno okupirane regije Ukrajine.
Godinama sam pratio ruske krvave akcije unutar okupiranog teritorija. Referendumi, koji su na globalnoj razini demantirani kao prisila i sramota, bili su samo dio usklađenog napora da se brzo i temeljito “rusko” okupirani teritorij: akcija ukrajinski dužnosnici smatraju da je namijenjena trajnom promjeni demografske stvarnosti na terenu i izbrisati bilo koji pojam Ukrajine i njegove države.
Iz vlastitih istraga okupiranog teritorija, dokumentirali smo kako su ruski vojnici prisilno prebacili i deportirali tisuće Ukrajinaca u okupiranim područjima dublje u rusku zemlju ili čak u samu Rusiju. Mnogi – uključujući one s invaliditetom, starijim osobama i djecom – drže se nekommunikado i prisiljeni prihvaćati ruske putovnice kako bi osigurali mirovine, liječenje ili lijekove.
Maksym, koji od rođenja nije bio u stanju koristiti noge, bio je među njima. Opisao je ruske dužnosnike koji su stigli u njegovu ustanovu u Khersonu krajem 2022. godine kako bi stanovnici odveli “na moru”.

Svatko tko je odbio bio je zaključan u sobama i njihovi telefoni oduzeli. Maksym je odveden od svih koje je poznavao i preselio se protiv svoje volje u ruski grad Anapa. Njegovi invalidski kolica oduzeta je u tranzitu.
Kad je Rusija po drugi put pokušala prisiliti putovnicu, morao se prokrijumčariti iz zemlje uz pomoć mreže ukrajinskih volontera. Drugi nisu imali toliko sreće i još uvijek nedostaju, poput Inna, 46, koja ima Downov sindrom. U studenom 2022. odvedena je s 54 žene iz svoje ustanove na Krim okupiranog ruskom i nije više viđena.
Njeni roditelji još uvijek očajnički traže. Otkrili smo vjerodostojne dokaze da su ukrajinska djeca s invaliditetom među 1000-ima poslana u logore “ponovnog obrazovanja”.
Tamo im se daje proruske lekcije, s revidiranom poviješću, ruskim jezikom i predavanjima kulture. Jedan ukrajinski dužnosnik rekao mi je da je, doslovno, cilj izbrisati sjećanje na Ukrajinu.
U novije vrijeme razgovarao sam s ljudima na okupiranom teritoriju koji kažu da je sada nemoguće pristupiti socijalnim uslugama, zdravstvu, zadržati posao, dobiti bankovni račun, kupiti ili čak prekvalificirati svoju kuću ako ne uzmete rusku putovnicu.

Rusija je nedavno izjavila da su Ukrajincima izdali 3,5 milijuna putovnica koje žive na okupiranom teritoriju. I ovaj je tjedan Ministarstvo obrane Velike Britanije upozorilo da će posjedovanje ruske putovnice također predstavljati podobnost za regrutaciju u vojsku, pokazujući “kontinuirano predavanje ruskog višeg vodstva i potraga za politikom russifikacije”.
Sve se to odnosi na pozadinu pojave mogućeg primirja.
Nakon vrlo javnog pljuska s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, a zatim pregovore s američkim dužnosnicima u Saudijskoj Arabiji, predsjednik Zelensky rekao je u srijedu da će podržati 30-dnevno primirje za američko posredstvo kako bi se omogućila savjetovanja o dužem mirovnom planu. Američki državni tajnik Marco Rubio, koji je vodio razgovore iz Jedde, rekao je da će SAD preuzeti prijedlog Rusiji i da je “lopta uistinu na njihovom sudu.”
U zajedničkoj izjavi, SAD i Ukrajina rekli su da će primirje uključivati razmjenu ratnih zarobljenika, puštanje civilnih zatočenika i povratak tisuća prisilno prebačenih ukrajinska djeca. Rusija ispituje sporazum, a dužnosnici Kremlja kažu da su to “rani dani”.

Ali zabrinutost je da, s Rusijom napredujući – iako polako – u Ukrajini neće imati interesa za primirje koji ne uključuje značajne kapitulacije Ukrajine.
I iako je Putin govorio o potrebi za dugoročnim mirom, cilj dogovora bio bi dopustiti Rusiji, kao što je to slučaj prije, da se pregrupira, ponovno naoružava i napadne, sve dok je učvrstio ilegalnu aneksiju ukrajinske zemlje promjenom demografske stvarnosti na terenu.
Putin je u lipnju rekao da su njegovi uvjeti da Ukrajina mora službeno odbaciti svoje ambicije NATO -a i povući svoje trupe iz cijele četiri ukrajinske regije koje je tvrdila Rusija.
Rusija kontrolira oko 20 posto Ukrajine, odnosno oko 120 000 četvornih kilometara (46 000 četvornih kilometara), uključujući 70 posto regija Kherson, Donjesk i Zaporizhzhia, te više od 99 posto regije Luhansk, navodi se u procjenama otvorenih izvora i ruskih procjena. Putin želi da sve te oblasti predaju.
Postoje duboke zabrinutosti da se čak i ako se ta ekstremni zahtjev odbaci, a bojne linije su smrznute tamo gdje jesu, stvarnost na terenu u ove četiri regije je tako potpuno promijenjena, da će Ukrajina biti sve više nemoguća da ikada može pregovarati o povratku u ukrajinsku kontrolu.
Svaki ugovor o prekidu vatre mora biti s jamstvima za Ukrajinu da to nije samo put do većeg gubitka i brisanja – da to nije stanka da se omogući još jedna krvava, rušivana invazija.