Treba li Dinamo ponuditi novi ugovor Kevinu Theophile-Catherineu, Stefanu Ristovskom i Sadeghu Moharramiju, koji će na kraju sezone biti slobodni? Na to je pitanje danas vrlo teško odgovoriti jer u velikom i ozbiljnom klubu to bi ovisilo o sportskoj strategiji, a možemo li ovog časa dokučiti u kojem pravcu Dinamo misli ići?
Moharrami je već odavno u statusu treće opcije desnog braniča i logično bi bilo da se s njim rastanu, ali Theophile-Catherine i dalje figurira kao najbolji stoper, a Ristovski, iako mu dionice padaju, još je čovjek na kojeg se trener oslanja i u najvećim utakmicama kao što je bio derbi s Hajdukom.
Ako bismo smjernice sportske politike iščitavali iz najavljenog dovođenja Ramona Miereza i Roberta Mudražije onda ima smisla da KTC-u i Ristovskom produže suradnju. Razloga su najmanje dva.
Mierez i Mudražija doći će u Dinamo kao 28-godišnjaci koji su vrhunac karijere doživjeli igrajući za manje klubove Osijek i Lokomotivu. Ako se njih dovodi, to ne sugerira dugoročnu viziju nego da se za sljedeću sezonu posloži iskusna kralježnica momčadi od igrača koji poznaju našu ligu i tako pokuša još jednom osvojiti prvenstvo. KTC i Ristovski u tu se priču uklapaju.
Drugi je razlog što je jasno da su Mierez i Mudražija lošiji od Petkovića i Baturine koje bi trebali zamijeniti pa je pad kvalitete, ako će oni igrati, na tim pozicija izvjestan. Dakako, s ogradom da Petkovića dobar dio ove sezone nije bilo na terenu. Budući da je Dinamo već na nekim drugim pozicija u posljednjih godinu dana dovodio igrače koji se nisu pokazali kao pojačanja, reklo bi se da je u tom kontekstu bolje zadržati provjerene snage gdje god je moguće nego da dođe do još većeg urušavanja vrijednosti momčadi.
No, za pravi odgovor trebaju li Dinamu KTC i Ristovski, kao i jesu li Mierez i Mudražija izbor koji može biti barem donekle koristan za sljedeću sezonu, trebali bismo znati tko će biti sportski direktor, tko trener, te koji način igre Dinamo misli preferirati, kao i hoće li njih dvojica biti kreatori sportske politike ili će morati slušati suflere.
Očekivali smo da će najprije imenovati sportskog direktora, da će to biti čovjek koji ima iskustvo u tom poslu, ali i iskustvo u pronalaženju igrača te u vođenju akademije jer na svim tim poljima morao bi se iskazati, kao i da će mu prepustiti ključnu stručnu ulogu da upravo on zajedno s trenerom, koji bi također trebao biti njegov izbor, formira momčad na temelju procjene kakvi profili im trebaju, a ne da će centarfor, što je jedna od ključnih uloga, biti doveden prije nego sportski direktor.
Jesu li pitali Fabija Cannavara, ne znamo, što on uopće zna o Mierezu isto tako ne znamo, ali niti hoće li Talijan biti trener sljedeće sezone nije poznato. To stavlja mnoge upitnike kakva je uopće stručna orijentacija Dinama. Jasno je da bi se Theophile-Catherineu i Ristovskom imalo smisla zahvaliti ako bi sportski direktor mogao dovesti kvalitetnog stopera i braniča koji bi bili bolji i mlađi, no sve je to u zraku.
Dinamo posljednje dvije godine, nakon odlaska Livakovića, Šutala, Ivanušeca, prije njih Oršića, živi na kralježnici Petković, Mišić, Ademi, Theophile-Catherine, Ristovski, te uz njih na mlađima Baturini, Sučiću i dijelom Kulenoviću. Dok Baturina i Sučić odlaze, a i za Kulenovića je to moguće jer sad malo igra, a najavljen je Mierez, s rješavanjem bilo koga od ostalih treba biti jako oprezan.
To je ispravno napraviti samo ako postoji jasna ideja nove ekipe i čovjek koji je sposoban dovesti prave igrače na deficitarne pozicije. Što se u Dinamu ne događa već određeno vrijeme te se zato i danas uzda da će mu do kraja sezone titulu donijeti stare snage jer većina “pojačanja” nije se iskazala. Osim Luke Stojkovića koji je i sam stigao još 2023. godine.
Dakle, glavno Dinamovo pitanje nije ostanak ili odlazak pojedinih igrača nego vizija sezone 2025./‘26. i onih nakon nje.
