Kineska mornarica gradi ogromne strojeve za invaziju i iskrcavanje na Tajvan. Obrambeni analitičar i bivši mornarički časnik H.I. Sutton iz Naval Newsa komentirao je: “Mrzim biti u pravu u vezi stvari”, pozivajući se na raniju svoju procjenu iz siječnja 2025. u kojoj je predvidio razvoj ovih takozvanih “invazijskih teglenica” koje na sebi nose pokretne mostove duge oko 120 metara.
Njegovu analizu sada je potvrdilo više izvora koji potvrđuju njihovu konstrukciju i testiranje. Sutton je prvi opisao kineski tajnoviti program teglenica, sugerirajući da su brodovi izgrađeni za scenarij invazije na Tajvan. Ove su tvrdnje dobile na snazi kako se pojavljuju novi dokazi o njihovoj brzoj proizvodnji i strateškom pozicioniranju.
Velika nosivost, mogućnost povezivanja i ‘noge’
Slične plutajućim dokovima, čini se da su kineske desantne teglenice razvijene brzo i s jasnim operativnim ciljem na umu. Sutton tvrdi da će svaka od njih moći ponijeti i prenijeti veliku količinu tenkova, a dizajn sugerira veliku nosivost.
Također, čini se da su dizajnirane tako da druga teretna plovila iskrcaju svoja vozila i vojnike kroz stražnju strane teglenice, pa će ona služiti i kao most. Ne samo da se na teglenice mogu spojiti i drugi teretni brodovi, već i druge teglenice. Kada se spoje tri teglenice (kao na fotografiji), mogu pokriti 700- 850 metara, prema analizi Tom Shugarta o kojoj piše The War Zone.
Sutton objašnjava da teglenice također imaju “noge” koje se spuštaju na morsko tlo i time osiguravaju manje ljuljanje broda-teglenice pri iskrcavanju i veću stabilnost ta takvu operaciju.
Dok je manji prototip uočen već 2022., nedavna izgradnja više jedinica ukazuje na ubrzanje projekta. Brodogradilište Guangzhou Shipyard International (GSI), ključni igrač u kineskoj pomorskoj ekspanziji, bio je u središtu proizvodnje raznih nekonvencionalnih plovila, uključujući velike površinske brodove bez posade i lake nosače zrakoplova.
Kina radi upravo ono što treba za desant velikih razmjera
Emma Salisbury, istraživačica pri Vijeću za geostrategiju, rekla je za Naval News da bi “bilo kakva invazija na Tajvan s kopna zahtijevala veliki broj brodova za brzi transport osoblja i opreme preko tjesnaca, posebno kopnenih sredstava poput oklopnih vozila”. Čini se da su ovi pokretni gatovi posebno prikladni za invaziju.
Salisbury nastavlja: “Kao pripremu za invaziju, očekivala bih povećanje izgradnje brodova koji bi mogli izvršiti ovaj transport”. Damien Symon, cijenjeni obrambeni analitičar koji je pregledao fotografije, primijetio je njihovu prikladnost za pristajanje uz veliku kinesku flotu civilnih trajekata. Kineski roll-on/roll-off trajekti (RORO) izgrađeni su za prijevoz vojnih vozila uključujući teške glavne borbene tenkove. Redovito se koriste u vježbama na taj način. Salisbury se slaže: “Kina gradi ogromnu flotu brodova s dvojnom namjenom – komercijalnih brodova koji bi se lako mogli koristit za vojnu upotrebu kada je to potrebno”.
Koncept ovih teglenica podsjeća na prijenosne luke “Mulberry” koje su koristile savezničke snage tijekom invazije na Normandiju 1944. u Drugom svjetskom ratu.
Kina spremna koristiti vojsku za ‘ujedinjenje’ Tajvana
Uski Tajvanski tjesnac je čest izvor vojnih napetosti otkako je poražena vlada Republike Kine pobjegla na Tajvan 1949. nakon što je izgubila građanski rat s komunistima, koji su osnovali Narodnu Republiku Kinu. Tajvan uglavnom nije međunarodono priznata zemlja, ali održava djelomične ili potpune diplomatske odnose s 14 zemalja. SAD je najglasniji i najjači saveznik Tajvana. Zakonom iz 1979. Washington se obvezao Tajvan vojno pomagati, ali u zakonu nije jasno definirano što to točno znači. To pomaže SAD-u da, kada je u pitanju vojna obrana Tajvana vodi tzv. politiku “strateške dvosmislenosti”. Čini se da je Trumpova administracija, barem zasad, čvrsta oko obrane Tajvana. No, Peking Tajvan vidi kao svoju pokrajinu (tzv. politika jedne Kine). Da bi došlo do de facto ujedinjenja, Peking tvrdi da je spreman koristiti i vojnu silu.
Desantna invazija velikih razmjera jedna je od najsloženijih i najtežih vojnih operacija. To je iznimno zahtjevno postići. Uspjeh ovisi o sveobuhvatnom planiranju, složenoj arhitekturi zapovijedanja i kontrole, masovnom angažiranju snaga i preciznoj sinkronizaciji. Mogu je osujetiti razni čimbenici u rasponu od vremenskih nepogoda, konfiguracije plaža, pa do neprijateljskih protumjera, piše The Diplomat. Ne postoji bolja potvrda ovih inherentnih neizvjesnosti takvih operacije od poruke nazvane “U slučaju neuspjeha” koju je sastavio američki general Dwight D. Eisenhower 5. lipnja 1944., dan prije monumentalno uspješne invazije na dan D.
William Fox i Roderick Lee iz Naval War College procjenjuju da stratezi NR Kine smatraju da je nadmoć u zraku i na moru preduvjet za uspješnu kampanju združenog iskrcavanja na otok. Kroz detaljno katalogiziranje dostupnih podataka o kineskim sposobnostima za takvu operaciju u bliskoj budućnosti, procjenjuju da kineska vojska ima umjereno povjerenje u svoju sposobnost preuzimanja i održavanja kontrole nad zrakom i visoko povjerenje u svoju sposobnost postizanja lokalne kontrole mora.
Bitna stvar: State Department uklonio izjavu: ‘ne podržavamo neovisnost Tajvana’
