Političke stranke u svojim postizbornim financijskim izvještajima prikrile su najmanje 2,6 milijuna KM troškova izborne kampanje, dok izmjene Izbornog zakona koje je nametnuo OHR nisu spriječile zlouporabu javnih resursa, pokazao je izvještaj Transparency Internationala u BiH o monitoringu lokalnih izbora, predstavljen danas u Sarajevu.
Izmjene zakona trebale su osigurati transparentnije financiranje stranaka i spriječiti korištenje javnih institucija, proračunskih sredstava i službenih funkcija u svrhu vođenja kampanje. Međutim, podaci TI BiH pokazuju da su svi nivoi vlasti uoči izbora podijelili oko 60 milijuna KM kroz jednokratne isplate umirovljenicima i drugim skupinama. Iako zakon jasno zabranjuje neizravnu kupovinu glasova javnim sredstvima, gotovo nitko nije sankcioniran, budući da je Središnje izborno povjerenstvo (SIP) svojom primjenom zakona u potpunosti obesmislilo ove odredbe.
SIP BiH zaprimio je preko 200 prijava zbog zlouporabe javnih resursa, ali sankcije su izrečene u samo 6% slučajeva, najčešće zbog korištenja službenih komunikacijskih kanala na društvenim mrežama u političke svrhe.
Prikriveni troškovi kampanje
TI BiH je pratio predizborne skupove, oglašavanje na bilbordima, medijima i društvenim mrežama, te izračunao da su stranke ukupno potrošile preko 12,3 milijuna KM na kampanju. Ipak, u svojim službenim postizbornim izvještajima stranke su prijavile samo 9,7 milijuna KM, što je 2,6 milijuna KM manje nego što su stvarni troškovi prema podacima TI BiH. Samo SNSD je, prema izvještaju, prikrio troškove u iznosu od oko milijun KM.
Na panel diskusiji održanoj u Europe Houseu u Sarajevu, predstavnici političkih stranaka, Središnjeg izbornog povjerenstva i civilnog društva istaknuli su potrebu za daljnjim unaprjeđenjem izbornog zakonodavstva.
Zaključeno je kako je nužno uvođenje novih tehnologija i mjera koje bi spriječile manipulaciju izbornim rezultatima, trgovinu mjestima u biračkim odborima i zlouporabu javnih resursa.
Također, naglašena je potreba za strožim reguliranjem financiranja izbornih kampanja, budući da trenutni sustav omogućava političkim strankama da značajan dio troškova pokriju iz nedozvoljenih izvora, uključujući tvrtke koje posluju s javnim sektorom.
Usprkos upozorenjima i analizama, ostaje neizvjesno hoće li se institucije ozbiljnije pozabaviti ovim problemom ili će političke stranke nastaviti koristiti rupa u zakonu za stjecanje nepravedne prednosti u izbornom procesu.
