Očito za Istru 1961 šibensko gostovanje, kao i svaki međusobni ogled, ima sindrom nemoći. Poraz u subotu podno Šubićevca 1:0 ogledalo je te jalovosti Zeleno Žutih. Jasno je da je teren bio “grbavica” razine županijske lige. Istina je da su domaći otezali pa se u drugom dijelu praktično nije igrao nogomet.
Moguće je da je Istra opet prikraćena za kazneni udarac nakon Varaždina (udarac po nozi Gague). Činjenica je da suci Istri primijete svaku natruhu simuliranja pa daju kartone, što se, recimo, nije dogodilo vrataru domaćih u lošoj glumi “udarca” u glavu.
No, ništa ne može promijeniti zbilju po kojoj je Istra izgledala mlitavo naspram super borbenih Šibenčana. Svatko se čupa kako zna i umije kad mu gori. Rajko Vidović je kazao da ih je gol podigao i olakšao braniti svoju mrežu “jer nije bilo uputno otvoriti se za brze kontre Istre”. Šibenčani su borbom isprovocirali da im sreća bude naklonjenija te, s obzirom na ružnu situaciju u kojoj klub funkcionira, imaju pravo biti sretni i ponosni na ovih tri boda.
Istra je bila, opet, jalovog (prepuštenog) posjeda (62-38%), ali na drugim brojkama nisu odskalali. Velike šanse 1-1, udarci 8-8, u okvir 1-1. Šibenik je najopasniji iz prekida, u čemu je Istra vrlo ranjiva. Centaršut koji je “putovao” domaći strijelac dočekao je skokom na drugoj stativi, gdje je pucao s oko dva metra. Uz nesmotrenost Radoševića (za sada odveć rezerviran u odnosu na očekivane doprinose) kojeg je Kavelj nadskočio, ostaje odgovornost Majkića, jer golman unutar 2-3 metra ne bi smio sebi dozvoliti takvo poentiranje.
Teren u Šibeniku je, kažu, još lošiji nego onaj loši u Varaždinu. I točno je da uskraćuje razvoj igre tehnički boljoj momčadi. No, i Drosina je imala prije loš travnjak, pa je i u prvoj eri Garcia kod kuće igrala energičnije. Ako znate što vas na nekom terenu očekuje, onda se trebate pripremiti na to. Pogotovo s iskustvom od prije, čak i tjedan unatrag.
Zašto Zeleno Žuti nisu djelovali odlučnije, hitrije, energičnije kako već znaju biti, nego su i nakon Varaždina ponovili sterilnost i mlak pristup? To je jednadžba za Garciju, koji je i prije dvije godine imao teškoća sa suparnicima koji se zatvore. Dovoljno je kazati da je, recimo, Šibenik u posljednjih 12 susreta čak šest puta pobijedio Istru, uz pet remija i poraz!
Prije jesenskog 3:3 u Puli, Istra čak pet (a sada šest) utakmica nije postigla gol Šibenčanima!? U međusobnim ogledima od 2006., zanimljivo je to, Istra je uvijek bolja u kup dvobojima (dvije pobjede) i u dva play-outa, ali u prvenstvenim utakmicama Šibenik im je kao Real Madrid težak. Na posljednja četiri gostovanja nisu postigli ni gol! Slično kao sa Varaždinom, kojem u tri ovosezonske utakmice nisu pogodili mrežu, ili sa Goricom, kojoj od sedam posljednjih dvoboja u čak šest nisu postigli pogodak!
To postaje znakovito, pa ne čudi kako se suparnici, čija je tehnička igra inferiornija od Istrine, zatvore i onda na kontre dolaze do bodova. Primjerice, Istra je u 11 utakmica s klubovima tzv. velike četvorke osvojila 11 bodova (2-5-4) ili 33 posto, protiv ostatka lige u 18 utakmica skupila je 18 bodova (4-6-5) što je 40 posto.
Znači da postoji problem igre na postavljenu obranu, odnosno onda kada posjed i kombinatorika, uz brze-okomite tranzicije, nemaju postor za razvijanje. Tu će Garcia trebati nešto “izmisliti”…
