Danas je u Splitu smrtno stradao muškarac za vrijeme unakrsne paljbe s policijom. Sve se dogodilo oko podneva u Gundulićevoj ulici u Splitu ispred Erste banke. Kako smo ranije izvijestili, muškarac je maskiran ušao u banku gdje je uz prijetnju pištolja tražio novac. Pokušao ga je spriječiti zaštitar pa je pljačkaš pobjegao iz banke. U tom trenutku su ulicom prolazile dvije splitske policajke, a kada ih je vidio razbojnik je zapucao prema njima pa su one uzvratile.
Iako će se tek utvrditi je li razbojnika ubila policajka ili je u pitanju suicid, danas je cijeli grad govorio o policajki koja je razbojniku uzvratila vatru. Zbog toga su se mnogi zapitali kada hrvatski policajac može upotrijebiti vatreno oružje i što se događa nakon takve eskalacije.
Kada hrvatski policajac uopće smije zapucati?
Doc. dr. sc. Tonći Prodan sa Sveučilišta u Splitu – Odjela za forenzične zanosti u razgovoru za Dalmaciju Danas pojašnjava da postoje razne vrste sredstava prisile koje policija upotrebljava ovisno o situaciji, poput fizičke snage, palica, sredstava za vezivanje i nekih drugih sredstava. No, postoje situacije kada policija mora odgovoriti vatrom.
“Temeljno je pravilo da odgovorite onim sredstvom koje odgovara opasnosti koji vam prijeti. Kada je riječ o upotrebi vatrenog oružja, prvo ide upozorenje “stoj”, “stoj pucat ću”, pa onda upozoravajući hitac u zrak, kada policajcu ili trećoj osobi u blizini ne prijeti opasnost po život”, govori Prodan.
“Što se danas točno dogodilo, utvrdit će se kroz očevid. Postoje materijalni i personalni dokazi, očevici, kao i balistički te drugi forenzički dokazi, analizom kojih će se u konačnici utvrditi sve okolnosti kaznenog djela – kako je djelo počinjeno i što se sve točno događalo sve do konačnog ishoda svladavanja počinitelja (tko je što počinio, kako, gdje, kada, s kim, kojim redosljedom sve do detalja, npr. pod kojim kutem pucano itd. Također, kad se radi o smrtnom ishodu, postoji trilema – radi li se tu o ubojstvu, samoubojstvu ili nesretnom slučaju”, dodaje.
“Temeljno je pravilo da odgovorite onim sredstvom koje odgovara opasnosti koji vam prijeti. Kada je riječ o upotrebi vatrenog oružja, prvo ide upozorenje “stoj”, “stoj pucat ću”, pa onda upozoravajući hitac u zrak, kada policajcu ili trećoj osobi u blizini ne prijeti opasnost po život”, govori Prodan.
“Što se danas točno dogodilo, utvrdit će se kroz očevid. Postoje personalni dokazi, očevici, kao i balistički dokazi gdje će se utvrditi kako je i pod kojim putem pucano”, dodaje.
Postoje li pravila za pucanje u ovakvim situacijama?
Ukoliko je hrvatski policajac prisiljen otvoriti vatru, postoje pravila kojih se drži. No, sve ovisi o situaciji.
“Policajac će, ovisno o procjeni situacije, pucati u ekstremitete koji nisu vitalni organi. No, to ne mora uvijek biti slučaj. Ovdje je važno istaknuti da ne samo policija, nego svi građani u ekstremnim situacijama imaju pravo na nužnu samoobranu. Primjerice ko netko na vas poteže nož, vi odgovarate silom koja je razmjerna. Ukoliko se utvrdi da je riječ o nužnoj obrani, to je onda privilegirano ubojstvo za koje je kazna znatno manja ili uopće ne postoji”, pojašnjava Tonći Prodan.
“Kada je riječ o situaciji kada netko ima taoca ili je pištolj uperio prema drugoj osobi ili policiji, ili krenuo pucati to je već razlog zašto više ne treba koristiti usmena upozorenja”, kaže i dobro upućeni izvor s kojim smo razgovarali uz Prodana.
Postoje četiri točke odnosno situacije kada policija otvara vatru. Policija može pucati u nužnoj obrani (zaštita vlastitog života ili života druge osobe), krajnjoj nuždi (otklanjanje predstojeće neskrivljene opasnosti za vlastiti i tuđi život koja se drugačije ne može otkloniti), sprječavanju bijega ili uhićenja počinitelja teškog kaznenog djela (djela za koja je predviđena kazna od najmanje 10 godina) i sprječavanje bijega osobe koja je pobjegla s izdržavanja kazne zatvora za koja je propisana kazna zatvora od najmanje deset godina, a bijeg se ne može spriječiti drugačije.
Obuka policijskog postupanja je ista za muškarce i za žene
Današnja situacija u Splitu vjerojatno ne bi imala isti odjek da se u razmjeni vatre s razbojnikom nije našla žena, policajka. Kako nam potvrđuje Prodan, ne postoje razlike među muškarcima i ženama kada je riječ o obuci policajaca i oružju koje nose.
“Policijska obuka je ista za muškarce i za žene. Žene i muškarci nose sve vrste oružja. Jedino se može dogoditi iznimka kada je riječ o nekakvom posebnom oružju ili alatu (recimo metalni predmeti koje žena fizički ne može nositi), ali ovisi o situaciji”, kaže nam izvor upućen u funkcioniranje policije.
“Nema razlike između policajaca i policajki. Postoje žene i u interventnoj (u specijalnoj još ne), i one idu na sve akcije kao i muškarci (stadioni, osiguranja, uhićenja), ali opet ovisi o procjeni odgovorne osobe. Postoje situacije kada je potrebna veća fizička snaga, ali ima i situacija kada se procjeni da će akciju bolje odraditi žena”, govori.
Naši policajci i policajke redovno vježbaju pucanje
Obuke pucanja za policajce poput prometnih su obavezne dva puta godišnje, ali policajci mogu doći bilo kada na streljanu i vježbati. Osigurano je streljivo i može se vježbati kada se želi.
Interventna i specijalna policija, specijalizirane grane policije, imaju obuke puno češće. Za specijalne grane policije to se događa na tjednoj razini, uz druge taktičke obuke poput kretanja ili upadanja u objekt.
Policajac koji se nađe u ekstremnoj situaciji dobiva psihološku podršku
Običnom građaninu situacija u kojoj policajac otvara vatru može se učiniti kao herojski čin ili svakodnevica policije, no ta teorija nimalo ne stoji. Situacija u kojoj policajac otvara vatru, pogotovo ako se završi smrtnom posljedicom, je ekstremna.
Tonći Prodan kaže bi u ovakvoj situaciji trebala biti pružena psihološka podrška za policajca.
“Kada je policajac u takvoj ekstremnoj situaciji, to nije nimalo lako. To je, bez ozbira o kakvom se zločincu radilo, oduzimanje nečijeg života. Trebalo bi postojati urgentno pružanje psihološke pomoći policajcu u takvim situacijama”, govori Prodan.
Izvor s kojim smo razgovarali nam potvrđuje da unutar MUP-a postoji služba te da svaka uprava ima svog psihologa.
“U slučaju kada policajac otvara vatru ili u bilo kakvoj drugoj ekstremnoj situaciji osigurava se psiholog za policajca radi očuvanja mentalnog zdravlja”, govori nam.
Moja reakcija na članak je…
