Kažu kako su sredinom ožujka kamenice najpunije i najukusnije za konzumaciju.
Malostonski zaljev – jedino prirodno stanište europske plosnate kamenice ovih je dana prepuno ljubitelja ove delicije.
– Pogoduje joj sam geografski položaj Malostonskog zaljeva i očito dotok slatke vode i svi uvjeti su pogodni za njen razvoj, uzgoj i mislim da niti jedna druga ne može se usporediti, ona ipak ima specifičan okus – rekla je predsjednica Udruge Stonski školjkari Marija Radić.
Školjkarstvo je osobito zastupljeno na predjelu Brijeste, a prodaj im izgleda ide prilično dobro, prenosi HRT.
– Ovo su sada ovdje već kamenice koje su stare godinu i pol dana do dvije, potrebno im je dvije, dvije i pol do tri godine da narastu do konzumne veličine, a da bi uopće došla do konzumne veličine, odnosno do vašega tanjura, je potrebno čak prebaciti je pet puta preko ruke, a gledajte, ona kad je sad tu u cimentu, mortalitet tijekom vađenja i nakon što dođe do čišćenja i konzumacije je čak i do pedeset posto – istaknuo je školjkar iz Brijeste Antonio Prlaguzić.
Visoki mortalitet i njegovi uzroci
Visokog mortaliteta među kamenicama bilo je prema starim Pelješanima i prije, no, nijedno istraživanje nije otkrilo uzrok.
– Od samoga prikupljanja mlađi, koje je zadnjih godina odlično, to se ne smijem potužiti, ali od početka, ja ću vam reći, otkad prikupimo mlađ, do kad prodamo tu kamenicu, bude više od 60 posto mortaliteta. Što odmah dok je mala, što pred konzum, što kad trebamo prodavati – poručio je školjkar iz Luke Stonske Mato Franušić.
– Gledajte, vi ako uzgojite deset tisuća komada na početku, ako kasnije prodate petsto ili tisuću, to je vrhunski. Tako da je veoma mukotrpan posao – dodao je školjkar iz Brijeste Antonio Prlaguzić.
Jedan je “krivac” za štetu na poljima školjaka svima dobro poznat. Ovrata, odnosno orada, svake godine radi veliku štetu, iako više od kamenica voli dagne.
– Radio sam i mušju, dagnju i posljednje dvije godine odustajem od toga, jer je to drastični problem, ruši i kamenicu orada, tj. ovrata, ali mušju ne možemo sačuvati nikako – dodao je školjkar iz Luke Stonske Mato Franušić.
Pa ipak, interes mladih za školjkarstvom u blagom je porastu. Udruga Stonski školjkari trenutačno broji četrdesetak članova, a van udruge još ih je dvadesetak.
Radna snaga i u ovom se slučaju – uvozi.
– Za mjesec dana navršit će se godina dana otkako smo došli raditi s kamenicama i dagnjama. Ove godine možda ćemo uspjeti otići malo i kući – rekao je Happy iz Nepala.
A što tiče pripreme kamenica i njihove konzumacije, o tome bi se dali pričati. Neki ih vole sirove, kažu tako se okus najbolje osjeti, drugi rade juhe, pohaju ih, peku…
J.T.
