Kina gradi tajnu vojnu bazu u Tadžikistanu, otkrivaju satelitske slike. Peking već gotovo desetljeće gradi bazu u jednom od najzabačenijih kutaka svijeta. Kina je potpisala sigurnosni pakt s Tadžikistanom 2016, piše The Telegraph.
Objekt u planinama koje se uzdižu 4000 metara iznad mora, ima osmatračnice i trupe iz obiju zemalja, koje sada održavaju redovite zajedničke vojne vježbe koje prikazuju kineski državni mediji. Nijedna vlada nije javno priznala postojanje baze koja se nadograđuje na bivšu sovjetsku ispostavu. Ali satelitske fotografije ukazuju na stabilan tempo izgradnje, uključujući pristupne ceste bazi.
Kina nastoji proširiti svoju vojnu prisutnost na svim svojim granicama, osobito prodorom prema indijskom teritoriju na Himalaji. Raste zabrinutost da Peking planira učiniti isto u susjednim zemljama, a jači odnosa s postsovjetskim Tadžikistanom dolazi u trenutku kada je Rusija, njegov uobičajeni gospodarski i sigurnosni partner, upletena u svoju invaziju na Ukrajinu.
Dana 4. srpnja, predsjednik Xi Jinping učvrstio je veze s Tadžikistanom u svom trećem državnom posjetu. “Situacija je vakuuma, a taj vakuum ispunjava Kina”, rekao je Parviz Mollojonov, politolog i vršitelj dužnosti direktora za International Alert, nevladinu organizaciju sa sjedištem u Velikoj Britaniji. “Od pogoršanja situacije u Afganistanu, Kina koristi zabrinutost tadžikistanske vlade kako bi jačala vojni sektor”.
Granica s Afganistanom
Zabrinutost oko 1300 km duge granice Tadžikistana s Afganistanom narasla je od povratka talibana na vlast 2021. Kina također isporučuje streljivo i tehnologiju Tadžikistanu kao dio njegovih širih planova za “stvaranje napredne linije obrane”. Ali također bi mogli postojati neki drugi nepoznati, dugoročni i skroviti ciljevi i planovi”, tvrdi analitičar Mollojonov.
Medij RFE je pisao da ima uvid u dokumente gdje je iznesena ponuda predsjednika Rahmona prema kojoj bi Kina osigurala veća sredstva za izgradnju tadžikistanskih vojnih točaka duž granice s Afganistanom u zamjenu za to da Dušanbe prenese punu kontrolu nad postojećim objektima na Kinu i ne naplaćuje nikakve naknade za baziranje.
Peking je prvi priznao veleposlanika kojeg su imenovali talibani i nastojao je izgraditi veze s militantnom skupinom koja vodi Afganistan. Peking također povećava svoju prisutnost u ovom kutku svijeta, jer želi čvrsto držati pod kontrolom ujgurske muslimane u kineskoj krajnjoj zapadnoj regiji Xinjiang – koji su organizirali mnoge protuvladine demonstracije – kako bi vladajuća Komunistička partija mogla nastaviti svoje ekonomske planove širenja u središnju Aziju i Europu.
Mjere Tadžikistana protiv ekstremizma
Za Tadžikistan, bliže veze s Kinom također su značile usvajanje istog okvira politike “protuterorizma” koji je Peking uveo protiv Ujgura, što je uključivalo zatvaranje više od milijun ljudi u kampove za “preodgoj”. Tadžikistanske vlasti zabranile su hidžab prošlog mjeseca, što je posljednji u nizu od 35 zakona povezanih s vjerom, čiji je cilj “zaštita nacionalnih kulturnih vrijednosti” i “sprečavanje praznovjerja i ekstremizma”.
Policija je također navodno prisilno brijala duge brade muškarcima – što se smatra znakom “ekstremističkih” stavova. Stotine džamija su zatvorene, učenja koja drže imami moraju biti pod državnim smjernicama, a maloljetnici ne smiju ulaziti u džamije bez dopuštenja. Kažnjeni su i roditelji koji djecu šalju na vjeronauk u inozemstvo. Vlada je čak izdala priručnik od 367 stranica o prihvatljivoj odjeći za žene, s detaljima stila, duljine i boje odjeće.
Snage sigurnosti nasilno su rastjerale prosvjede protiv reformi, a neke žene nastavljaju prkositi vlastima noseći hidžabe. Mnogi su također odlučili otići u inozemstvo u potrazi za većim ekonomskim prilikama i vjerskim slobodama, iako to dovodi migrante u opasnost da budu meta regrutiranja od strane raznih ekstremističkih skupina. Za Emomali Rahmona, doživotnog tadžikistanskog predsjednika, radi se o zadržavanju vlasti koliko i o priklanjanju Kini.
Hoće li bilo koja od ovih politika imati ikakvog pozitivnog utjecaja na “protuterorizam” ostaje za vidjeti, pogotovo jer će se takva ograničenja vjerojatno obiti o glavu u Tadžikistanu, zemlji koja je prožeta islamom i po strukturi i po identitetu.
Tadžikistan traži “dobre odnose s našim susjedima – s našim prijateljem medvjedom i našim prijateljem zmajem”, rekao je Rustam Azizi, direktor istraživanja Tahlila, nevladine organizacije sa sjedištem u Tadžikistanu koja proučava niz pitanja unutarnje i vanjske politike.
Veze s Iranom
Tadžikistan je također istaknuo veze s Iranom s obzirom na zajedničko perzijsko nasljeđe. Prije dvije godine Teheran je otvorio tvornicu bespilotnih letjelica u glavnom gradu Tadžikistana, Dušanbeu – svoj prvi takav pogon u inozemstvu. Tvornica je navodno usmjerena na montažu i opskrbljuje tadžikistansku vojsku. To je delikatna ravnoteža.
Na mnogim je razinama važno da zemlja odbaci bivše sovjetske utjecaje i ponovno uspostavi svoj tadžikistanski identitet. Ali Dušanbe također ne želi biti izoliran od Zapada ako se previše približi Teheranu. “Najbolja opcija bila bi očuvanje trenutnog statusa quo gdje nitko ne kontrolira [Tadžikistan],” rekao je Mollojonov. Dakle, za Tadžikistan “nije dobro da je pod ruskom ili kineskom dominacijom, već da ima svoju ‘multivektorsku’ vanjsku politiku.”
Za mnoge u Tadžikistanu, čini se da je “zmaj” itekako u nadmoći. Prilikom svog nedavnog posjeta, Xi je svečano otvorio vladine objekte u Dušanbeu koje financira Kina, uključujući predsjedničku palaču i novu zgradu parlamenta. Cijeli je projekt koštao više od 300 milijuna funti, prema AidData, istraživačkom laboratoriju na College of William & Mary u Sjedinjenim Državama koji prati takvu potrošnju.
Kineska prisutnost u Tadžikistanu eksponencijalno se povećala tijekom posljednjeg desetljeća, postavši najveći izvor stranih ulaganja. U jednom trenutku Kina je činila više od 60 posto vanjskog javnog duga Dušanbea; brojka koja je nedavno pala na oko 40 posto nakon brojnih kritika.
Peking je također osigurao brojna rudarska prava, jer Tadžikistan nema infrastrukturu i stručnost za razvoj industrije u zemlji koja je više od 90 posto planinska. Stav i osjećaji prema većem kineskom utjecaju pomiješani su u Ayniju, udaljenom gradu na sjeveru. Za Mihirgul Noibovu to je značilo procvat poslovanja u kantini koju je vodila. Kinezi koji rade na ogromnom cestovnom projektu – istoj onoj koja sada povezuje Ayni s Dušanbeom udaljenim oko 140 km, toliko su često posjećivali njezin mali restoran da je uspjela uštedjeti dovoljno da sagradi veliku kuću za svoju obitelj. “Ovo sam izgradila zahvaljujući Kinezima”, rekla je gospođa Noibova, pokazujući prema svojoj višekatnoj zeleno-bijeloj kući, okruženoj visokim planinama.
Kada su kineske investicije tek počele pritjecati u Tadžikistan, mnogi su radnici dovedeni iz Kine. Dok se Kinezi još uvijek obično dovode na više rukovodeće položaje, Tadžikistanci kažu da sada ima više posla nego prije na nižim razinama.
Kineski natpisi u Dušanbeu
Selo Kumarg, odmah pored glavnog rudarskog nalazišta, sada je jezivi grad duhova. Na ulazu stražar priječi pristup praznim kućama. Bio je dom za oko 60 kućanstava, ali svima je navodno plaćeno da se odsele prije otprilike godinu dana kada se rudarska aktivnost proširila. Diljem Tadžikistana postoje podsjetnici na brzo rastuću kinesku prisutnost – od električnih kutija ispred nacionalnog muzeja u Dušanbeu do kanti za smeće označenih kineskim znakovima u javnim parkovima.
Prodavači na glavnoj gradskoj tržnici prodaju kineske rezance i slatkiše. Jedan trgovac čak vodi malu neslužbenu uslugu mjenjačnice. Toliko se gradi uz podršku Pekinga – zajedno s crvenim propagandnim transparentima koji bi inače krasili gradilišta u Kini – da Dušanbe izgleda poput kineskog grada koji se tek razvija.
Gospođa Noibova je imala koristi od ceste koju je financirala Kina koja povezuje Dušanbe s gradovima na dalekom sjeveru, kao što je Khujand, stiješnjen između Kirgistana i Uzbekistana. Skratio je vrijeme putovanja s jednog dana na nekoliko sati. Takva infrastruktura pokazuje kinesko umijeće – neki dijelovi ceste imaju nagib čak 12 posto i urezani su izravno u planinu. Niz tunela duž puta probija se kroz kamen i štiti od odrona stijena. Ali također naglašava rastuću ovisnost o Kini u trgovini i tehničkoj stručnosti.
Na primjer, taksi vozni park u Dušanbeu gotovo je u potpunosti sastavljen od kineskih električnih vozila. Obično su opremljeni kineskim prepoznavanjem glasa koje mnogi tadžikistanski vozači ne razumiju. To znači manje onečišćenja na ulicama za grad od 1,5 milijuna ljudi, ali to također znači da svi popravci ili nadogradnje zahtijevaju dijelove i stručnost kineske proizvodnje.
“Postoji velika financijska ovisnost [o Kini]”, rekao je analitičar Mollojonov. “Ali mnogi ljudi kritiziraju lokalne vlasti, govoreći da se ekonomska ovisnost prije ili kasnije pretvara u političku ovisnost i ovisnost u sigurnosnom sektoru. Jer u bilo kojem trenutku u budućnosti kineska vlada može izjaviti da ima ulaganja u regiji i ima pravo braniti ta ulaganja.” A to znači da bi Tadžikistan jednog dana mogao vidjeti veću kinesku vojnu prisutnost – de facto okupaciju – pod zastavom zaštite interesa Pekinga”, tvrdi.
Otkriće ‘novog zlata’ u brdima srednje Azije: Kreće utrka velesila
