Željko Pervan hrvatski je poznati komičar koji je posljednjih 25 godina svojim humorom nasmijavao mnoge ljude hrvatskog govornog područja.
Povukao se iz javnosti nakon operacije srca prošle godine, te bolesti supruge Darije, i majke četvero djece koja kako kaže trpi svakog dana teščke i nesnosne bolove. U Intervjuu za Story najvio je povratak na scenu komedije ali i potpuno otvorio dušu.
Govorio je o vjeri te kazao da iako je kao mali molio Anđelu čuvaru, vjeru je spoznao kasnije. Otvoreno je progovorio i o sumnjama, te naveo koje ga je pitanje u vezi Boga najviše mučilo.
Dva čudna sna
“U djetinjstvu je to bila klasika, nabrzinu ‘Anđele čuvaru mili’ i bog. Ništa ne znači moliti se ili ići na misu ako je srce prljavo. Možeš na koljenima ići do Međugorja i natrag, ali ako si pokvaren, to ne znači ništa. Spoznao sam vjeru kasnije.
Uvijek su mi bila draža pitanja od odgovora. To je užasno važno jer su za razvoj pitanja puno važnija od odgovora. Odgovori te zaustave u daljnjem propitivanju, ali pitanja ne. Baš zato i postoje dogme i pitanja na koja nema odgovora. Recimo, nevina patnja. To je najteže pitanje za bilo kojeg vjernika. Zašto nevini pate? Jedan ateist iz Engleske kaže: ‘Ako neki dječak iz Afrike leži na suncu i treba umrijeti, Bog bi spasio to dijete da samo spusti malo kiše. Ako neće, onda je monstrum, a ako ne može, onda nije Bog.’ Vidiš kako je to gadno. Pitanje nevine patnje najteže je u vjeri.
I moraš prihvatiti da postoje pitanja na koja nema odgovora, ali to ne znači da jednom nećeš spoznati ako sada ne znaš i zato moramo imati povjerenja.
Imao sam dva čudna sna, s 14 i 18 godina. Potpuno abnormalno, isti sni. Izlazim iz nekog bunara, krasan je sunčani dan i trčim među ljude sav sretan i govorim im: ‘Ljudi, ima Boga, ima Boga!’ Dvaput sam to sanjao, potpuno isti san u razmaku od četiri godine. I onda sam s pomoću svih tih pitanja i događaja 28. lipnja 1998., kada mi se dogodilo nešto nadnaravno, dobio potvrdu o svemu.
Prije smrti dječak svojoj majci opisuje raj: Svjedočanstvo je ganulo milijune
Vjera je puna kušnji
Godinu dana prije toga čitao sam Novi zavjet, toliko da se sav raspao. Naučio sam sve napamet. Darija mi je tada rekla: ‘Daj više upiši teologiju, što si dosadan!’ To je bila priprema, inače bih skrenuo da nisam bio pripremljen. Svijet te cijelo vrijeme demantira i uvjerava da nema Boga, kao ova priča o dječaku iz Afrike. No to je samo gledanje u isječku, to dijete i dalje živi. To je gledanje u vremenskom isječku, kao da sada pomislim da je to – to, da više nikada neću doći doma, da ću zauvijek ovdje sjediti i gledati u vas. Ali on je alfa i omega, smrt ne postoji, to je samo prijelaz. Lako je meni govoriti koji to znam i vjerujem, koji sam vidio i osjetio svašta. Teško je onomu koji je non-stop šiban. Vjera je uzlazno-silazna, nema tu konstante, inače nisi normalan. Puna je kušnji, a druga strana te samo čeka,” rekao je pervan dodajući da svako veče moli sa suprugom osim, kako kaže kad se naljuti na Boga.
Molim uz Uskrslog Krista
“Molim se sa suprugom. Svaku večer zajedno se molimo, ali nekad bih se znao i naljutiti na Boga pa se ne bih molio nekoliko dana. Cijelo se vrijeme isto nadam i onda – razočarenje. Zamislite izdržati toliko dugo, za to moraš biti nevjerojatan karakter.
Onda se ponovno molim, svaku večer palim svijeću pokraj kipa uskrslog Krista. Naša borba traje već 10 godina. Svaku se večer isto nadati… U nekom bi trenutku svatko pokleknuo. Naljutim se na Boga, obratim mu se kao vama sada, ali nikad nisam izišao iz odnosa s njim. Nikada nisam pomislio da ga nema, ali Njegov je odgovor ponekad bio ‘ne’.”
Željko Pervan: Fašnik? Meni je to odvratno, to ne smije blizu ni meni, ni djeci, ni kući mojoj
