Devet kola prije kraja prvenstva, tj. uoči posljednjeg kvartala HNL-a, Dinamo ima pet bodova manje od vodećeg Hajduka, dok Rijeka bježi četiri. Zaostatak je to za koji čelnici Dinama moraju zahvaliti Bogu (i, naravno, konkurenciji) i zapaliti svijeću u maksimirskoj kapelici, možda i u Zagrebačkoj katedrali, s obzirom na to kako Modri izgledaju ove sezone.
U svakom slučaju, važno je napomenuti da oba Dinamova rivala imaju prednost u međusobnim ogledima, što dakle znači da će Modri, ako žele osvojiti naslov prvaka, morati osvojiti više bodova od Rijeke i Hajduka. Dok su Bijeli već osigurali taj status (dvjema pobjedama i jednim neriješenim ishodom) prije posljednjeg ovosezonskog ogleda s Dinamom (3. svibnja), Rijeka, koja najbolje stoji u trokutu međusobnih omjera, može ga izgubiti ako iz zadnjeg okršaja s Modrima (27. travnja) iziđu poraženi s pet ili više pogodaka razlike. Ako Dinamo pobijedi s točno četiri razlike, za bolji međusobni omjer odlučivat će broj golova u gostima (trenutačno je 1:0 za Dinamo).
Sad kad smo riješili matematiku, prebacujemo fokus na glavnog protagonista naših redaka – Fabija Cannavara.
Njegov dolazak na Maksimir popraćen je s ozbiljnom dozom skepse, koja se nakon prvih 13 utakmica talijanskog mornara za kormilom daleko najtrofejnijeg hrvatskog broda pokazala potpuno opravdanom. A naznaka je bilo i ranije…
Jer, ako porazi od Osijeka u prvenstvu i Kupu, kao i teška blamaža na Rujevici, ali i predstave ispod razine u velikoj većini ostalih utakmica nisu bili dovoljno upozorenje, još jedna loša predstava, ovaj put u Varaždinu, znak je da nešto ne funkcionira, odnosno da Cannavaro nije ni centimetra unaprijedio momčad u odnosu na svoje prethodnike Bjelicu i Jakirovića. Kako drugačije objasniti tek jedan udarac u okvir gola Varaždina, i to iz udarca s bijele točke? Nakon dva tjedna reprezentativne stanke, za kojih se razmišljalo samo i isključivo o toj utakmici. Je li je, baš suprotno, unazadio, o tome bi se već dalo raspravljati…
Iz sadašnje perspektive, dojma smo da je Dinamo u “lose-lose”, tj. gubitničkoj poziciji, kako god završila utrka za naslov prvaka.
Osvoji li Cannavaro nekim slučajem naslov prvaka, bit će proglašen spasiteljem, velikim znalcem, svecem. Kad je već tako moćan i sposoban izvući gotovo izgubljenu sezonu i neka logika nalaže da će nastaviti svoju maksimirsku avanturu. Ali, je to put kojim Dinamo želi ići, odnosno nastaviti? Na osnovu onoga što je prikazano u posljednjih nekoliko mjeseci, vjerujemo da je odgovor navijača: veliko ne! S druge strane, ako Dinamo ostane bez naslova prvaka, to već samo po sebi je “gubitnički” te je logičan slijed događaja raskid ugovora s Cannavarom, bez obzira na financijske ili neke druge potencijalne prepreke.
Fabio Cannavaro nije uzročnik i krivac za Dinamovu krizu, treba također naglasiti da Talijan nije imao sreće s ozljedama i da nije imao prste u krojenju igračkog kadra, ali da je dokazao da je trener za Dinamo i da je opravdao svoj ugovor – nije. Kako god, Zajec i ekipa ne bi trebali uručiti otkaz Cannavaru samo, eto, zato da Talijan više ne bude trener, već moraju imati bolje rješenje. A za to ne bi trebali gledati dalje od Kajzerice ili Koprivnice…
