Krenulo je od prve utakmice, na Olimpijskom stadionu u Berlinu, tamo će u nedjelju i završiti EURO 2024 za reprezentaciju Španjolske. Ona je pobjedom nad Francuskom ostvarila ulazak u finalni ogled, i neovisno tko bude suparnik, Engleska ili Nizozemska, Španjolska će biti veliki favorit. Već sada je selekcija Luisa De La Fuente postavila nekoliko važnih “brojki” svojeg puta prema četvrtom Euro olimpu. Što bi bio rekord. Španjolska je prva uspjela ostvariti 6 pobjeda zaredom na jednom europskom turniru. Postigla je 13 zgoditaka ali još ima jednu utakmicu da sruši rekord Francuske, koja je 1984., postigla 14 golova. I to, zanimljivo, u finalu protiv Španjolske. Na ovom Euru Španjolci su podigli kriterije ofenzivne igre. Postigli su najviše pogodaka, imaju najveći broj ulazaka u završnicu, najviše udaraca na gol. U Daniju Olmu imaju prvog igrača koji je uspio postići pogodak u tri utakmice zaredom na Euru…
Mediji i šira španjolska javnost su u ekstazi. I s velikim ponosom ističu Road to Berlin, put kojeg su prevalili od 15. lipnja, kada je euforija započela pobjedom nad Hrvatskom, trećeplasiranom s Mundijala, a potom su svladali Italiju, Njemačku, Francusku, uz ipak lakše im pobjede s Albanijom i Gruzijom.
Već nakon pobjede nad Hrvatskom (3:0), bilo je prilično jasno da De La Fuenteova momčad igra izvrsno. Čovjek saveza, koji je deset godina prezentirao, nenametljivo, svoja znanja nogometa ali i vođenja grupe u mladim selekcijama, uz dva euro naslova sa U19 i U21 momčadima, Luis De La Fuente, bio je dočekan kao tranzitno rješenje. Za širu javnost je bio no name, a pogotovo ne doživljen kao rješenje za revitalizaciju La Roye. Nakon zlatnog doba, 2008-2012, kada se nanizalo EURO-Mundijal-EURO, Španjolska se tražila i čekala novu generaciju. Prošlo je dosta godina, i onda je lani taj “posvojeni” Bask preuzeo kormilo i odmah osvojio jedan trofej. U finalu Lige nacija pobijedilo se Hrvatsku na jedanaesterce. Djelovalo je kao zatvaranje jednog ciklusa (hrvatskog) i otvaranje novog pobjedničkog (španjolskog)…
Nakon što je La Roya osvojila ukupnu javnost načinom igre, a to je prevlast ofenzivnog pristupa, uz “zdravi momčadski duh”, upravo je polufinale s moćnom Francuskom, a koje se smatralo realnim okvirom “finale prije finala”, trebalo je biti potvrda da je to to. I kada je Kolo Muani u 8. minuti načeo Španjolsku, nakon sjajnog centaršuta Mbappéa, činilo se da će lijepa priča s Pirineja biti zaključena. No, baš to, kolektivni pristup, samopouzdanje, energija mladih snaga, doprinijela je da se dinamika utakmice ubrzo okrene u korist Španjolaca. U rasponu od 12 minuta, odnosno unutar 4 minute (20‘ i 24‘) De La Fuenteova je momčad pokazala karakter pobjednika i kvalitetu nogometne igre. Prvo fantastičnim pogotkom “službeno” promoviranog novog Fenomena svjetskog nogometa, Lamine Yamala. Tinejdžer koji će u subotu navršiti 17 godina, pogodio je sa 25 metara, šutom od 102 km/h svoji prvi gol na velikom turniru za Španjolsku i najavio preokret. Formalno ga je zaključio izvanredni Dani Olmo, koji je prvo pokazao unutar kaznenog prostora (!) kako se otarasiti grmalja kao što je Tchouaméni i onda šutnuti tako da inače odlični branič Koundé može samo odbiti loptu u mrežu. I tu dolazimo do još jedne važne točke nastupa na velikim turnirima. O čemu mi u Hrvatskoj i te kako dobro znamo “znanje”.
Kad imate talent, kad igrate dobro, kad ste u formi za iskorake, nužno je da vam se stvari jednostavno poklapaju. Netko će to zvati doza sreće, netko će govoriti o sudbinskim događanjima, ali to je “samo” poklapanje stvari. Dani Olmo stigao je na EURO u Njemačku u statusu džokera s klupe. Ne zato jer nije dovoljno dobar za startera, već zbog dvije logične situacije. De La Fuente ima veliku koncentraciju kvalitetnih igrača, a Olmo je imao određenih zdravstvenih teškoća pred EURO. No, onda se u dvoboju Njemačke i Španjolske Pedri teže ozlijedio (istegnuće kolateralnog ligamenta, najmanje mjesec dana mirovanja) u sudaru s Kroosom. Dva simbola tehnički više razine nogometa, jedan na početku a drugi na svršetku karijere, i dva vjerojatno među najfinijim igračima (bez duela i agresivnosti) na svijetu. Pedrijeva ozljeda otvorila je prostore za Danija Olma i bivša Dinamova zvijezda iskoračio je u velikom stilu te se prometnuo, uz Lamine Yamala, u presudnog igrača za ovaj EURO iskorak Španjolske…
Povijest ukazuje da je prije točno 60 godina, na Bernabeu La Roya (Furija) igrala svoje prvo europsko finale te je s 2:1 slavila protiv branitelja naslova, Jašinova SSSR-a. Dvadeset godina kasnije (1984.) u Parizu je Platinijeva Francuska slavila svoj prvi euro naslov upravo protiv Španjolske. Trebalo je proći 24 godine da se naslov vrati na Pirineje, kada je Luis Aragones zlatnu generaciju Španjolske doveo do vrha na Euru u Austriji. Zlatni dečki La Roye će dvije godine potom osvojiti prvi svjetski tron, a opet dvije godine kasnije obraniti titulu prvaka, opet i u grupi s Hrvatima…
Deset godina La Roya je tražila sebe u ozračju velikog očekivanja ali i jalovih dosega. Sve dok taj De La Fuente, koji je vrlo jasno od prvog dana naveo svoje stavove (momčadski duh, talenti u službi kolektiva, disciplina i ofenzivan nogomet), nije osvojio podršku igrača i potom javnosti, a koje se sada materijalizira u izvanrednom hodu na Euru u Njemačkoj…
Španjolska igra najbolji nogomet, najuzbudljiviji i taktički najmoderniji. Taman izgubili u finalu, ta se impresija neće promijeniti…
