Leonardo, Edoardo i Tommaso bili su “top” izbori za talijanske “bambinije” u prošloj godini, otkrili su talijanski statističari tvrdeći da su se roditelji najčešće odlučivali za dašak klasike s modernim prizvukom pri odabiru imena za bebe. Hrvatske klubove, pak, šarmirali su Fabio, Gennaro i Federico, ali bodove su im, naime, grickali Mario (Kovačević), Nikola (Šafarić) i Silvijo (Čabraja), domaći trenerski trio čija imena našim klubovima možda zvuče, onako, starinski i nepopularno – s(p)retnije bi opcije bile vjerojatno Mario, Niccolò i Silvio – iako im taktičke cake ne kaskaju za strategijama trenera s Čizme u hrvatskom prvenstvu.
Igra talijanskih imena u uvodu priče teleportira nas ravno u središte naše nogometne zbilje, u kojoj su Dinamo, Hajduk i Osijek na klupe instalirali Fabija Cannavara, Gennara Gattusa i Federica Coppitellija, povjerivši im u ruke znatno moćnije i bogatije strojeve, a najsvježiji vikend nanovo je ilustrirao i prkos onih “malih”.
Trupe Nikole Šafarića u Varaždinu su suzile manevarski prostor “modrih” na minimum dopustivši im tek jedan udarac u okvir vrata – i to onaj Petkovićev s bijele točke – čime je bivši varaždinski veznjak, koji ima i tri nastupa za Vatrene u prijateljskim utakmicama, nadmudrio vlasnika Zlatne lopte. Dok je trener kluba iz Baroknog grada četverogodišnju inozemnu karijeru gradio u susjedstvu, slovenskom Zavrču i mađarskom Kaposváru, Cannavaro je nakon Napolija, Parme, Intera i Juventusa odradio trogodišnji mandat na Santiagu Bernabéuu. U prijevodu, status odlikaša u kopačkama ne garantira isti renome i u trenerskom odijelu.
– Mi smo stranci, što to znači? Plaćamo ovdje porez, uživamo, dajemo sve od sebe… Možda vi nas trebate bolje tretirati. Ako smo stranci, ne morate sve gledati loše. Nastojimo poštovati sve i raditi naš posao, a kada želite nekoga poštovati, onda je rad dovoljan – zaključio je Cannavaro na druženju s novinarima prošlog tjedna.
Iako potpisnik ovih redaka talijanskom trenerskom trojcu nije pristupio s kritikom, eto, “samo zato što su Talijani i stranci”, nego isključivo s filtrom na jezik nogometa, zadnji dio njegove izjave materijal je za analizu. Vidi li se u Dinamovoj igri, pak, taj spomenuti “rad”, odnosno trenerov potpis? Ne znate li odgovor, dovoljno je prevrtjeti reprizu nedjeljne utakmice u Varaždinu. Ili barem njezin sažetak. Dok je Coppitelli – upravo s tri trijumfa protiv “modrih” – ostavio Osječane s glavom iznad vode (čitaj: iznad zone ispadanja) i u polufinalu Kupa, njegovo prvo trenersko iskustvo sa seniorima nije bilo bajkovito.
Gattusova družina, trenutačno, zbivanja promatra s vrha poretka, a dok će jedan dio navijača “bilih” tvrditi da “cilj opravdava sredstvo”, drugi dio će s blagom mučninom promatrati bezidejnost u igri Splićana, koji su deset od 14 pobjeda u tekućoj prvenstvenoj sezoni upisali s jednim pogotkom razlike, često naslonjenih na Livajino majstorstvo, a ta postavka – pokazala je to i posljednja europska avantura – nije sretan odabir na putu do Uefinih skupina. Unatoč gotovo šest puta manje vrijednom arsenalu u svlačionici – prema podacima s Transfermarkta – Kovačevićevi “farmaceuti” od njegova su dolaska, od šestog kola, osvojili samo tri boda manje od Splićana, a u isto su vrijeme osvojili četiri boda više od Dinama i sedam više od Osijeka.
Čabrajini “lokosi”, s druge strane, nerijetko su se prerušavali u sinonim za jurnjavu, tranziciju i lepršavost, pa je momčad s Kajzerice u ovoj sezoni isporučila 37 pogodaka, samo četiri manje od Hajduka i tri više od Osijeka. Šafarić se u Varaždinu, pak, s obzirom na profil momčadi, orijentirao na drugačiju vrstu nogometa: disciplina, kompaktnost i otpor. Svoju je filozofiju transformirao u drugu najčvršću obranu lige s 18 primljenih pogodaka, od koje je samo Rijeka kapitulirala manje (13), a na takav učinak obrambene linije zavidno gledaju Osijek (40 primljenih golova), Dinamo (35) i Hajduk (24).
Dakle, Šafariću se ne zamjera pragmatičniji pristup, a Gattusu da? Pitanje je to koje se, potencijalno, upalilo iznad glave navijača splitskog kluba u proteklim rečenicama. Međutim, usporedba širine i kvalitete kadra – gdje je, primjerice, Hajduk od Varaždina zimus kupio (po)najbolju kariku u liku Michelea Šege za 600 tisuća eura – kao i usporedba financijskih uvjeta trenera Hajduka i Varaždina, svjedoči o Gattusovoj neuvjerljivosti. Taj razmjer, također, vrijedi i pri komparacijama Cannavara s Čabrajom, Kovačevićem i Šafarićem, kao i Coppitellija.
Osmim mjestom, na kojemu se trenutačno nalazi, Osijek je na putu prema izjednačenju najgorih sezona otkako je “lige 10”, u kojoj su u tri uzastopne sezone (od 2013./14. do 2015./16.) završavali na osmoj poziciji. Osvoji li Dinamo maksimalan broj bodova do kraja, svih 27, što iz ove pozicije djeluje kao nemoguća misija, Zagrepčani će – u najboljem slučaju – s konačna 73 boda izjednačiti sezonu 2017./18. koja im je ujedno bila i najgora otkako je “lige 10”, iako su bili prvaci. U prijevodu, izvjesno je da će tekuća sezona ostati upamćena kao najsiromašnija za “modre”.
Hajduk s maksimalnih 27 može odjahati do ukupnih 78 bodova, ali s obzirom na to da će Splićani vjerojatno – baš kao Dinamo, Rijeka i Osijek – prosuti još bodova, izvjesno je da neće jednostavno izjednačiti rekord u “ligi 10” iz sezone 2021./22., kada je Valdas Dambrauskas sezonu završio sa 72 boda, dok je Ivan Leko u sljedećoj osvojio bod manje.
Konačno, Cannavaro i Coppitelli bi, prema svemu sudeći, utrku s Dinamom i Osijekom mogli okončati s etiketama “sezona za zaborav” – koje bi korigirali samo naslovi u prvenstvu, odnosno Kupu – dok će Gattuso vjerojatno samo biti blizu ili ispod učinaka prethodnih trenera, a eventualni prekid posta bez titule na Poljudu vjerojatno bi zamaskirao jalovost i bezidejnost u igri njegove momčadi tijekom većeg dijela sezone. Talijanski trio, zaključno, hrvatske je avanture začinio i lukrativnim ugovorima, kudikamo vrednijima od onih u Koprivnici i Varaždinu ili na Kajzerici.
Bi li Kovačević, Čabraja i Šafarić ili neki drugi hrvatski treneri iz “manjih” klubova mogli preživjeti u Dinamu ili Hajduku, u Rijeci ili Osijeku? Vječno je to pitanje na ovu konstantnu temu, a putanje se, naravno, razilaze u odgovorima. Nagađanja će se, eventualno, raščistiti tek kada netko od takvih hrvatskih trenera iz manjih sredina dobije šansu na većoj pozornici. Zapravo, ako je dobije…
