Jednom dijelu Hrvata pridaje se premalo pažnje: Bili su ključni u ratu, a još su važniji u miru

Prostorna i vremenska razdvojenost hrvatske iseljeničke populacije i zemlje njihove mladosti, njihovih predaka i njihovih snova o povratku jednog dana, nimalo nije promijenila prevladavajući iseljenički idealizam prema hrvatskoj domovini i to postaje neupitno i posebno hrvatsko bogatstvo na kojem treba temeljiti svaki nastavak unatoč domicilnim političkim različitostima. Njihovi se doživljaji hrvatske političke stvarnosti postojanjem i podizanjem njihova idealizma i snova nisu bitno promijenili, ali uvijek im ostaje isti osjećaj i ista želja za povratkom u uređenu zemlju njihova idealizma. Neuređenost koja je dominantno usmjeravala njihove odlaske u prošlosti i sadašnjosti ostaje i dalje razlog prostorne i vremenske razdvojenosti, iako je bilo i drugih razloga iseljavanja (gospodarskih, financijskih, stambenih, sigurnosni itd.), pa čak i političkih planskih usmjeravanja odlazaka.

Iseljavanje iz Hrvatske postalo je poput povijesnog usuda koji traje i ne gubi svoj zamah niti današnjih dana, ali brojnost odlazaka i generacijski pomak niti malo nisu promijenili njihovo bogatstvo mjereno idealizmom, snovima, željama, doznakama, identitetom, vjerovanjima i sličnim vrijednosnim kategorijama na kojima bi se trebala temeljiti hrvatska ukupnost. Trajnost iseljavanja postaje hrvatski razvojni, demografski, sigurnosni i ukupni problem, posebno u novoj teško izborenoj hrvatskoj slobodi početkom devedesetih prošlog stoljeća, kad se otvorila mogućnost samostalnog poticajnog usmjeravanja iseljeničkog ukupnog bogatstva prema slobodnoj zemlji i kad se pitanje iseljeničkog i domovinskog sklada nije više postavljalo kao političko, ideološko, nasljedno ili slično pitanje ili čak politički problem s kojim se uvjetuje politički nastavak suradnje.

Podizanje idealizma, naravno, i u domovini među svima koji doživljavaju hrvatsku političku stvarnost pretvorenu u klasični politički politokratski ustroj, nije nepotrebna suvišnost, ali bi konačno trebao doći kraj političke protuvolje, mirnoće promatranja i djelovanja, amaterskog nestručnog pristupa, pa čak i političke ignorancije neospornog hrvatskog iseljeničkog idealizma i bogatstva. Vjerovanje u njihove doživljaje Hrvatske i njihovo uključivanje u ukupni život u Hrvatskoj strateško je pitanje hrvatskog opstanka, pogotovo u novim migracijskim okolnostima u kojima pozitivna godišnja migracijska bilanca postaje nova hrvatska zakonitost.

Nove bilance

Najava promjena u doseljavanjima u Hrvatsku počela je krajem drugog desetljeća izraženim snižavanjem negativne migracijske bilance, a potvrda promjene trenda dolazi sa službenim migracijskim podacima za 2022. godinu. Veći broj useljavanja od iseljavanja koje u apsolutnim vrijednostima nije bitno bilo manje nego maksimalne 2017. godine, nova je naznaka velike brojnosti useljavanja u godinama koje slijede, ali ne i iseljeničkih povrataka na kojima bi se trebao temeljiti demografski revitalizacijski model. Imigracijski valovi koji su preplavili Hrvatsku nisu plod strateškog planiranja u nacionalnom razvojnom i sigurnosnom interesu, nego su naprosto inercija kao slijed dosadašnjih negativnih demografskih procesa u kojima su potrebe za radnom snagom postavljene iznad najvažnijeg pitanja hrvatske sadašnjosti i budućnosti, a to je demografska revitalizacija i identitetski opstanak.

Najnoviji podaci dolaze u slijedu učestalih prethodnih znanstvenih najava, a njihova brojnost prema samo prošloj 2022. godini s relativnim porastom pozitivne migracijske bilance od 258,3 % ili gotovo 2,6 puta, jasna je potvrda intenziviranja zamjenskih demografskih procesa. Broj je useljenih u 2023. godini iznosio 69.396 osoba, iseljenih 39.218 osoba, dok je pozitivna migracijska bilanca bila 30.178 osoba i to bitno veća prema istoj 2022. godine koja je bila na razini 11.685 osoba (Statistika u nizu, Stanovništvo, Migracije, Vanjska migracija Republike Hrvatske, Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 28. lipnja 2024.).

U Hrvatskoj postoji model za koji ne mari nitko, a mogao bi nas sve odvesti u propast

Dovoljan je s takvim brojevima umnožak u sljedećih deset godina i to bez dodatnog intenziviranja useljavanja, kako bi se shvatilo prevladavanje imigracijske populacije nad hrvatskom iseljeničkom povratničkom pa se tim više konačno očekuje provođenje sad već i formalno potvrđene političke volje poticanja povratka hrvatskog iseljeništva kao strateškog pitanja opstanka. Zato je šesti Hrvatski iseljenički kongres održan prije nekoliko dana u Puli posebno bitan, na njemu su uz formalnu potvrdu političke volje dodatno potvrđeni koncepti i pristupi poticajnim modelima povratka zasnovani na hrvatskom iseljeničkom idealizmu i neupitnim željama i snovima povratka u uređenu, slobodnu i politički neopterećenu zemlju Hrvatsku. Uvijek takve kongrese treba doživjeti i osjetiti na njima identitetsku posebnost te s njih hrvatske političke izvršitelje znanstvenom logikom usmjeravati na nužnost postupanja, ma koliko to njih u njihovim pozicijskim uzvisinama uznemiruje.

Iseljenički susreti

Šesti Svjetski iseljenički kongres održan je u Puli od 27. do 30. lipnja i po brojnosti sudionika i izlagačkih tema ponovno je potvrdio iseljeničku ustrajnost, iseljenički idealizam prema Hrvatskoj, iseljenički potencijal, nepresušno vjerovanje u povratak u uređenu zemlju i još puno toga sličnog, ali i nedvosmislenu poruku hrvatskim političkim izvršiteljima kako je u novim migracijskim okolnostima konačno vrijeme za političku volju i konačni prelazak s retoričkog suglasja na izvršno strateško postupanje prema poticajnim modelima povratka. Politički ustaljeni zov stalno upućivan prema hrvatskom iseljeništvu, vratite se ili birajte Hrvatsku, nema više značenja niti se na temelju njega mogu racionalno i planski usmjeravati povratci, a nazočni su politički djelatnici gradonačelničkih i ministarskih razina svojim uvodnim izričajima ponovno otvorili vjerovanje u novi otklon od političke naracije prema izvršnom postupanju u skladu s iseljeničkim demografskim, gospodarskim, financijskim, investicijskim, akademskim i ukupnim potencijalom i revitalizacijskim potrebama domicilne Hrvatske.

Prvi redovi na takvim iseljeničkim i drugim sličnim primarno znanstvenim skupovima nisu niti mogu biti samo kratka uvodna pozdravna i registracijska novinarska forma, nego bi u novim izvršnim okolnostima trebali postati provoditelji razložnih prijedloga, ideja i ponuđenih rješenja kojih nije nedostajalo na ovom šestom druženju, kao uostalom ni na prethodnih pet. Politička ustaljenost pozicijskim otklonom od znanstvenih zakonitosti vezanih za demografsku revitalizaciju i iseljenički povratak nakon Šestog iseljeničkog druženja u Puli, nema više niti političku niti bilo koju drugu razložnost pa se u novo složenim političkim izvršnim okolnostima očekuje potvrda iseljeničkog idealizma i projekcijskih izvršnih mogućnosti. Izgubiti hrvatski iseljenički potencijal uslijed političke inertnosti, pozicijske nasljednosti, kriterijskog minimalizma i sličnih upitnosti u razvojnoj i sigurnosnoj funkciji, apsolutan je i nedopustiv politički otklon od strateških nacionalnih potreba.

Spoznajna širina

Uvid u kongresnu programsku sadržajnost i doživljaj eksplikacija nazočnih potvrdio je sve dosadašnje spoznaje o hrvatskom iseljeništvu i njegovim mogućnostima uključivanja u ukupni život u Hrvatskoj i to ne samo povratcima nego i investicijama, političkim djelovanjima, akademskim spoznajama i općenito u svim segmentima bitnim za razvoj i sigurnost domicilnog stanovništva i prostora. Pored dosadašnjih potvrda iznesen je i niz novina na kojima se mogu temeljiti izvršna postupanja, ali naravno uz uvažavanje dosegnute znanstvene spoznaje te postojećeg iseljeničkog idealizma i potencijala i konačnog odmaka od interesnih političkih prosudbi.

Gotovo nitko nije svjestan koje je zapravo najveće bogatstvo Hrvatske: I jako je ugroženo

Primjeri plenarnih i kasnijih panel-izlaganja i rasprava kao dokaz zahvaćene širine naslovne kongresne problematike ostat će kao mogućnost novih političkih usvajanja spoznaje:
• Migracije / povratak – jedini smisao povratka
• Hrvatsko iseljeništvo kao temelj opstanka
• “Zamjena stanovništva” i (ilegalne) migracije: kritička analiza argumenata zagovornika teorije
• Izazovi demografske obnove Hrvatske u kontekstu globalizacije: može li se ciljanim useljavanjem Hrvata zaustaviti pad stanovništva Hrvatske
• Pravni, sigurnosni i politički učinci ilegalnih migracija na Hrvatsku
• Hrvati u Norveškoj – rad i djelovanje hrvatskih udruga u očuvanju hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta u Norveškoj.
Nastavkom su u širokom rasponu tema s više od stotinu izlagača s hrvatskih znanstvenih, vjerskih, nastavnih, javno-informativnih, političkih i ostalih ustanova i zajednica te povratnika iz svih dijelova svijeta, predstavnika udruga i pojedinaca usmjerenih na predmetnu problematiku, razmotreni temeljni odnosi što ih hrvatsko iseljeništvo razvija u sredinama prebivanja i prema domovini.

Povratak kući

Njihovo navođenje nedvosmisleno to potvrđuje, dok su pojedinačna izlaganja unutar panel-naslova otvarala sadržajne rasprave, na temelju kojih bi hrvatski politički izvršitelji u nastupajućem vremenu mogli formirati svoje političke izričaje i postupke.

Koliko vrijede iskustva i poslovni kontakti hrvatske dijaspore za poslovanje u Hrvatskoj?; Iseljenici kao hodočasnici u domovinska svetišta (1. i 2. dio); Demografska pitanja; Uloga iseljenika u domovinskom ratu i diplomacija; Povratak hrvatskih iseljenika u domovinu – doprinos razvoju Hrvatske; Jezik u iseljeništvu; Povratak kući – izazovi, perspektive i posebni oblici suradnje Matice iseljenika s iseljenicima i povratnicima; Kulturna i povijesna baština Hrvatske; Povezanost s domovinom: korijeni i neprekinute veze; Kulturni identiteti – osobni tragovi; Panel-demografija; Povijesni osvrti; Važnost medija u povezivanju domovine i iseljeništva; Suvremeni izazovi – globalni trendovi; Politička povijest 20. stoljeća i Kulturne i baštinske spone.

Opći bi se zaključak mogao svesti na konačno prihvaćanje hrvatskog iseljeništva kao posebnog hrvatskog bogatstva, koje je nužno uključiti u ukupni život u Hrvatskoj i na kojem je nužno temeljiti razvoj i opstanak.