Jeste li ikada čuli za svetog fra Petra iz Alcántare? Vjerojatno ne. Nismo ni mi. Teško je sažeti tko je bio taj čovjek, prijatelj i ispovjednik svete Terezije Avilske, ali dovoljno je reći da Terezija, naučiteljica Katoličke crkve, nije mogla dovoljno reći o njegovoj svetosti, strogosti i odbacivanju prolaznosti ovoga svijeta. Bio je mistik
I pouka za korizmu svakako. Bio je to čovjek koji je živio u “ćeliji” koja je bila duga samo četiri kvadratna metra. Bio je to čovjek koji je spavao samo sat i pol svake noći i to sjedeći, s glavom naslonjenom na drvenu dasku.
Bio je to čovjek koji je mnogo više bio na koljenima nego u mirovanju. Bio je to čovjek koji je jeo samo jednom svaka tri dana i često je bio tjedan dana bez hrane. Bio je to čovjek koji se zimi izlagao hladnoći i nosio bodljikavu kostrijet, što je čvršće mogao omotati svoje tijelo. Bio je to čovjek čija je pokora trajala četrdeset i sedam godina.
Plodovi pokore na zemlji su blaženstvo na nebu
“Njegovo je siromaštvo bilo krajnje, pa je tako, čak i dok je bio sasvim mlad, prolazio veliko poniženje”, napisala je sveta Terezija u svojoj autobiografiji.
Rekao mi je da je jednom proveo tri godine u kući svoga Reda i da ondje nije mogao prepoznati nijednog fratra, osim po glasu, jer nikada nije podigao svoje oči prema gore.”
Ali uz svu tu strogost, bio je vrlo ljubazan, iako čovjek od malo riječi. Njegov je duh bio tako “snažan kao neki iz davnih vremena, tako da je mogao držati svijet pod svojim nogama”, napisala je sveta Terezija.
Moglo bi se još mnogo toga reći. Kad je Petar od Alcántarala vidio da mu se život bliži kraju, ponovio je psalam “Obradovah se kad mi rekoše: Ući ćemo u dom Gospodnji”, kleknuo je i umro.
Ako to nije dovoljno neobično, sveta Terezija je također otkrila da, “Od njegove smrti, Gospodinu se svidjelo da imam više komunikacije s njim nego što sam imala za njegova života, i da me on treba savjetovati o mnogim temama”, napisala je svetica.
“Često sam ga gledala u najvećem blaženstvu. Kad mi se prvi put ukazao, govorio mi je je o blaženostvu pokore koja mu je donijela tako veliku nagradu, nagradu neba, a govorio je i o mnogo čemu drugom.
Kada je izdahnuo, ukazao mi se i rekao da će se sad odmoriti. Nisam vjerovala u to, već sam to ponovio nekolicini ljudi i za tjedan dana stigla je vijest da je mrtav – ili, bolje rečeno, da je ušao u vječni život.”
“Vidite, dakle, kako je ovaj skromni život završio u velikoj slavi”, napisala je sveta Terezija. “Mislim da mi je on puno veća utjeha nego kad je bio na zemlji.”
