Đavoli su pred Lucifera izložili razne stvari koje ljude iskušavaju i rekli mu da izabere jednu najdražu. Čega sve nije bilo! Nečistoća, bogatstvo, moć, karijera i mnoge druge primamljive drangulije. Lucifer je odabrao nešto malo, bljutavo i jednostavno.
Sveti Padre Pio je mnogo puta govorio svojim pokornicima da budu posebno oprezni s ovom kušnjom. “Malodušje je najveći neprijatelj duše, jer joj udaljava jedinu pomoć, tebe, Bože naš”, molio je sv. Augustin.
Malodušnost može biti opasnija od smrtnih grijeha. Paradoksalno, potonje je lakše prevladati. Ako shvatim svoju pogrešku i odlučim je napustiti, sve što je potrebno je odluka. Međutim, obeshrabrenje me može pogoditi u različitim oblicima i na različitim stupnjevima moga putovanja s Bogom.
Odustajanje
Malodušnost može pogoditi svakoga – i titane duha i ljude koji samo povremeno razmišljaju o Bogu. Trebate moliti? Jučer sam molio. Trebam li s djecom razgovarati mirno i bez vike? Oni su ti koji me nerviraju. Osim toga, toliko sam puta pokušao… Isplati li se postiti u neku svrhu? Ma nema potrebe, nitko to ne radi.
To je malodušnost. Ovo stanje poznavali su i apostoli koji su nakon Isusove smrti otišli kući tužni. “I očekivali smo da će On izbaviti Izraela”, rekla su dvojica od njih na putu za Emaus.
Moćno proroštvo sv. Antuna pustinjaka nikad aktualnije: ‘Dolazi vrijeme luđaka i svaki koji to nije…’
Hladnoća
Mnogi su sveci među sobom primijetili ovaj problem. Često su to nazivali suhoća. Svetac Ignacije Loyola je napisao da je suhoća prirodna faza duhovnog života. Osoba u ovom stanju ne uživa u molitvi ili dobrim djelima. Naprotiv, čine se teškima, zamornima i besmislenima. Kako to? Zašto Bog, koji me voli i potiče na dobro, dopušta da se osjećam loše dok ispunjavam njegovu volju?
Zašto se čini da ne sluša? Jer želi da ga ljubim ne zbog radosti koju mi pruža molitva, niti zbog milosti koje mogu moliti, nego samo zbog Njega.
Kako se nositi s malodušnošću
Svetac Ignacije je savjetovao da se ne mijenjaju dobre odluke kada ste obeshrabreni. Trebali biste pokušati kontrolirati samo svoje obeshrabrenje. Sredstva za tu svrhu su: glasovna molitva ili meditacija, mrtvljenje i marljivo ispitivanje uzroka obeshrabrenja. Možda je to lijenost? Nedostatak vjere? Ili sam možda – poput apostola Luke i Kleofe – za sebe „očekivao“ nešto sasvim drugo i nisam uvjeren da Bog bolje zna što je dobro za mene?
Također se trebamo često podsjećati da je obeshrabrenje privremeno i ima za cilj iskušati moju vjernost i pobožnost. Za sada ne vidim smisla ispunjavati Božju volju i ne razumijem je, ali ako se budem držao dobrih odluka, shvatit ću to jednog dana.
Šokirat će vas što piše u katekizmu: Da bi se spasili potrebno je ono što mnogi preziru
Borba!
Bog mi daje samo određeni broj godina na zemlji. Želi da ih dobro iskoristim. To ne znači nužno da moram evangelizirati milijune ljudi (Ili možda moram? Nemojte pretpostavljati da je plan drugačiji, samo pitajte Gospodina što trebam učiniti). Čak i najskromniji i najtiši život za Njega ima veliku vrijednost. Uostalom, On me stvorio i umro za mene. Nije to učinio da bih se ja mogao prošuljati sljedećih nekoliko dana i baviti se samo svjetovnim stvarima.
Ako se obeshrabrim i kažem sebi: “Ionako neće uspjeti!”, “Nema smisla”, suprotstavljamo se istini. Gospodin želi da se borim, a ne da odustajem.
Jedan od najpoznatijih duhovnika, Jacques Philippe: ‘Đavao postoji ali bez straha, strah pripada njemu’
