Niko Janković, najkonstantniji i jedan od najboljih igrača Rijeke, uz trenera Đalovića najavio je nedjeljni (16 sati) ogled protiv Lokomotive u sklopu 29. kola SuperSport HNL-a, no i polivalentni riječki ofenzivac imao je potrebu vratiti se kratko na srijedu i dvoboj protiv Istre, odnosno dojam koji je ostao nakon tog dvoboja.
– Guramo na dva fronta i ide nam jako dobro. Što se Kupa tiče, više bih volio da se piše o našem uspjehu, a manje o umjetničkom dojmu. Nismo mi Barcelona, više smo kao Atletico Madrid. Nekad nas možda i previše kritiziraju, ne gleda se umjetnički dojam, nije ovo balet. U Koprivnici smo bolje igrali pa nezasluženo izgubili, dok je protiv Istre bilo obrnuto. Na svakom treningu dajemo sve od sebe i onda se to odmah vrati. Odmah smo se u srijedu okrenuli Lokomotivi, čim je šef ušao u kabinu i rekao što nam slijedi. Znamo što očekivati od njih, ofenzivna su momčad, no idemo se boriti s njima.
Prošle sezone upravo vas je Lokomotiva usmjerila ka putu bez ligaškog trofeja, postoji li dodatni motiv u svlačionici zbog toga?
– Našu svlačionicu krasi zajedništvo i karakter, to je naša velika prednost. Nadam se da će u nedjelju biti dobro, neka bolji pobijedi. Samopouzdanje nam je maksimalno, imamo taj karakter i želimo pobijediti svaku utakmicu. Prve riječi trenera, nakon Istre, bile su da se okrećemo Lokomotivi. Naravno da idemo na pobjedu. Svi očekuju tu pobjedu? Pa očekujemo je i mi, mi igrači smo sami, svojim igrama i zalaganjem, stavili taj pritisak na sebe.
Trener Đalović kazao je da ste u Koprivnici ušli u njihov ” run and gun” nogomet, Lokomotiva je slična momčad, kako im se suprotstaviti?
– Je, napadačka su i lepršava ekipa, a nama mora biti cilj imati loptu što više u nogama i ne dopustiti takav nogomet. Moramo biti mirni, utakmica se igra 90 i više minuta, a pogodak može doći i znatno kasnije, kao protiv Gorice s igračem manje. Treba samo pomalo i gol će doći. Travnjak? Normalno da će i to biti bitno, no kakav god teren bude, nas se nešto pita i moramo biti pravi – rekao je riječki ofenzivac kojemu, uostalom kao i cijeloj momčadi, podrška Armade znači jako puno.
– Armada je naš 12. igrač, najveća su nam snaga, neka dođu i na sve buduće utakmice do kraja sezone, da nas bodre i da skupa slavimo pobjede – dodao je Janković koji za riječki dres gine kao da je rođen usred grada koji teče.
– Privilegij je i čast nositi dres Rijeke, uvijek dajem na terenu sve od sebe za Rijeku. Mogu se pohvaliti i s velikim brojem pretrčanih kilometara, blizu sam stotog nastupa za klub, stvarno mi je to velika čast i zadovoljstvo, pogotovo s ovakvim dečkima dijeliti kabinu. Obiteljska tradicija nastupa za Rijeku ipak postoji? Je, ja sam iz Hrvaca pored Sinja i rođak Janko je nastupao za Rijeku. Svi misle da mi je stric, ali ipak je rođak barba Janko. Stara Armada mi je znala reći da su imali pjesmu za njega, ja se nadam da će je jednom i za mene otpjevati, ha, ha, ha…
Digne li se trofej, pjevat će se svima!
– Točno tako, to nam je cilj, za to živimo, za to se trenira. Reprezentacija? Pa prođe mi i to kroz glavu, nadam se, a ljudski je nadati se. To bi mi bio najveći životni san, najveća želja, nadam se da će i to jedanput doći. Pozicija? Pa cijeli život sam igrao “osmicu” bio taj “box to box” igrač i moram priznati da mi je ovo prvi put u životu da igram desno krilo. No, klub je ispred svega, Rijeka je ispred svega i napravit ću sve što trener kaže. Bilo je veznjaka koji su igrali i beka? Ha,ha, i to što kažete, svaka čast Dekiju (Dejanu Petroviču, op.a.) kako je odigrao. Igrat ću bilo što jer Rijeka je ispred svega.
