Faktor sreće u sportu je izuzetno bitan i nikad ga ne treba podcjenjivati u što su se najbolje uvjerili igrači Varaždina i Gorice u njihovom međusobnom ogledu, koji je u okviru 28. kola SHNL-a završio bez pogodaka 0:0. Unatoč potpunoj dominaciji i nizu stvorenih prilika, Varaždinci su ostali bez toliko željene pobjede u utrci za četvrtim mjestom, dok su Velikogoričani izborili izuzetno bitan bod u borbi za ostanak u ligi.
Jest da su ga platili s tri igrača, koji su zaradili treći žuti karton i neće moći igrati u sljedećem kolu protiv Istre 1961 (Krizmanić, Bralić, Čaić), kao i ozljedom Antona Krešića za koju još treba precizno utvrditi kolike je težine, ali cilj ne bira sredstva. Ako je Gennaro Gattuso na pragu naslova prvaka s Hajdukom s makijavelističkom igrom u stilu Otta Rehhagela i njegove šampionske Grčke iz 2004. u Portugalu, zašto i Mario Carević s Goricom ne bi u istom stilu osvojio spasonosno deveto mjesto? Svima trima zajedničko je to da im kvaliteta igračkog kadra nije na razini ambicija, ali ako iz onoga što imaš izvučeš maksimum i onda još imaš i malo neophodne sreće, snovi mogu i postati stvarnost, što je zasad Rehhagel potvrdio čuvenim naslovom europskog prvaka.
Što se Gorice tiče, i u Varaždinu je bilo vidljivo kako joj ponajprije nedostaju balans, čvrstina i odlučnost u sredini terena, kako u obrani, tako u napadu. Previše pogrešaka i izgubljenih lopti, a samim tim uvijek iznova davanje vremena i situacija suparniku za pritisak i provođenje zamišljenog u kreaciji napada i stvaranju prilika. Istovremeno, Carevićeva momčad nije iskreirala ništa, ostala je bez ozbiljne šanse i udarca u svih 90 i nešto minuta. Potpuno bezopasni i jalovi morali su se uzdati u novi veliki dan obrane, a pogotovo vratara Ivana Banića, koji je bio u jednom od svojih najboljih izdanja.
Tako je završilo u Varaždinu, ali do kraja je još osam kola i Carević će još biti “na iglama”. Svjestan je i on uočenih nedostataka i nužnosti promjena u koncepciji igre.
– Tijekom svih 90 minuta smo griješili na vrlo sličan način. Vjerojatno tu ima i psihološkog momenta, budući da se borimo za ostanak, pa nedostaje samopouzdanja, ali u ovakvim situacijama se i postaje igrač. Kad je teško, treba preuzeti odgovornost i biti bolji. Ne mogu momčadi zamjeriti na angažmanu i želji, ali morat ćemo se ozbiljno resetirati za preostale utakmice. Treba sad dobro analizirati stvari i igru, te nešto promijeniti jer moramo biti znatno opasniji prema naprijed. Ovoga puta smo presretni zbog boda, ali znamo koliko je Varaždin bio bolji – izravan je u ocjeni trener Mario Carević, a već u sljedećem kolu čeka ga zahtjevni izazov s Istrom 1961.
Da je bilo sreće i pravde Puljani bi igrali finale Kupa, koje su promašajima i neobjašnjivom pogreškom u obrani poklonili Rijeci, ali sav bijes iskalili su na Dinamu kojeg su razmontirali 3:0 i poslali jasnu poruku da do kraja sezone pucaju na četvrto mjesto. Imat će o čemu razmišljati Carević i suradnici u pripremi subotnjeg dvoboja, koji će se igrati na saniranom travnjaku velikogoričkog stadiona od 16 sati.
