Kao da je to supermarket i, eto, želimo to i tog, pa se imenima barata kao da je to nešto što se podrazumijeva. Istra 1961 nadigrala je Dinamo i 3:0 rezultat je glasno odjeknuo. Redatelju Zeleno-žutih, Gonzalu Garciji, stižu komplimenti sa svih strana. Čak i onih koji su ga, pristojno rečeno, umanjivali. Ili onih koji stvaraju famu važnosti podjele stranci-domaći. Gledajući u kontekstu logike, dobri i ne-dobri, Garcia je i prije dvije godine s Istrom radio stvari baš kao i sada. Razlika je da mu je klub sada na raspolaganja dao bolju momčad, konkurentniju za iskorak statusa u kontekstu borbe za Europu…
Kad je u ljeto 2023. Garcia odlučio otići iz Pule, potrošen u dvije teške sezone i kudikamo manjim vrijednostima kadra, uvjeta i ambicija baskijske Istre, nije to učinio zato što je imao sigurnu novu luku. Ne, bio je potrošen i htio se malo odmoriti. I, kako nam je govorio, želi biti uz obitelj, pogotovo više uz roditelje, koji inače žive u Urugvaju i manje ih viđa nego dio familije u Composteli. Imao je Garcia ponuda, iz Mađarske, Ukrajine, Rusije, Cipra, Nizozemske i drugih zemalja, ali niti jedna nije imala viziju projekta u kojima sebe vidi. Garcia je vrlo emotivan tip i kad nije privučen nečim što ispunjava njegove ideje, jednostavno ne prihvaća ponudu. Čak bi se moglo kazati da novac nije presudan, jer su i prije, a i poslije Istre (2021. – 2023.), te ponude bile izdašnije nego na Drosini.
Godinu dana je Urugvajac bio u Composteli, gdje ima i svoj restoran, i začudo niti jedan ga hrvatski klub nije zvao. Kažemo začudo jer ispada po sadašnjim medijskim bubnjanjima da ga do ovih par odličnih rezultata Istre nitko nije poznavao. Ili do novih “krivih” situacija određenih klubova po trenerskim pitanjima. Prošlo ljeto Garcia je prihvatio poziv portugalskog prvoligaša Arouce i ubrzo shvatio da je pogriješio.
Vjerovao je da su spremni na dugoročniju priču jačanja, strpljenje za proces, a ispalo je potpuno drugačije. Vjerojatno je svoja načela zato još više učvrstio. Garcia se iznenadio kada su mu se odmah potom javili iz Vitorije. Gdje su sazrela dva uvjerenja. Prvo da se treba više vjerovati projektu Istra 1961 i uložiti za ambicioznije iskorake. Drugo je da je Gonzalo Garcia najpogodnija osoba za tu viziju i posljedični proces.
Sve se poklopilo, i promjena pristupa Baska i Garcijina želja da se vrati u grad gdje se odlično osjećao, zajedno s obitelji. Naravno, i proces koji je odmah dobio konkretan zamah ulaganjima u siječanjskom prijelaznom roku. I koji je, kako sugeriraju ponašanja Baska, početak novog kursa. Garcia se obvezao biti dijelom tog projekta do, najmanje, lipnja 2027. godine. S nekim potezima iskazuje dugoročne vizije, među inim i kupovanjem obiteljske kuće “jer djeca su se, kao i supruga, odlično snašli u Puli i Istri”. Garcia je, nedavno kad je bila vrhuška iz Vitorije (Haritz Kuerejeta i Mikel Lauzurica) u Puli, iznio svoje vizije za novu sezonu te vrlo aktivno djeluje u tom procesu…
Dinamo je veliki klub, privlači svakog zbog dosega koji pruža kao opciju. Hajduk je isto veliki klub koji ima svoje privlačnosti. Znači li to da bi nakon medijskih tretmana, u slučaju poziva iz Maksimira ili Poljuda, Istra na ljeto mogla ostati bez svog trenera? U nogometu nikad ne reci nikad, odnosno sve je moguće.
No u slučaju Garcije uvjerljiv je dojam da nije taj tip, koji će ostaviti na cjedilu nekoga koji je maksimalno uz njega, zanemariti preuzete obveze i jednostavno se okrenuti prestižnijoj adresi te financijski izdašnijoj. Emotivni trener koji se više nego “sportskim poslom” vezao za Pulu i Istru, ne djeluje kao čovjek koji bi pogazio svoja načela, koliko god može goditi taštini da ga se tretira u kontekstu većih klubova.
Naravno, u perspektivi, sve su opcije logično otvorene. Neće Garcia biti vječno trener Istre 1961, ali on je kamen temeljac baskijske nove vizije iskoraka Zeleno-žutih, u idućih najmanje dvije godine…
