Ovako to radi visoka diplomacija iza čvrsto zatvorenih vrata, kada se već čini da je sve izgubljeno! Iako ono „izgubljeno“, da se odmah razumijemo – i dalje egzistira kao vrlo realna opcija.
Ali krenimo redom i pogledajmo o čemu se ovdje zapravo radi, koje su igre u tijeku i koliki su u njoj ulozi?
Sve je krenulo s dolaskom Trumpa na vlast
Ne tako davno, u siječnju ove godine, uoči same inauguracije Donalda Trumpa, u Moskvu je stigao iranski predsjednik Masoud Pezeshkian koji je s ruskim kolegom Vladimirom Putinom, nakon dugogodišnjih i iscrpljujućih pregovora dviju strana, tada konačno potpisao usuglašeni sporazum o dugoročnoj strateškoj suradnji između dviju susjednih država koje dijeli Kaspijsko more.
U utorak, 8. travnja, ruski donji dom parlamenta – Duma, jednoglasno je ratificirao navedeni sporazum, učinivši to čak i prije istog poteza od strane iranskog parlamenta (Medžlis). Štoviše, učinio je to na vrhuncu napetosti između SAD-a i Irana oko iranskog nuklearnog programa i na dan posjeta Washingtonu izraelskog premijera Benjamina Netanyahua kojemu je iranska tema bila jedna od glavnih u razgovoru s predsjednikom Donaldom Trumpom – što je jasan signal Moskve da od suradnje s Iranom ne želi odustati i da u tome nastojanju ona ima potporu i Kine koja to isto želi i za sebe s obzirom kako je Peking još prije nekoliko godina potpisao 20-godišnji sporazum o strateškoj suradnji s tom velikom bliskoistočnom državom iz koje Kini stižu i značajne količine nafte.
I dok Trump očito još uvijek, barem naizgled, više preferira mirno rješenje sukoba s Teheranom, Netanyahu, također barem naizgled, inzistira na vojnim udarima po iranskim nuklearnim postrojenjima kao po sebe optimalnoj opciji, dok u onoj maksimalističkoj želi i smjenu teokratskog režima u Teheranu.
Paralelno s navedenom ratifikacijom u ruskoj Dumi, u Moskvi je održan i sastanak ruskih, kineskih i iranskih predstavnika na temu definiranja zajedničkog stava triju država po pitanju iranske nuklearne problematike i njegovog rješavanja. Tri su zemlje već i formalno strateški partneri a sve više surađuju i u obrambenoj sferi.
Podsjećam također da su se predstavnici Irana, Kine i Rusije po istom pitanju sastali i prije cca mjesec dana, preciznije – 14. ožujka, u Pekingu.
Prije nekoliko dana rusko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je kako se kategorički protivi američkim i izraelskim zračnim napadima na Iran te da je nužno pronaći dogovorno rješenje svih problema.
Meter: Kako je Trump 2020. Putinu iz ruku izbio bazu u Crvenom moru i što se opet mijenja u korist Moskve
Američko-iranski sastanak u Omanu
Nekako u isto vrijeme kada su se odvijali navedeni događaji u Moskvi, stigla je vijest i da će se u iduću subotu u Omanu održati prvi razgovor američke i iranske delegacije – što je potvrdio i sam Donald Trump, kao, uostalom, i službeni Teheran.
Neovisno o tome u američkom i izraelskom političkom i medijskom diskursu i dalje se snažno povlači opcija mogućeg zajedničkog bombardiranja iranskih podzemnih nuklearnih postrojenja, kao vrlo izgledna – poglavito ukoliko pregovori u Omanu propadnu.
Glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Zaharova izjavila je u srijedu da bombardiranje Irana neće otvoriti put miru te da se Moskva nada da bi razgovori između SAD-a i Irana mogli pomoći u izbjegavanju krize.
Odgovarajući na pitanje Reutersa, Zaharova je rekla da je svijet već umoran od “beskrajnih” prijetnji Iranu te da se Rusija založila za razuman pristup sporu oko iranskog nuklearnog programa.
Tajnik ruskog Vijeća sigurnosti Sergej Šojgu razgovarao je sa šefom Ureda palače Omana, sultanom bin Mohammedom al-Nu’amanijem, tijekom kojeg su razgovarali o Bliskom istoku, izvijestila je u srijedu državna novinska agencija RIA, a prenosi saudijski medij Asharq Al-Awsat.
Tjedna analiza Zorana Metera: Zavadi pa vladaj! Kako će djelovati trokut SAD-Rusija-Kina i gdje je tu EU
Teheran ponovio da ne želi nuklearnu bombu
Iranski predsjednik Pezeshkian ponovno je u srijedu obećao kako njegova nacija “ne želi nuklearnu bombu” uoči pregovora u Omanu, idući tako daleko da je čak ostavio mogućnost izravnih američkih ulaganja u njegovu zemlju ukoliko dvije zemlje postignu dogovor.
Komentari reformističkog predsjednika Masouda Pezeshkiana predstavljaju odstupanje od iranskog stava nakon njegovog nuklearnog sporazuma sa svjetskim silama iz 2015., u kojem je Teheran pokušao kupiti američke putničke zrakoplove Boeing, ali je zapravo američkim tvrtkama zabranio ulazak u zemlju.
“Njegova ekselencija nema ništa protiv ulaganja američkih investitora u Iran”, rekao je Pezeshkian u govoru u Teheranu, misleći na iranskog vrhovnog vođu Alija Hameneija. “Američki investitori: dođite i investirajte.”
Ovakav poslovni prijedlog mogao bi zainteresirati američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je u svom prvom mandatu povukao Ameriku iz iranskog nuklearnog sporazuma sa svjetskim silama i sada traži novi sporazum s tom zemljom – smatra saudijski medij.
Pezeshkian, koji je tijekom svoje kampanje prošle godine vodio kampanju na platformi približavanja Zapadu, također je dodao da će subotnji razgovori u Omanu između iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija i američkog izaslanika za Bliski istok Stevea Witkoffa (podsjećam – onog istog koji je i posebna osoba od Trumpovog povjerenja za pregovore s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom) biti vođeni “neizravno”. Trump je rekao da će razgovori biti izravni pregovori – nešto što Teheran nije isključio nakon prvog kruga razgovora.
Meter: ‘Frapantno otkriće’: Zalužni potvrdio uključenost SAD-a u planiranje vojnih operacija u Ukrajini
Prosudba
Iran je član BRICS-a i Šangajske organizacije – SCO, u kojoj Kina i Rusija imaju ponajvažniju ulogu. Hoće li mu taj položaj de facto saveznika s dvije nuklearne velesile – istina bez onog dijela koji se odnosi na vojni savez pomoći tek ostaje za vidjeti.
Naime, Rusija i Iran, prema uvodno spomenutom sporazumu o strateškoj suradnji, vezano uz obrambena pitanja definirale su da će dvije države u tom području aktivno jačati vojnu suradnju i da svaka od njih neće pomagati bilo kojoj zemlji koja vojno napadne jednu od njih. Dakle, vojno se ne bi miješale u takve ratove, ali s druge strane imaju velike vojnotehničke planove – prije svega vezane uz opskrbu Irana ruskim suvremenim zrakoplovima i podmornicama.
Dakle, iako se tu nikako ne radi o savezništvu tipa NATO saveza, dovoljno je ozbiljno da izazove, blago rečeno pozornost svih bliskoistočnih igrača, kao i onih vanjskih, koji su aktivni u toj neobično važnoj svjetskoj regiji, koja, ruku na srce, uistinu postaje umorna od ratova i međusobnih prijetnji koje ne vode nikamo.
Je li Trump spreman na veliki dogovor s Iranom koji bi osigurao izraelski miran suživot s tom zemljom? Teško je odgovoriti na ovo pitanje s obzirom na krajnje oštre Trumpove zahtjeve prema Teheranu koji idu u smjeru ne samo odustajanja Teherana od proizvodnje nuklearnog oružja, već i o nužnoj demontaži svih tih postrojenja pod kontrolom stručnjaka iz međunarodne zajednice, kao i prekida razvoja već od ranije zahuktalog iranskog raketnog programa koji je i više nego respektabilan. Nisam uvjeren da su ovi zahtjevi za Teheran prihvatljivi, naravno, ukoliko se u subotu uopće i postave na pregovarački stol.
Također ostavljam otvorenom i mogućnost da upravo propast predstojećih pregovora u Omanu Trump iskoristiti kao „alibi“ za početak zračnih napada na Iran. To bi opet značilo i novo zaoštravanje američkih odnosa s Rusijom i Kinom, a predstavljalo bi i vrlo visoke sigurnosne rizike za čitavu regiju s obzirom da sve što se uvijek događa u i oko Irana ima neposredni snažni utjecaj na regiju, ali i s obzirom na nedvojbeni iranski vojni protuodgovor po američkim i izraelskim ciljevima koji bi u tom slučaju uslijedio.
Ali, kako sam to u jednoj od svojih ranijih analiza već spomenuo kao vrlo znakovito, Putin je, mislim na Valdajskom debatnom klubu u Moskvi krajem prošle godine (dakle prije dolaska Trumpa na vlast ali nakon njegove pobjede na izborima u studenom), javno dao do znanja kako postoje određeni američko-ruski kontakti po pitanju iskorištavanja ruskog utjecaja u bliskoistočnoj regiji oko postizanja po sve ključne regionalne igrače povoljnog sporazuma o rješenju svih opterećujućih sigurnosnih pitanja – što uključuje i Iran i palestinsko pitanje. Istina, Putin je tada rekao kako se radi tek o slabašnim početcima – “u povojima” – kao i o neizvjesnim krajnjim rezultatima, ali je ipak to obznanio.
Kada te njegove riječi promatramo u kontekstu današnjeg vremena gdje se u Bijeloj kući nalazi Donald Trump i gdje je Moskva s Teheranom potpisala strateški sporazum o suradnji i time ojačala svoj utjecaj na Iran, ali i u kontekstu svega navedenog i u ovoj analizi – uključujući i posredničke aktivnosti Stevea Witkoffa – ništa nije i ne može biti isključeno.
Meter o napadu na Krivij Rih: Rusi kažu da su likvidirali 85 NATO časnika. SAD prijeti prekidom pregovora
Međutim, sveukupno gledano – puno je tu još pitanja, premalo odgovora i previše paralizirajućih strahova koji mogu generirati nepredvidljive i opasne poteze u krajnje nestabilnoj regiji.
