Fra Ljubo Kurtović objašnjava u svojoj propovijedi kako Bog djeluje u nemogućim situacijama i zašto su mu upravo najdraže nemoguće situacije.
“Bogu su najdraže nemoguće situacije. Djevica Marija je iskusila da Bogu ništa nije nemoguće. O jednoj takvoj situaciji čitamo u knjizi Postanak o Abrahamovu pozivu, Bog ga zove da ide u obećanu zemlju, današnji Izrael, obećaje mu Bog da će od njega učiniti velik narod i dat mu veliko potomstvo. Stariji čovjek od 75 godina ne ide tako lako u nepoznatu zemlju.
Abraham ostaje uzor i praotac naše vjere isto tako je i Djevica Marija primjer vjere. Ona je vjerovala kad nitko nije vjerovao, Abraham je ostao vjeran Bogu unatoč svim iskušenjima kroz koje je prošao”, navodi fra Ljubo.
Tko je iznutra zaprljan sve će uprljati
“Bog mu kaže idi, hodaj, napusti dom svoga oca, idi u nepoznato. Izići iz svoje svakodnevice, znači napustiti one uhodane svakodnevne navike, poslove, usuditi se vjerovati u nešto novo koje Bog stvara i obećava. Božji pogled je iznad ljudskih glava, sebičnosti, zloća u koje smo možda uronjeni svaki dan.
U duhovnom smislu potrebno je se popeti, izaći, ne ostati samo na onoj materijalnoj razini i logici ovoga svijeta. Potrebno je vjerovati da nam Bog može stvoriti novo srce. Mi donosimo sudove prema svojim filterima, očima, pogledima, koji nisu uvijek čisti, onaj tko je čista srca sve će vidjeti čisto. Tko je iznutra zaprljan sve će uprljati. Zato su nam važne oči i zato Isus govori da ne osuđujemo”, navodi fra Ljubi.
Franjevac objasnio put do Boga u teškim situacijama: ‘Kad misliš da nema izlaza napravi’
Zašto je život drugih ljudi zanimljiv?
Objašnjava kako ono što je u nama, donosi zaključke i o drugima, a ono što u sebi ne prihvaćamo to opsesivno osuđujemo kod drugih ljudi. “Pitamo se zbog čega je život drugih ljudi tako zanimljiv da su drugi ljudi spremni veliki dio svog vremena provesti da bi druge proučavali i analizirali. To se događa zbog nedostatka vlastitoga života, zbog nesposobnosti da se čovjek suoči sa samim sobom, sa tamom u sebi, sa grijesima.
Tama koja je u drugima neće rasvijetliti moju tamu i niti ću ja sa svojom tamo išta dobro donijeti drugima. Bilo bi očajno da nema izlaza iz tame srca, da nema svjetla koje će rasvijetliti moju tamu i tuđu. To svijetlo je dostupno svima, a rijetki ga se usude prihvatiti. Jer tada prihvaćaju vlastitu tamu. Svijetlo je simbol prisutnosti milosti Božje, simbol istine”, objasnio je.
U tišini se događaju velike stvari
Dodaje da tama nije ništa drugo nego nedostatak svjetla. “Zato nam Gospa neprestano pokazuje to svjetlo. Gospa u svojoj poruci govori da idemo u prirodu, Bog želi govoriti našem srcu u prirodi. Mi više vremena provedemo na ekranima, u velikim gradovima smo u betonu, a priroda nas uči o tišini. U tišini Bog govori, u tišini čujemo vlastitu dušu kako jeca. U tišini se događaju velike stvari.
Krv u našim žilama cirkulirati u tišini, priroda nas uči strpljivosti. U duhovnom ne možemo imati odmah plod ako izmolimo jednu molitvu ili odemo na hodočašće s time nismo završili. Potrebno je svaki dan iznova nahraniti vlastitu dušu kako bi u nam cirkulirao Božji život i imali zdrave oči”, kaže fra Ljubo.
Naglasio je kako Evanđelje nije protiv sudova i prosudbi, ali je proti načina na koji mi donosimo sudove i prosudbe. “Istina se može reći na različite načine, istina u ljubavi ozdravi čovjeka, zato su Isusovi sudovi koji ozdravljaju i iscjeljuju i zato nas Gospa poziva da srce mijenjamo.
Isus nas poziva da ne sudimo, Sotona je naš tužitelj, a optuživati je đavolski posao i zato smo pozvani ne služiti zlu i zlome nego Bogu”, zaključio je u svojoj propovijedi.
Hrvatski fratar objasnio: ‘Ovako ćete znati da je nešto od Boga’
