Dinamo!? Nisam u klubu već 35 godina, ali nitko mi ne može uzeti emocije i ljubav koju osjećam prema Dinamu, kao ni uspomenu na šest godina koje sam proveo na Maksimiru kao igrač i kapetan momčadi – s enormnom dozom ogorčenja započeo je razgovor Dražen Besek.
Kao i većini Dinamovih navijača, spominjanje “svetinje” Dadi je ovih dana bolna točka.
– Očito je da “demokracija” klubu nije donijela željeni prosperitet. Nažalost, mnogi kvalitetni ljudi nisu uspjeli doći na štih. Ali su se probili neki kojima je bilo najbitnije nabildati vlastiti CV. Nogomet je specifična društvena djelatnost. Ako je netko bio vrhunski bankar, to ne znači da će biti i uspješni nogometni dužnosnik. I obratno, možeš biti najbolji nogometaš na svijetu, ali to nije referenca da vodiš banku. U nogometu nije dostatna samo velika volja, ni dobre namjere. Moraš imati i nekakvog znanja, ali i iskustva.
Sve manjkavosti i nesnalaženja maksimirskih “bankara” vjerojatno bi pod tepih gurnuo pozitivan rezultat. Međutim, on je izostao.
– U tome i jest specifičnost nogometa. I sada su na udaru svi segmenti funkcioniranja kluba. A više je razloga zbog kojih je izostao očekivani rezultat. Jedan od najbitnijih svakako je loša selekcija pri odabiru nogometaša, koji su predstavljeni kao pojačanja za Dinamo. Imam dojam da te igrače prije transfera nitko u klubu nije gledao, nego su kupljeni na preporuku menadžera. Dugo sam u nogometu i nikada nisam čuo da je menadžer o igraču kojega prodaje rekao išta loše. Selekcija kadra je kompleksan i odgovoran posao koji zahtijeva iznimnu stručnost. Smiješno je da govorimo o klubu koji ima ambiciju igranja u Ligi prvaka, a dovodi igrače koji su slobodni na tržištu ili su, eto, htjeli doći u Dinamo. Većina od njih nema emociju prema Dinamovu dresu niti razumije veličinu kluba. Da su barem pokazali emociju i poštovanje prema ugovoru koji su s Dinamom potpisali…
Nakon što je duboko udahnuo, Besek je želio nešto napomenuti:
– Da me se krivo ne shvati, nemam ništa protiv stranih igrača. Ali znam koliko sam truda i znoja ja morao proliti da bih bio prihvaćen kao stranac u klubovima u kojima sam igrao. Posebno me smeta kada Dinamova “struka” pojašnjava da su novopridošli igrači pojačanja kada ja vidim da nisu. Iskreno, nisam prepoznao nijednog zbog kojega bih kupio ulaznicu i došao gledati Dinamove utakmice.
Maksimirski klub već dva mjeseca živi bez sportskog direktora. Njegovo (navodno skoro) pojavljivanje u Dinamu u medijima se prikazuje kao – dolazak Mesije. Ako doista nije “Božji izaslanik”, što taj lik može uopće učiniti do kraja sezone (poglavito ako je stranac)?
– Ovo što se događa u Dinamu je krizna situacija, a u nogometu je najteže određivati rokove. Naročito u kriznim vremenima. Svatko tko dođe mora dobiti neki vremenski kredit jer uloga sportskog direktora zahtjevnija je od trenerske. Osim toga, dovodite u hrvatski nogomet nekoga tko prije mjesec dana nije imao niti na kraju pameti da dođe u Dinamo i rješava ogromne probleme. Možete promijeniti trenera nakon tri mjeseca, mada ozbiljni klubovi to ne rade, ali sportske direktore ne možete često rotirati jer dovodite u pitanje relevantnost politike kluba.
Posljednja utakmica maksimirske momčadi, na gostovanju u Puli, dosegla je kulminaciju navijačkog razočaranja i frustracija. Englezi bi kazali da je protiv Istre nastupilo “11 dead men walking” (“jedanaest hodajućih mrtvaca”).
– U situaciji kada se na terenu pojavi “mrtva momčad”, žalci kritike se odmah usmjeravaju prema treneru. Međutim, kada smo razgovarali nakon smjene Bjelice, istaknuo sam da vodstvo kluba preuzima veliku odgovornost. Sada svi govore da je Cannavaro izgubio kontrolu nad situacijom u svlačionici. Možda bi se bilo uputnije zapitati je li je ikada imao. Došao je u Dinamo kao treći trener u sezoni, dobio igrače koje nije selektirao, a bojim se da postoji i problem u komunikaciji, odnosno jezična barijera. Teško je proniknuti u sve probleme jer mi imamo uvid samo u Dinamove utakmice, a ne znamo što se događa na treninzima.
Jeste li kao trener na terenu ikad imali “mrtvu momčad”?
– Jesam. Takve stvari se u nogometu događaju. Meni se to dogodilo dok sam bio trener Varaždina. Naizgled je sve bilo okej, dobra momčad, sređen klub, a na terenu nema kemije. U takvim trenucima za trenera je najbolje da se makne.
Može li se ovaj i ovakav Dinamo (s ovim ili nekim drugim trenerom) još vratiti u borbu za naslov?
– Objektivno, zaostatak je ogroman. No u igri su još 24 boda, a Dinamo je institucija, preveliki klub da bi odustao od borbe za titulu u HNL-u. Konačno, svi u klubu ovoga trenutka moraju razmišljati kako sačuvati dostojanstvo Dinama – smatra Besek.
