Sveta Gema Galgani, čiji blagdan Katolička crkva slavi svakog 11. travnja, bila je mističarka koja je bila vrlo marljiva u molitvi. Gemma Galgani rođena je 12. ožujka 1878. godine u malom talijanskom mjestu Camigliano
Ubrzo nakon njezina rođenja, obitelj se preselila u grad Luccu, gdje će Gemma ostati do kraja svoga života. Njena majka Aurelija, žena duboke vjere i svetosti, preminula je kada je Gemma imala samo osam godina. Taj gubitak urezao je mač boli u njezino dječje srce.
Jedanaest godina kasnije, u devetnaestoj godini života, izgubila je i oca. Ostala je siroče, zajedno sa svojom braćom i sestrama. Nedugo potom, teško je oboljela od spinalnog meningitisa. Bolest ju je prikovala za krevet i dovela na rub smrti. No, upravo u tom trenutku tame i boli, Božja milost počinje silaziti na njezin život na izvanredan način.

Čudesno ozdravljenje
Dok je ležala na samrti, svetac u nastajanju, pasionist Gabriel Possenti, počeo joj se ukazivati u vizijama. Ohrabrivao ju je i nadahnjivao da izmoli Devetnicu Presvetom Srcu Isusovu, nadajući se čudesnom izlječenju. Liječnici su već digli ruke – smatrali su je izgubljenim slučajem.
Ali 3. ožujka 1899., upravo na posljednji dan Devetnice, koji je pao na prvi petak u mjesecu (posvećen Presvetom Srcu), Isus joj se ukazao i čudesno ju izliječio. Od toga trenutka Gemma počinje primati nutarnje riječi od Isusa, a njezin anđeo čuvar postaje joj svakodnevni suputnik – poučavajući je krepostima i nadahnjujući njezinu dušu.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, 8. lipnja 1899., dok je primala svetu pričest, Gemma je u srcu osjetila da će joj Isus uskoro darovati posebnu milost. Te večeri, Blažena Djevica Marija ukazala joj se u pratnji anđela čuvara. Pogledala je Gemmu s nježnošću i rekla:“Isus, moj Sin, te neizmjerno ljubi i želi ti dati jednu veliku milost. Znaš li kako se udostojiti toga dara?”
Gemma, zbunjena i svjesna svoje nedostojnosti, nije znala što odgovoriti. Marija je nastavila: “Bit ću ti Majka. Hoćeš li ti biti moja prava kći?”
Raširila je svoj plašt i prekrila njime Gemmu. U tom trenutku ukazao se Isus, ranjen, ali bez krvi – iz Njegovih rana izbijali su plameni ognja koji su dotaknuli njezine ruke, noge i srce. Gemma je pala na pod, obuzeta silnom boli i ljubavlju, dok ju je Blažena Majka nježno podupirala. Kad je sve završilo, osjetila je krv kako teče iz rana koje su gorjele – stigme Raspetoga bile su utisnute u njezino tijelo.
Izvanredno prijateljstvo između svetice i anđela čuvara: ‘Malo je strog ali drago mi je zbog toga’
Žrtvena duša za grešnike
Od tada, Gemma je postala duša žrtva – potpuno se predala u patnji za obraćenje grešnika. Njezine stigme, trnova kruna, rane od bičevanja – sve su to bile milosti koje su dokumentirane od strane njezinog duhovnog voditelja, oca Germanusa. Njezine ekstaze bile su ispunjene razgovorima s Isusom, molitvama za grešnike, za duše u čistilištu i za milost za cijelo čovječanstvo. U svemu tome, jedno je neprestano ponavljala: “Isuse, volim Te!”
Živeći potpuno sjedinjenja s Isusom, Gemma je svoje posljednje trenutke proživjela na poseban način. Umrla je u svetosti i miru 11. travnja 1903., na Veliku subotu – uoči svetkovine Uskrsa, kada Crkva slavi pobjedu Života nad smrću.
Gemma je gorljivo molila za grešnike. Sotona to nije mogao podnijeti. Često bi je zlostavljao i govorio joj: “Moli za sebe, ali ne za grešnike!”
Ipak, ona nije posustajala. Znala je snagu molitve, osobito molitve tri Zdravo Marije. Vjerovala je da Majka Božja nikad ne ostavlja one koji joj se s pouzdanjem obraćaju.
Tri Zdravo Marije – molitva spasenja:
-
Prva Zdravo Marijo…
Za spas naše duše. -
Druga Zdravo Marijo…
Za preobraćenje cijele naše obitelji. -
Treća Zdravo Marijo…
Za obraćenje grešnika.
U raju će nam sama Djevica Marija ovom molitvom ukazati neizmjerno dobro koje smo učinili!
Molitva svete Gemme
Sveta Gema sastavila je molitvu kojom je molila Gospodina za milost. U ovoj molitvi duša se predstavlja pred Gospodom puna poniznosti i pouzdanja u božansku i svemoguću moć.
Ovdje me držiš ničice do tvojih presvetih nogu,
dragi moj Isuse, da ti u svakom trenutku izrazim
svoje priznanje i zahvalnost za tolike i neprestane milosti
koje si mi dao i koje mi još uvijek želiš dati.
Koliko puta sam te zazivala, o Isuse,
uvijek si me zadovoljnom ostavljao;
Često sam ti se obraćala,
a ti si me uvijek tješio.
Kako mogu izraziti svoje osjećaje prema tebi, ljubljeni Isuse?
Zahvaljujem Ti… ali želim još jednu milost od Tebe.
O moj Bože!, ako ti je po volji…
(Ovdje se očituje milost koju želiš postići).
Da nisi Svemogući, ne bih ti uputila ovaj zahtjev.
O Isuse, smiluj mi se.
Pitaj se u svoj svojoj svetoj volji.
Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu.
Žena koju demoni mrze, čak i preko slika! Stigmatizirana Gemma umirala je u Velikom tjednu