Prije nekoliko dana na stranicama našeg lista otvorili smo temu pomanjkanja brzih igrača u Hrvatskoj, poglavito na krilnim pozicijama, pa je direktor Omladinske škole Lokomotive, Jurica Čabraja, ustvrdio:
– Problem općenito leži u temeljnoj selekciji, u kojoj osnova svega mora brzina igrača, koji, dakako, moraju imati i određenu tehničku nadarenost. Jasno je da i genetika igra ulogu u svemu tome, ali nije ta genetika baš toliko izražena, ima kod nas brzih igrača, ali treba ih prepoznati i uključiti od malih nogu u ozbiljan rad. Rade se pogreške već u osnovnoj selekciji, struka se u klubovima “zaljubi” u tehnički nadarene igrače, kojih imamo mnogo, jer smo sami po sebi talentirani za nogomet, pa se zanemaruju druge karakteristike. I onda ti klinci, koji su u ranim danima extra nadareni, a spori su, u pionirima i kadetima mogu sakriti tu manu. Međutim, već u juniorskom uzrastu obično otpadaju, a ostaju oni koji su nešto brži, iako im nisu ni blizu po tehničkoj nadarenosti. Dakle, u osnovnoj bismo selekciji odmah trebali tražiti igrače koji posjeduju određenu brzinu, dostatnu zahtjevima modernog nogometa – govorio je Čabraja, ispravno detektiravši temeljni problem.
Svoje mišljenje o toj temi dao je i Daniel Šarić, nekad brzi bočni igrač, a donedavni pomoćnik izbornika naše mlade selekcije (do 21 godine) Dragana Skočića…
– Čabraja je upro prstom u srž problema, uvijek je problem u selekciji. I to je kudikamo veći problem u klubovima, nego u reprezentacijama svih uzrasta, jer u nacionalnu vrstu dobijemo igrače koji stasaju u klubovima. Tu se osjeti još jedan problem. Primjerice, ako je neki nadareni igrač vrlo dobar u napadačkom dijelu igre, onda mu se onaj obvezni, obrambeni dio “progleda kroz prste” i ne inzistira se na tome. A baš bi trebalo biti suprotno, trebalo bi mlade talente “drilati” da odrađuju i taj defenzivni dio igre jer kad dođu u seniorski uzrast onda nastaju veliki, nerijetko nerješivi problemi. Sve je, dakle, u selekciji igrača po klubovima – smatra Šarić.
Ima li Hrvatska dovoljan broj brzih igrača?
– Vjerujem da ima, pa nemoguće bi bilo da nemamo brze igrače! Ali, treba ih pronaći, brzance s nogometnim znanjem. S iskustvom rada u našoj mladoj reprezentaciji mogu reći da nam dolazi Marin Šotiček, krilni igrač drukčijeg tipa od onih koji se “odgajaju” u našim klubovima. Jer, kod nas, u većini slučajeva, klubovi na krilima imaju igrače koji teže ulascima u sredinu, a ne probojima po bokovima, na desnom krilu igra ljevak, a na lijevom dešnjak. I tada krila ulaze unutra, stvara se gužva u toj sredini, a premalo se napada dubina. To je postao nekakav trend općenito u današnjem nogometu, a Šotiček je drukčiji, brz je, može igrati na oba boka, sposoban je proći igrača “jedan na jednoga” i vjerujem da će, nastavi li se ovako razvijati, biti naš istinski nogometni dragulj. I nadam se rješenje ovoga problema Hrvatske s brzim krilnim igračima.
Ozljede Perišića, Pjace i Oršića bili su veliki, nenadoknadiv problem za našu A selekciju. Vidjelo se to i na Euru, izbornik Dalić inzistirao je na igri s krilima, a na krilnim su pozicijama bili vezni igrači i središnji napadači, a ne krila! Može li se spomenuti triling vratiti na svoju najbolju igračku razinu?
– Teško je to reći, doživjeli su i proživjeli iznimno teške ozljede koje su ih dugo odvojile od travnjaka. Ali, budući da su to vrhunski igrači, pogotovo Perišić, koji je svjetska klasa i apsolutni profesionalac, vjerujem da će se vratiti u svoju top-formu. Nije lako predvidjeti, unatoč njihovoj neprijepornoj kvaliteti, u kojem će im se smjeru nastaviti karijera, ali nadam se da ćemo ih opet gledati u najboljim izdanjima – rekao je Šarić.
