Sandro Perković je u nedjelju vodio trening Dinama, nije bilo slobodnog dana, u četvrtak je već na rasporedu utakmica s Šibenikom na Šubićevcu. Nakon utakmice s Osijekom u kojoj su Modri djelovali mnogo bolje nego protiv Varaždina i Istre 1961, jasno jest da se moramo suočiti s pitanjem; ‘hoće li Perković ostati trener do kraja sezone‘? Po našem mišljenju to bi bilo sasvim logično, normalno rješenje. Vječiti pomoćnik Dinamovih trenera koji su putem otpadali kao ratkape ima veliku prednost što poznaje dečke iz svlačionice, te što ga igrači poštuju i cijene.
Konačno, navikli su na njega, te u ovom trenutku, bez obzira na zaostatak u prvenstvu, te činjenicu da Dinamo do konca ne zavisi sam o sebi, Perković nam se čini kao najbolji izbor. Ono što posebno upada u oči jest činjenica da se odmah postavio kao – trener! Glavni trener. Nije se ponašao kao pomoćnik koji će nastaviti tamo gdje je stao Cannavaro i čekati da Uprava imenuje novog trenera. Krenuo je kao da je on taj novi trener koji će na duže razdoblje voditi momčad, kao da je upravo potpisao ugovor, kao da će u Dinamu ostati ‘stotinu godina,‘ Odmah je promijenio formaciju u 3-4-2-1 s jednim ofenzivnijim bekom, Pierre-Gabrielom.
Dinamo nije dobro funkcionirao u dosadašnjoj formaciji 4-3-3. U toj formaciji, Martin Baturina je bio bolji nego u prijašnjim ogledima, što bi trebalo značiti da mu promjena formacije odgovara. Htio je u takvom rasporedu Perković dobiti i više od Luke Stojkovića, ali mladić protiv Osijeka ipak nije bio na razini koja se mogla očekivati od igrača njegove kvalitete. U toj su formaciji, zanimljivo, među trojicom u zadnjoj liniji bili Ristovski i Franjić, inače bekovi. Perković je, dakle, promijenio i hijerarhiju u zadnjoj liniji. Kevina Theophilea nije bilo niti na klupi, još uvijek osjeća neke probleme, ali su tamo bili Torrente i Mmaee. Sandro očito više vjeruje Galešiću.
Jasno jest da je u utakmici koja je čak i u slučaju neodlučenog rezultata značila da Dinamo definitivno ispada iz trke za naslovom, promjena formacije značila veliki rizik. Perković je taj rizik preuzeo. Mogli bismo kazati da je naučio školu iz Koprivnice, kad je vodio momčad nakon smjene Sergeja Jakirovića. Tada je otprilike ostavio istu priču koju je pričao Jakirović i doživio je uvjerljiv poraz iako su nam neposredni proizvođači tada govorili da se ne sjećaju da je neki trener tako studiozno i analitički spremio neku utakmicu.
Nije imao puno vremena pripremati utakmicu s Osijekom, svega dva-tri dana. Osim što je u kratkom vremenu morao uigrati novu formaciju, znao je da mora opustiti momčad, osvježiti je, na neki način donijeti radost u svlačionicu koja je bila psihološki potonula. Uspio je, čuli smo da je na zadnjim treninzima pred Osijek nakon dugo vremena bilo jako dobrog raspoloženja i smijeha.
On je bio trener koji je prijateljski govorio Cannavaru da u ovom dijelu sezone momčadi ne trebaju teški treninzi, Mister ga nije poslušao. Da jest, možda bi još bio trener Dinama. Kad neki trener u tako kratkom vremenu tako uspješno pokrene momčad, izvuče je iz živog blata i osovi na noge, onda mu se mora čvrsto stisnuti ruka i skinuti šešir. Reakcija momčadi na dosadašnjeg pomoćnika je bila odlična. Nekako nas je Sandro Perković podsjetio na Radomira Đalovića koji je također kao pomoćni trener preuzeo Rijeku, a vidi ga sada… Nevera s Kvarnera se bori za naslov prvaka. Perković i Đalović su zorni dokaz kako pomoćni treneri koje volimo nazivati ‘vojnicima kluba‘ mogu itekako dobro obavljati posao glavnih trenera. Čelni ljudi klubova obično traže razne stručnjake po raznim meridijanima, a u svom dvorištu imaju kvalitetne ljude.
Perković je napravio još nešto jako zanimljivo. Na veliku scenu vratio je – senatore. Mišić i Ristovski bili su na terenu od prve od zadnje minute, Ademi i Petković ušli su u 53.minuti. Dakle, sva četvorica zajedno su igrali 37 minuta, a to je prvi put još od utakmice u Puli 19. listopada. Ademi je usput i postigao drugi pogodak koji je definitivno prelomio i zatvorio utakmicu. Perković vjeruje svojim najiskusnijim igračima. Svi tih godina koliko je već u klubu, često smo znali pričati s Perkovićem. Njegova filozofija je jasna; senatori su velika vrijednost svlačionice, a ne problem‘.
