Jučer je ukrajinski borbeni zrakoplov F-16 oboren je tijekom borbene misije, a ukrajinski vojni izvori ukazuju da je za to vjerojatno odgovorna ruska raketa — bilo iz sustava zemlja-zrak S-400 ili rakete zrak-zrak R-37, prenosi BBC.
Ukrajinski dužnosnici isključili su mogućnost prijateljske vatre, ističući da nijedan ukrajinski sustav protuzračne obrane nije bio aktivan u području gdje se dogodio incident. Rusko ministarstvo obrane je u međuvremenu tvrdilo da je letjelicu pogodio projektil zemlja-zrak, iako nije ponudilo nikakve detalje o sustavu koji je u pitanju. No, to bi odbacilo mogućnost da je F-16 srušen od zrak-zrak rakete R-37, pa preostaje S-400.
Prve informacije su govorile da je ukrajinski F-16 oboren u bliskoj borbi s ruskim Su-35S. No, ruski mediji prenose riječi svjedoka koji tvrdi da je vidio kako projektil sa zemlje ide prema avionu u slično vrijeme kada je ugledao i avion F-16 na nebu. Tvrdi da je eksplozija bila ogromna, što bi također blago sugeriralo na projektil iz S-400 (bojeva glava od 180 kg), a ne onaj tipa zrak-zrak (58 kg). Svjedok tvrdi da je prema avionu letjelo 3 projektila, da je pilot izbjegao dva, dok ga je treći ipak pogodio, prenosi Defense Mirror.
Nedostatak konačnih dokaza ostavlja otvorena pitanja o točnom oružju, ali dva sustava o kojima se raspravlja nude prozor u tehnološko i taktičko natjecanje koje se odvija na ukrajinskom nebu.
F-16 in Ukraine was shot down in battle by S400 missiles
3 anti-aircraft missiles fired at NATO fighter, Russian pilot Voevoda said.
The plane was destroyed along with the pilot Pavel Ivanov
Previously, he piloted the Su25, after which he underwent retraining on the F-16
🇷🇺 🇺🇦 🇺🇸 pic.twitter.com/3tlWmQn8XH— Real Libyan (@real__libyan) April 12, 2025
S-400
S-400 Triumf, kamen je temeljac ruske mreže protuzračne obrane. Razvio ga je ruski NPO Almaz 1990-ih kao evoluciju ranije obitelji S-300, S-400 je ušao u službu 2007. i od tada je postao jedan od najnaprednijih raketnih sustava zemlja-zrak na svijetu.
Svojim projektilom najvećeg dometa, 40N6E, može gađati ciljeve na udaljenostima do 400 km, iako se opcije kraćeg dometa poput 48N6E3, s dometom od oko 240 km, češće koriste protiv brzih mlažnjaka. Radar sustava 92N6E, može pratiti do 100 ciljeva istovremeno, dostavljajući podatke lanserima koji ispaljuju projektile pri brzinama većim od 6 Macha.
Ono što izdvaja S-400 je njegova integracija u slojevitu obrambenu mrežu. Uparen sa sustavima kraćeg dometa kao što je Pancir-S1 i potpomognut jedinicama za elektroničko ratovanje, stvara ogromnu barijeru. Rusija je u Ukrajini rasporedila bataljune S-400 za zaštitu ključnih područja, uključujući na okupirana područja i pogranične regije poput Kurska i Belgoroda. Ako je S-400 doista odgovoran za obaranje F-16, to sugerira da je ukrajinski mlažnjak djelovao u dobro branjenoj zoni, vjerojatno u blizini Sumske oblasti, gdje su se sukobi intenzivirali. Dugi doseg sustava omogućio bi ruskim snagama da napadnu F-16 sa sigurne udaljenosti, iskorištavajući praznine u sposobnosti Ukrajine da potisne neprijateljsku protuzračnu obranu.
R-37M
Obaranje R-37M, predstavljalo bi drugačiji scenarij. Ova raketa zrak-zrak, koju je Vimpel razvio 1980-ih i modernizirao 2010-ih, jedno je od oružja najvećeg dometa na svijetu te vrste, sposobno pogoditi ciljeve udaljene do 460 km. Ispaljen s platformi poput presretača MiG-31BM ili lovca Su-35S, R-37M putuje brzinom od 6 Macha, koristeći kombinaciju inercijalnog navođenja i aktivnog radarskog navođenja za gonjenje okretnih ciljeva.
Njegova visokoeksplozivna bojeva glava od 58 kg dizajnirana je za uništavanje svega, od lovaca do izviđačkih zrakoplova, što ga čini oružjem za prijetnje visokog prioriteta. U Ukrajini, Rusija je koristila R-37M štedljivo, ali učinkovito, često za gađanje ukrajinskih zrakoplova izvan dometa vlastitih senzora ili protumjera. Ako bi R-37M oborio F-16, to bi značilo da je ruski zrakoplov, vjerojatno MiG-31, patrolirao na velikoj visini, koristeći svoj moćni radar Zaslon-M da otkrije ukrajinski mlažnjak izdaleka. Ekstremni domet projektila omogućuje ruskim pilotima da se angažiraju bez ulaska u sporni zračni prostor, što je taktika koja čuva njihove zrakoplove dok ukrajinske pilote tjera da djeluju obrambeno.
F-60 pilotima nedostaje šira podrška kakva je zamišljena za djelovanje tih aviona
Unatoč svim svojim prednostima, F-16 nije nepobjediv. Ukrajina se suočava s bojnim poljem različitim od onih u kojima je F-16 dominirao u prošlim sukobima, poput operacije Pustinjska oluja 1991., gdje su koalicijske zračne snage uživale neprikosnovenu nadmoć. Ondje su F-16 izveli tisuće letova, nekažnjeno napadajući iračke mete zahvaljujući snažnoj podršci izviđačkih aviona,aviona za nadopunu goriva u zraku te sredstava za elektroničko ratovanje. Nasuprot tome, ukrajinski F-16 rade s ograničenom infrastrukturom. Sigurni aerodromi su rijetki, posade su razvučene, a integracija s NATO-ovim sustavima zapovijedanja i kontrole je nepotpuna. Nadalje, postavljaju se pitanja je li skraćena obuka ukrajinskih pilota za upravljanje ovim kompliciranim avionima dovoljna.
Bez podataka u stvarnom vremenu s izviđačkih (AWACS) aviona ili sličnih platformi, ukrajinski se piloti uvelike oslanjaju na ugrađene senzore svojih zrakoplova, koji bi mogli imati problema s otkrivanjem prijetnji poput R-37M na ekstremnim udaljenostima ili radara S-400 duboko unutar teritorija pod kontrolom Rusije, piše portal Bulgarian Military.
Rusija se prilagodila, razvijajući svoju taktiku kako bi iskoristila ranjivosti F-16. Mobilnost S-400, na primjer, omogućuje ruskim snagama brzo premještanje lansera, izbjegavajući ukrajinske udare. Lansiranje R-37M iz aviona na velikim visinama kao što je MiG-31 dodatno komplicira planiranje Ukrajine, prisiljavajući pilote da odvagnu svaku misiju u odnosu na rizik od daleke, nevidljive prijetnje.
Ukrajina izgubila F-16 avion u ‘borbenoj misiji’
