Radijska reklama u kojoj splitska Konoba More traži nove djelatnike i to pet umirovljenika bila je dovoljna da nam zaokupi pažnju, pa da s vlasnikom Joškom Pavlovom provjerimo zašto zaposlenike traži među starijim sugrađanima.
Sjeli smo za stol s njim i 23-godišnjim Andrijom kojem je objašnjavao koji mu je posao. Andriji je to bio prvi radni dan. Joško je dugo vremena tražio djelatnike, a s obzirom da mu se mladi nisu javljali odlučio se poziv uputiti umirovljenicima u poznim godinama kojima zdravstveno stanje dopušta rad i koji zbog niskih mirovina mogu dodatno zaraditi.
Tekst se nastavlja nakon oglasa


Čak je svoje traženje srednjovječnih radnika razglasio i na Zavodu za zapošljavanje, vrijeme je sve više odmicalo, no nitko se nije javljao. Reklama se “vrti” na Radio Suncu, ali se niti jedan umirovljenik nije javio. Taman kada je skoro doživio novo razočarenje javilo mu se troje mladih, dva momka od kojih je jedan s Korčule, a drugi je Andrija i jedna djevojka. Andrija je iz Splita, po struci je strojar, no ugostiteljstvo mu se više sviđa. Do sada je odradio dvije turističke sezone i vikende, a sada je sretan što počinje raditi u konobi More. Jedva čeka početi raditi, a vlasniku Jošku zahvaljuje na prilici.
– U nedostatku radnika sam u jednom momentu čak razmišljao zaposliti Filipince. No onda sam sebi rekao da nije u redu primati strance dok naša mladost napušta zemlju. Nitko nije kriv što su nam mladi otišli nego mi sami. Nismo im stvorili uvjete za život. Zato nam se to događa. Naša je budućnost sve više stranaca u Hrvatskoj. Bit će ih uskoro više nego nas. To je stvarno žalosno.
Joško je poduzetnik od davne 1978. godine kada je u Kaštel Gomilici otvorio obrt Servis Pavlov koji se bavio strojnom obradom i popravcima mašina. Za tvornicu dizel motora Brodogradilišta Split radio je više od 300 pozicija za brodski motor. Brodogradilište Split je tada bilo treće, četvrto po proizvodnji brodova u svijetu. U Domovinskom ratu je izrađivao ručne bombe za hrvatsku vojsku i radio razne popravke za 20-ak vojnih pošta, a onda je otišao u mirovinu i 1995. godine otvorio konobu.
Trenutno u konobi, koja može primiti stotinjak uzvanika i ima dvije bašte, radi deset zaposlenih. Umjesto umirovljenika pridružit će im se troje mladih. S obzirom na blizinu bolnice, susjedi su rodilištu, česti su im posjetitelji djelatnici KBC-a. Oni najčešće vole pojesti domaće tripice, ramsteke, bifteke, steak i ribu. Dio njih koji odlaze u mirovinu vrlo rado se odlučuju baš tamo napraviti oproštajni ručak ili večeru.
Osim što dio Splićana gotovo, pa ne zna za konobu More sigurno ima i onih koji isto tako ne znaju da se iznad nje nalazi šest soba koje nose po četiri zvjezdice. Svaka od njih sa svojim imenom. Kako i priliči u stvarnom okruženju prva je Split, a zatim Vranjic, Solin, Klis, Kaštela i Trogir. Zahvaljujući kćeri umjetnici, Nataši Pavlov, u svakoj sobi je na zidu oslikana panorama tog grada ili mjesta.
U dvorištu ima posađenu, kako kaže, najstariju gradsku maslinu koja broji više od 100 ljeta, te prostor za parkiranje. I natječaj za radnike još je uvijek otvoren.
Moja reakcija na članak je…
