Nakon dvadesetak minuta i Osijekovih opasnosti, Dinamo se opustio, a onda je prvi gol otključao “modre”. Do kraja, ovaj Dinamo napokon je počeo ličiti na sebe. Time je drugu pobjedu na klupi upisao i Sandro Perković; uz teško stradanje kada je “mijenjao” Jakirovića kod Slavena Belupa (1-4), zasad, eto, ima pobjedu u Kupu nad Banjolama te ovu kontra Osijeka…
Bilo je očito da igračima treba netko tko će ih opustiti. Je li na stol donio biftek uoči utakmice, manje je važno, no njihova reakcija i na presici uoči Osijeka, kao i na samoj utakmici, jasno daje do znanja da je svlačionica jedva dočekala “vječnog pomoćnika”…
Postavlja se, međutim, pitanje što dalje. Po svemu sudeći, Perković ostaje vršitelj dužnosti do daljnjega, što je i dio “vezane štednje” apropos dolaska Zvonimira Bobana, odnosno biranja novog sportskog direktora. S te strane, Dinamo niti ne treba žuriti, bitnije je dobro promisliti kome će povjeriti ulogu šefa sportskog sektora, a onda s njima kreirati mišljenje koga staviti na klupu.
Perković, pritom, momčad poznaje, ona poznaje njega, a dvoboj s Osijekom odaje i da stoji iza njega. Treba vidjeti koje će biti daljnje Dinamove odluke, s fokusom na sljedeću sezonu, međutim u ovome času teško će naći boljega od Perkovića. Titula je i dalje u formi svjetskog čuda, a ako će se eventualno i otvoriti šansa, onda je svakako najbolje da momčad vodi Perković. Nova privikavanja i šokovi ne bi blagotvorno djelovali na roster…
