Polovično je zadovoljstvo bilo na Kajzerici nakon povratka iz Splita. U nekim drugim okolnostima, nakon remija na Poljudu (1:1), osmijeh bi bio na licima Lokomotivinih igrača i trenera, ali kad se primi pogodak u posljednjim sekundama dvoboja, u kojem je Lokomotiva držala vodstvo 1:0 (Karačić, 45+2.), te imala igrača više od 66. minute, onda je jasno zašto nije bilo radosti…
– Da nam je netko prije utakmice ponudio bod, objeručke bismo ga prihvatili. Ali ovako… Ne znam, stvarno ne znam što da kažem, vrtim film te utakmice cijelo vrijeme. Istina je, ostali smo neporaženi, ali već smo u džepu imali sva tri boda i prosuli smo pobjedu na izdisaju utakmice. Hajduk nas je na početku pritisnuo, imao je šanse, no izdržali smo taj stisak domaćina, potom smo i poveli, imali smo željeni rezultat do posljednjih trenutaka okršaja. I onda primimo pogodak, na samome kraju, kad se već Poljud praznio – rekao je dan poslije dvoboja Lokomotivin trener Damir Ferenčina.
I taj je pogodak bilo posljedica niza pojedinačnih pogrešaka, na kraju je Kolinger neobjašnjivo ostavio Trajkovskog i otišao “ispod lopte”, pa je makedonski napadač ostao sam kao duh i lako je poentirao. Da je osjetno viši Kolinger samo ostao uz Trajkovskog, da nije čak ni skočio, Hajdukov napadač ne bi ni vidio loptu…
I tako su Lokosi ostali bez pobjede, nisu znali sačuvati prednost i iskoristiti igrača više kojeg su imali na travnjaku nakon isključenja Hajdukova vratara Lučića. Zapravo, u tih je posljednjih 20-ak minuta ostao dojam da su Lokosi imali igrača manje i grčevito čuvali prednost nabijanjem lopte što dalje od svojih vrata…
– Istina je, neke smo stvari pogrešno napravili u tih zadnjih 20-ak minuta utakmice. S igračem više morali smo “spustiti” loptu na zemlju, težiti dodavanjima, zadržati tu loptu u posjedu. Pa smo u nekim situacijama bili brzopleti i rješavali se prebrzo lopte…
Zašto je to bilo tako? Pa barem je Lokomotiva satkana od igrača koji znaju i žele igrati nogomet, a ne besciljno napucavati lopte.
– Ne znam, teško je odgovoriti. Je li možda moje dečke zahvatila nekakva panika, tko zna? Igrači su i sami na terenu, bez uputa s klupe, trebali to drukčije, mudrije odraditi. U igru sam uveo Antolića, očekivao sam da će svojim iskustvom donijeti mirnoću i “stati na loptu”. Morao sam povući s terena ozlijeđene Leovca i Vrbančića, agresivni Smakaj već je imao žuti karton, pa sam i njega izvadio da ne bi dobio drugi, isključujući karton…
A zašto ste iz igre izvadili Mudražiju?
– Po mojoj procjeni, malo je previše forsirao, iako je u nekim trenucima imao bolje rješenja. Eh sad, jesam li ga trebao izvaditi iz igre ili ne, o tome možemo razgovarati. Ali, kad se sve zbroji, nije jednostavno Hajduku uzeti bod u Splitu. Stoga moramo biti zadovoljni, ovaj bod nas je doveo nadomak ostvarenja cilja, ostanka u ligi.
Pred vama su sad dvije domaće utakmice, protiv Slavena Belupa (petak) i Šibenika (utorak), u kojima možete osigurati prvoligaški status…
– Točno, to su nekakve prijelomnice. I vjerujem da ćemo uspješno apsolvirati te dvoboje i osvojiti bodove koji bi nam jamčili miran ulazak u završnicu prvenstvene utrke, bez pritiska – kaže Ferenčina.
Među kandidate za nastup za dvoboj sa Slavenom Belupom (petak, Kranjčevićeva, 16 sati) vraćaju se Sigali i Goričan, koji su odradili suspenziju zbog žutih kartona. Neće biti Fetaija (tri žuta kartona) i ozlijeđenog Leovca, Pajačev je povratak i dalje upitan, a Vrbančić bi se do petka trebao oporaviti i konkurirati za nastup.
