U jutro Velikog četvrtka, 17. travnja, splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić predvodio je misu posvete ulja u splitskoj prvostolnici sv. Dujma kojoj je koncelebriralo oko 120 svećenika predvođenih nadbiskupom u miru Marinom Barišićem, provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja Markom Mršom. Svečanost je započela ispred crkve sv. Filipa Nerija odakle su se svećenici Splitsko-makarske nadbiskupije u procesiji za križem uputili prema katedrali gdje su slavili misu kojom su svečano proslavili svoj svećenički dan. Nakon pozdrava okupljenim vjernicima, nadbiskup Križić je istaknuo da svećenički poziv nije zasluga, nego dar: “Isus je pozvao one koje je htio (…) u ljubavi i nadi da ćemo izvršiti poslanje koje je on za nas predvidio.” Dodao je da je na svećenicima da se trude “ne razočarati Boga u njegovoj nadi”. Budući da se na Veliki četvrtak sjećamo ustanove Euharistije, svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja, a nadbiskup je, po običaju, blagoslovio bolesničko i katekumensko ulje te posvetio Krizmu.
Kliknite za pregled
Otac nadbiskup je u homiliji podsjetio da Isus na Veliki četvrtak slavi Pashu s učenicima dan ranije nego što je uobičajeno, i tijekom večere Isus ustanovljuje euharistiju i svećeništvo, dajući izričitu zapovijed: “Ovo činite na moju uspomenu”. Istaknuo je kako euharistija nije samo sjećanje, nego obnova iskustva oslobođenja, čin koji treba stalno obnavljati, postavljajući si pitanje: iz čega danas trebam izići da bih bio bliže Isusu? Dodao je da se bez vlastitog doprinosa euharistiji – onoga što tijekom dana sabirem – ostaje bez njezine snage. Prvi kršćani, koji su trpjeli progonstva, govorili su da ne mogu živjeti bez euharistije, naglasio je nadbiskup i postavio pitanje može li se i naš naraštaj isto reći. “I nama svećenicima to je poziv: da ne budemo samo svećenici, nego i oltar po mučeništvu ljubavi i služenja”, rekao je, dodavši da euharistija nije zapovijed, nego potreba. Govoreći o pranju nogu, nadbiskup je kazao da taj čin simbolizira služenje i ljubav, nerazdvojivo povezanu s euharistijom. Podsjetio je kako Isus za to skida svoj ogrtač i uzima odjeću sluge, a Petrovo protivljenje Isusovoj gesti nije prava poniznosti. “Petar sa svojim opiranjem da mu Isus pere noge želi Isusa poučiti što mu je prikladno činiti, a što nije”, rekao je nadbiskup te upozorio da se u Isusovom činu skriva i poziv Petru na isto ponašanje koje ga, moguće, ne privlači. Učenici, iako su ostavili sve da pođu za Isusom, u trenutku krize ga ostavljaju i bježe. Nadbiskup je naglasio da “to ostaviti sve nije pitanje jednog trenutka, nego je to trajna obaveza”. Problem nije samo u materijalnom, nego u neostavljanju sebe, vlastite oholosti i interesa, zbog čega se i ne razumije čin pranja nogu. Dotaknuo se i tame i kušnji u svećeničkom životu, navodeći riječi pape Benedikta XVI: “Svi mi, iako vjernici, poznajemo Božju šutnju”. Istaknuo je da su takve krize često potrebne jer u njima bolje vidimo sebe i svoj poziv. Upozorio je na opasnost gubljenja identiteta svećenika kada se povezanost s Bogom pokušava nadomjestiti aktivizmom: “Takva zauzetost neće ispuniti naš život”. Na kraju je pozvao na vjernost i budnost unatoč patnjama, podsjećajući na Isusove riječi: “Ne bojte se! Ja sam s vama u sve dane”.
Na misnom slavlju, u kojem su liturgijsko pjevanje predvodili bogoslovi pod ravnanjem kapelnika splitske prvostolnice maestra don Šime Marovića, kod oltara su posluživali i đakoni Ivan Silić te Branimir Ivančić.
Moja reakcija na članak je…
