Veliki četvrtak na otoku Hvaru poseban je zbog održavanja procesije “Za Križen” koja se održava svake godine već više od 500 godina. Tradicionalna procesija “Za Križen” na središnjem dijelu otoka Hvara ove godine održat će se na Veliki četvrtak 17. travnja, a radi se o procesiji koja je od 2009. godine na UNESCO-voj listi nematerijalnih dobara svjetske baštine.
Procesija svake godine započinje točno u 22:00 sata istovremeno iz Pitava, Vrisnika, Svirača, Vrbanja, Vrboske i Jelse te se u 7:00 sati ujutro vrati na svoje polazište. Tijekom noći se propješači približno 25 kilometra. Križonoše se za procesiju zapisuju godinama unaprijed, neki i po 10-20 godina.
Cijelu noć nosi križ
Uz križonošu je svečana pratnja, koju on sam odabire, a čine je: dva nosača svijećnjaka (kandeliri), 6 do 12 nosača teških voštanih svijeća (torci), 8 i više, čak do 30-ak nosača svečanih fenjera (ferala), dva pratioca križonoše za njegovu sigurnost na putu, dvojica glavnih pjevača Gospina plača i još 3-4 pjevača koji pjevaju (“odgovaraju”) responzorij.
Križonoša cijelu noć nosi križ iz svoje matične župe kroz okolna mjesta na svojevrsnom križnom putu, da bi se u zoru križ svečano vratio opet na mjesto polaska procesije. Za brojne vjernike, posebice za križonošu koji čeka na ovu čast godinama, istinsko je iskušenje uoči najvećega kršćanskog blagdana Uskrsa pratiti procesiju kroz noć na putu dugačkom više od dvadeset kilometara. Cijelim putem, uz molitve, osobito su dojmljivi arhaični napjevi karakterističnog načina intonacije, koje izvode poznati “kantaduri”, a koji noćnoj povorci daju ozračje puno mistike. Centralna vjerska pjesma zapravo je interpretacija srednjovjekovnoga pasionskog teksta Gospin plač u formi dijaloga.
No možda najdojmljiviji dio procesije odvija se po isteku noći, pred cijelim pukom, kada se posljednjih pedesetak metara ispred same crkve, križonoša zatrči u vjerskom zanosu u svojevrsnom klimaksu, čime završava procesija “Za križen”.
Moja reakcija na članak je…
