Proces Dinamove demokratizacije i otvaranje vrata članovima da vlastitim glasom biraju glavnog čovjeka uvijek je negdje u dubini navijačke duše imao personifikaciju u Zvonimiru Bobanu. Demokratski Dinamo, a na njegovom čelu Boban. To je to, to je tinjalo kao idealan scenarij koji je zaživio godinu dana nakon prvih izbora. Boban je zazivan kao mesija, a ovaj se put doista i odazvao.
Kad se klub ne bi našao na rezultatskoj stranputici u oluji neizvjesnosti koja ga je gurala sve dalje od obrane naslova prvaka možda Zvone ne bi već danas bio u “plavim dvorima”, ali bilo bi samo pitanje vremena jer negdje je zapisano da se to jednostavno mora dogoditi. Zato jer su to dinamovci previše željeli, a bez toga niti njegov opus u nogometu ne bi bio potpun.
Bobanovo ime navijačima daje vjeru u jak Dinamo. Prihvaćen je s oduševljenjem kao niti jedan predsjednik kluba ili klupske Uprave u povijesti. Iako je lani i Velimir Zajec dočekan s radošću i velikim nadama. Dobar dio pristaša plave boje vijest o povratku popratio je s razdraganim ushićenjem kao da je Dinamo kupio Erlinga Brauta Haalanda, a ne ustoličio predsjednika Uprave.
– To je sada novi klub. Ne nova dimenzija, nego novi klub u odnosu na zatečeni prošle godine, a podignut na znatno viši razinu u usporedbi sa stanjem samo koji tjedan ranije – kazao nam je jedan od protagonista Dinamovog proljeća.
Već prvim potezom potvdio je što se i mislilo – on će biti kreator sportske politike, a na mjesto sportskog direktora imenovan je Dario Dabac, dosadašnji skaut. Posao koji će raditi Dabac bit će prije svega administrativni i terenski. No, to ujedno govori o Bobanovom povjerenju u hrvatske ljude, ali i da će veći naglasak biti na mladima igračima, za koje se specijalizirao.
Iako će neki kazati da se prije utakmice na Šubićevcu osjećalo ponešto nervoze zbog neizvjesnosti rezultata, u loži su redom jedno do drugoga bila nasmiješena lica. Što se dugo nije moglo vidjeti. Boban, Zajec i Silvio Marić kao Dinamovi velikani diktirali su pozitivu. Čak su i suparnički navijači skandirali “Zvone, Zvone…”, što je, doduše, manje specifično budući da se radilo o Šibeniku. On je našao vremena za pozdrave i fotografije.
– Nazivaju nas čelnici manjih SHNL klubova i govore “Napravili ste veliku stvar za cjelokupan hrvatski nogomet. Kad drugi čovjek Uefe dođe u našu ligu to joj daje veću dimenziju”, kažu Modri.
Zvonimir Boban sad je redatelj plave budućnosti. Kad bi kao igrač izvukao koji od briljantnih poteza iz repertoara legendarni radijski reporter Ivo Tomić uskliknuo bi “Zlatna palma Cannesa za – Zvonu Bobana”. Ako režira Dinamov kakav sam želi, a navijači se nadaju, neće se imati što reći nego i Oscar i Palma za – Bobana! No, tek je krenuo u veliki posao i nitko ne bi trebao zapadati u euforiju da će sad u klubu samo cvjetati cvijeće…
Navijači od Zvone očekuju Dinamo koji će biti najbolji u SHNL-u i još konkurentniji u Ligi prvaka. Oni smioniji spominju i četvrtfinale. Vjeruju da je Boban sposoban izgraditi klub jačim i većim nego što je ikad bio. Pretpostavljamo da je na tom pravcu i on jer ne bi se primio posla da ne misli kako može biti uspješan. Iako je s ranijih radnih mjesta često odlazio prije kraja ugovora zbog svojih načela, iza njega su svugdje ostali pozitivni tragovi.
No, da bi Boban mogao raditi u normalnim uvjetima navijači moraju biti svjesni kako je nogomet kompleksan, nekad uspjeh zna doći i preko noći, ali u većini slučajeva potrebno je vrijeme. Zvone nije Albus Dumbledore i nema čarobni štapić, čak i ako se nekom tako čini. U poslu kojeg se primio, kao i u svakome, ima uspona i padova. Ključno je da čovjek zna što radi. Na rasplet aktualne sezone već je utjecao pojavom u Dinamu i sva svime što to donosi klubu i momčadi. Ostalo je, ipak, na igračima, treneru… Ako Dinamo ne bude prvak to će najmanje veze imati s Bobanom. No, kad ćemo ga gledati sljedeće sezone onda ćemo već moći ocjenjivati i njegov rad.
