Hajduk je u drugom poluvremenu odigrao jednu od najboljih partija ove sezone, odbacio sve okove opreza, krenuo “all in” te s igračem manje bio na razini na kakvoj treba biti momčad koja se bori za naslov prvaka. Zapodjenuo je otvorenu bitku s Varaždincima u kojoj su obje strane htjele pobjedu, gledatelji su dobili utakmicu iznad očekivanja. No Bijeli, koji su imali jaču navijačku podršku nego domaćin, uspjeli su spasiti samo bod. U dva kola prednost pred Dinamom se prepolovila na četiri, u dvije utakmice s desetoricom – Lokomotiva i Varaždin – inkasirali su dva boda i nastavili ritmom koji ne jamči ništa veliko, a još je šest etapa do kraja. Međutim, izdanje u nastavku utakmice, kad su izašli na teren goropadni i odlučni učiniti sve da ne izađu pognutih glava, govori kako se imaju pravo nadati. Ključne bitke tek dolaze…
Činilo se da je Diallo uništio Hajduk već na startu susreta, spalio ga na lomači jer crveni karton automatski ga je doveo u inferioran položaj, a ionako protiv Varaždina nije lako igrati. Međutim, dobro su držali defenzivni blok, a kakvi su strijelci Varaždinci, ne bi ih se bojali niti da su imali puške. Ipak, Matej Vuk uspio je provući loptu do mreže u 42. minuti i zadati bolan udarac momčadi Gennara Gattusa.
Ante Čulina nije imao milosti za glup potez lijevog braniča Bijelih koji je daleko od akcije “prebrojio rebra” Makedoncu Mitrovskom i to je odradilo utakmicu. Odmah do Dialla tragičar jer bio Ukrajinac Rusin koji nije zabio “mrtvaca” da bi kao kolateralna žrtva morao van već u 17. minuti. Sva zla kob urotila se u tom času protiv Hajduka. No, kao što je Čulina lako izvadio crveni na sugestiju VAR-a, tako je lako svirao i jedanaesterac na Livaji na samom početku nastavka, taj put ne slušajući VAR, iz kojeg je dvoboj rezultatski vraćen u ravnotežu.
Varaždin si nije smio dopustiti da drugu utakmicu zaredom ispadne žalosni gubitnik s čovjekom više nakon što mu je Luka Menalo zabio nož u srce na Rujevici i to se nije dogodilo, ali remi za njih ima gorak okus. Momčad Nikole Šafarića naredala je šanse iz kojih je mogla zabiti još koji gol Toniju Siliću, ali zna se odavno da ova ekipa nema golgetera. Istodobno, Hajduk je još jednom vuklo odlično izdanje Marka Livaje koji je nosio na leđima protivničke braniče, tukao se s njima i prijetio. Najbolju potporu davao mu je Ivan Rakitić, a znao se istaknuti i Rokas Pukštas. S čovjekom manje nisu prestajali vjerovati da mogu potpuno okrenuti rezultat, ali “remontada” se ipak nije dogodila. Ova je utakmica pokazala da bi Hajduk mogao igrati napadački bolje i uvjerljivije kad ne bi bio toliko sputan taktičkim oprezom, hoće li mu to biti vodilja za dalje?
