Pred točno pet godina ovaj autor je na portalu Geopolitika.news objavio analizu „Naftno tržište u Tukididovoj zamci“. U međuvremenu se Tukididova zamka sve više spominje u vanjskopolitičkim analizama, a suvremena geopolitička slagalica pretvara se u ekonomski te sutra možda i politički sukob dviju vodećih svjetskih gospodarstava – Sjedinjenih Američkih Država i Narodne Republike Kine.
Kako stoje glavni sudionici velike geopolitičke slagalice, SAD i Kina u pogledu energije i njene opskrbe?
Tukididova zamka u suvremenom geopolitičkom kontekstu
Tukidid, grčki antički povjesničar i vojskovođa iz Atene, koji je živio u 5. stoljeću prije Krista, poznat kao autor povijesne analize Peloponeskih ratova između Sparte i Atene. On je u početku bio jedan od vojnin zapovjednika na strani Atene, pa su ga zbog optužbe za izdaju prognali na neki od grčkih otoka. U progonstvu je opisao sukob koji je trajao tri desetljeća, započeo je napadom Sparte na Atenu i njezine saveznike te je završio porazom Atene. Tukidid je u svojim spisima Peloponeski rat opisao objektivno, nastojeći objasniti uzroke i posljedice pa ga se smatra jednim od prvih povjesničara sa znanstvenim pristupom. (3) (4)
Povijesna a osobito suvremena interpretacija Tukididove zamke objašnjava stanje u kojem se prijepor između vodeće političke i trgovačke sile te sile u usponu pretvara u rat zbog bojazni vodeće sile od sile u usponu. (5) Vodeća sila, u namjeri da spriječi prevlast sile u usponu započne sukob odnosno rat. (6)
U spomenutoj analizi Tukididove zamke i njezinog djelovanja na globalnom naftnom tržištu pred pet godina, ona je tada protumačena na dvostruk način – kao odnos vodeće naftne sile (tada Saudijska Arabija) i naftne sile u usponu (Rusija) ali i kao mogući razvitak dvostrukog budućeg suparništva (ekonomskog i političkog) vodeće svjetske sile – SAD-a te sile u Usponu – Kine.
Ova druga, globalna interpretacija Tukididove zamke kroz gospodarsko suparništvo Sjedinjenih Američkih Država i Kine sve više se spominjala u proteklih nekoliko mjeseci, usporedno s porastom gospodarskih prijepora te zaoštravanjem trgovačkih sukoba između SAD-a i Kine.
Poslije preuzimanja vlasti od strane nove američke administracije, odnosno poslije stupanja na vlast predsjednika Donalda Trumpa na početku drugog mandata i prvih gospodarskih mjera, a osobito nakon objave uvođenja carina i carinske politike prema Kini, vanjskopolitički analitičari te brojni mediji sve češće sadašnju situaciju između dvije vodeće gospodarske sile svijeta; SAD-a i Kine uspoređuju s klasičnim pojmom Tukididove zamke.
Preoblikovanje suvremenog svijeta
Sjedinjene Američke Države formirale su se kao konfederacija država u 19. stoljeću da bi poslije građanskog rata u 19. stoljeću započele intenzivan industrijski razvitak. Na temelju otkrića nafte u Pennsylvaniji te kasnije i u zapadnim državama, dolazi do razvitka naftne industrije, čime SAD postaje nositeljem svjetske naftne industrije te industrijalizacije i velikog širenja prometa početkom 20. stoljeća. SAD u prvim desetljećima 20. stoljeća postaju središtem intenzivne industrijalizacije te kapitalizma kao njezine društvene podloge.
Poslije Prvoga svjetskog rata, a osobito u Drugom svjetskom ratu i neposredno nakon njega, SAD stječu status najrazvijenije industrijske zemlje te političku poziciju vodeće kapitalističke zemlje Zapada u hladnoratovskom globalnom sukobu, koji se oblikovao sredinom 20. stoljeća.
Kina je stoljećima bila malo poznata zemlja u Europi, premda se drevnim trgovačkim pravcem, zvanim „put svile“, još iz antičkih vremena stoljećima putovalo i u Europu su stizali kineski proizvodi, najčešće svila, čaj i porculan. Unatoč tome, Kina je ostala nepoznanicom sve dok nakon geografskih otkrića europski moreplovci i trgovci nisu počeli putovati širom Zemlje te postupno otkrivali enigme kineske civilizacije.
Kina je bila ekonomska i tehnološka sila u Srednjem vijeku. a europski povjesničari smatraju kako je vrhunac kineske ekonomske moći i tehnološkog vodstva dostignut početkom 13. stoljeća. Za vrijeme i poslije mongolskih osvajanja u 13. stoljeću, Kina je prošla skoro stoljeće i pol ratova i nestabilnosti, sve do dolaska na vlast domaće dinastije Ming, sredinom 14. stoljeća. Dinastija Ming tijekom tri stoljeća vladavine preporodila je Kinu i ponovno je uspostavila kinesko carstvo kao središnje u Aziji. Nju je sredinom 17. stoljeća smijenila mandžurska dinastija Qing. Unatoč sjajnih pothvata, dogradnje Velikog zida ili proizvodnje vrhunskog porculana i svile, od početka 16. do kraja 19. stoljeća došlo je do zaostajanja Kine. Tome je pridonijelo zatvaranje zemlje za vladavine dinastija Ming, koje je trajalo sve do propasti posljednje carske dinastije 1911. g.
Poslije Drugog svjetskog rata i provedene socijalističke revolucije pod vodstvom komunističke partije i revolucionarnog vođe Mao Zedonga, Kina je pokrenula gospodarsku politiku tipičnu za postrevolucionarna razdoblja komunističkih zemalja – ubrzana industrijalizacija, društveni eksperimenti i politička represija.
Druga polovica 20. stoljeća obilježila je gospodarski rast, industrijalizaciju i razvitak kineskog gospodarstva. Pri tome se mogu razlučiti dva različita razdoblja: razdoblje oscilacija rasta i često silovitih društvenih revolucionarnih promjena za vrijeme vlasti Mao Zedonga te razdoblje brze primjene gospodarskih i tehnoloških reformi poslije Mao Zedonga.
Drugo razdoblje započelo je prijelaznim razdobljem nakon smrti Mao Zedonga, 1976., kad su se na vlasti izmjenjivali različiti sekretari Komunističke partije Kine i predsjednici Vlade. Iste godine rehabilitiran je jedan od vodećih revolucionara i disident iz razdoblja takozvane Kulturne revolucije pod Maovim vodstvom iz 60-ih godina 20. stoljeća, Deng Xiaoping. Iako nije imao službenog čelnog položaja ni u Vladi niti u Komunističkoj partiji Kine, sve do smrti 1997. godine Deng Xiaoping je nadzirao glavne poluge vlasti i usmjeravao proces reformi.
Nakon 1977. došlo je do ekspanzivnog rasta kineskog gospodarstva koje traje i sada. Takav ekspanzivan rast usporediv je s razdobljem 20-ih godina 20. stoljeća u SAD-u, s tim da rast Kine sad traje neprekidno već preko četiri desetljeća.
Društveni razlog ovakvog gospodarskog rasta je u činjenici da su reforme provođene postepeno ali uporno i bez zastoja. Poslije 2000. g. započelo se s privatizacijom gospodarstva pod nadzorom državne vlasti i uz nadzirane političke promjene. Privatizaciju u Kini provodila je Komunistička partija, ali je njezina osnova bila usmjerena na tržište i učinkovitost funkcioniranja kapitala.
Ekonomski razlozi uspješnog rasta kineskog gospodarstva mogu se protumačiti intenzivnom deagrarizacijom te stabilnim rastom agregatne produktivnosti u odnosu na poljoprivredu iako je poljoprivreda također stalno rasla. Visok rast i ekspanzija kineskog gospodarstva cijelo vrijeme bila je osigurana proizvodnjom energije iz pretežito domaćeg ugljena, uz porast uvoza nafte, prvo pretežito s Bliskog istoka, a kasnije iz Rusije.
Tako je ekspanzivnim razvitkom Kine stvoren svojevrstan duopol globalne gospodarske moći, koji se sve više pretvara u prijepor dviju glavnih sila, SAD-a i Kine te se time slaže geopolitička slika mogućeg sukoba, slično antičkoj Tukididovoj zamci.
Usporedba gospodarskog stanja SAD-a i Kine te glavnih ekonomskih obilježja, poput bruto domaćeg proizvoda (BDP), ukupno i po stanovniku, udjela u svjetskoj potrošnji energije te vojnih izdataka i proizvodnje automobila prikazani su u tablici 1.
Tablica 1. Osnovna gospodarska postignuća SAD-a Kine tijekom pola stoljeća
|
|
SAD | Kina | ||||
| 1973. | 2003. | 2023. | 1973. | 2003. | 2023. | |
| Broj stanovnika, milijuna | 212 | 290 | 335 | 882 | 1 290 | 1 400
(2019.) |
| BDP, mlrd USD | 1 425 | 11 460 | 27 721 | 138 | 1 660 | 17 795 |
| BDP, USD per capita | 6 726 | 39 490 | 82 769 | 157 | 1 289 | 12 614 |
| BDP, godišnji rast u % | 4,6 % | 1,9 % | 2,4 % | 5,3 % | 9,4 % | 5,4 % |
| Udio u svjetskoj potrošnji energije u % | 25 % | 23,3 % | 15,2 % | 7 % | 12,5 % | 27,6 % |
| Vojni izdaci, mlrd. USD (% BDP-a) | 81 (5,9 %) | 440 (3,8 %) | 916 (3,4 %) | … | 33 (2 %) | 296 (1,7 %) |
| Proizv. automob.* mln. komada (% svjetske proizv.) | 13,0** (23,1%) | 12,1 (19,9 %) | 10,6 (11,3 %) | 1,8** (3,2 %) | 4,4 (7,3 %) | 30,2 (32,3 %) |
Izvori podataka: The World Bank – Data; različiti podaci i godišta; IEA – Key World Energy Statistics, različita godišta; BP Statistical Review of World Energy, različita godišta; Energy Institute: Statistical Review of World Energy, različita godišta, OICA – International Organization of Motor Vehicle Manufacturers; Production Statistics.
Energetika i energetska opskrba SAD-a i Kine
SAD je položaj vodeće gospodarske sile svijeta ostvario na temelju domaće energije. Upotreba energije fokusirana i dalje je fokusirana na fosilna goriva i to fluidne ugljikovodike s blizu 70% u strukturi primarnih izvora energije. To je još pojačano u protekla dva desetljeća, kad je korištenjem hidrauličkog frakturiranja iz ležišta niske propusnosti povećana proizvodnja, i SAD je ponovno postao vodeći svjetski proizvođač nafte i plina.
Kina je već 15-ak godina, tj. počevši od 2010. godine zemlja s najvećim godišnjim utroškom energije u svijetu. Ona je svoj gospodarski uspon i globalnu konkurentnost također utemeljila na domaćoj energiji i to upotrebom domaćeg ugljena, koji i dalje sudjeluje s oko polovicom primarne energije u korištenju. Kina je najveći proizvođač ugljena s više od polovice ugljena od ukupnih oko 9 milijarda tona ugljena proizvedenog u svijetu 2024. godine.
Tablica 2. Glavni ekonomski i energetski pokazatelji SAD-a i Kine u 2019. g.
| Populacija, milijuna st. | BDP, mlrd 2015. USD | Opskrba en., PJ (1015 J). | Iz domaćih izvora u % | Proizvod. el. en., TWh | |
| SAD | 328,5 | 19 974,5 | 92 644 | 100 % | 4 371 |
| Kina | 1 397,7 | 14 317,8 | 141 903 | 80,2 % | 7 472 |
Izvor podataka: International Energy Agency: Key World Energy Statistics dostupno na: https://iea.blob.core.windows.net/assets/52f66a88-0b63-4ad2-94a5-29d36e864b82/KeyWorldEnergyStatistics2021.pdf
Količina utrošene energije i struktura potrošnje energije SAD-a i Kine u 2023. godini prikazane su na slikama 1. i 2.
Slika 1. Ukupna potrošnja i struktura utrošene energije u SAD 2023. godine
Izvor podataka za izračun: Energy Institute: Statistical Review of World Energy 2024 / 73 edition; dostupno na: https://www.energyinst.org/statistical-review (13.11.2024.)
Slika 2. Ukupna potrošnja i struktura utrošene energije u Kini 2023. godine
Izvor podataka za izračun: Energy Institute: Statistical Review of World Energy 2024 / 73 edition; dostupno na: https://www.energyinst.org/statistical-review (13.11.2024.)
Na temelju raščlambe prikazanih podataka, temeljnih ekonomskih i energetskih čimbenika, može se zaključiti kako je Kina pomno i dugo planirala svoju gospodarsku ekspanziju te kako je njezina osnova domaća energija, prvenstveno iz ugljena.
SAD je već dugo vremena vodeća gospodarska, politička i vojna sila svijeta, koja je nakon pobjede u Hladnom ratu, propasti komunističkog socijalizma kao poželjnog društveno-ekonomskog sustava i raspada višenacionalnih socijalističkih država, dominirala svijetom te uvelike utjecala na širenje globalnog kapitalizma. Poslije neuspjeha tzv. Arapskog proljeća na Bliskom istoku, kojim je SAD kombinaciju globalističkog kapitalizma i liberalne demokracije pokušao proširiti na islamski svijet i muslimanske zemlje, Amerikanci su se vratili strategiji jačanja domaće energetske podloge gospodarske moći.
Tako obje vodeće sile svijeta, SAD, koji je u položaju dugogodišnje vodeće sile i Kina, kao sila u usponu koja je u položaju izazova vodeće gospodarske i industrijske sile, zasnivaju svoju snagu na domaćoj energiji. Kod SAD-a to su fluidni ugljikovodici a kod Kine se radi o ugljenu kao temelju domaće energetike i industrije.
Što se tiče glavnog problema naše civilizacije, nepovoljnih klimatskih promjena i nužne energetske tranzicije prema promjeni strukture korištenja energije, za obje ove zemlje energetska tranzicija nije u fokusu.
SAD je svoj energetski temelj na ugljikovodicima relativno uspješno kompenzirao smanjenjem potrošnje zbog sve učinkovitije korištena energije ali pod cijenu deindustrijalizacije. Kina, utemeljenje energetike na domaćem ugljenu kombinira s visokim udjelom energije vodnih snaga te ekspanzijom obnovljivih izvora energije a posebno proizvodnjom tih sustava, što još više doprinosi međunarodnoj konkurentnosti kineskog gospodarstva.
Tako i jedna i druga zemlja, premda im orijentacija na energetsku tranziciju ne odgovara ni ekonomski ni tehnološki a ni u geopolitičkom smislu, uspijevaju svojom učinkovitom industrijom (SAD) ili međunarodnom konkurentnošću u proizvodnji novih energetski sustava, kompenzirati odsustvo vlastite orijentacije na energetsku tranziciju.
Zaključno
Ne treba se čuditi zašto su američki politički teoretičari i analitičari posegnuli za analogijom sa stanjem u antičkoj Grčkoj iz 5 stoljeća prije Krista te usporedbom povijesti sukoba Sparte i Atene sa suvremenom odnosno budućom globalnom geopolitičkom slagalicom.
Sama konstrukcija Tukididove zamke te usporedba s mogućim budućim sukobom SAD-a i Kine dobro zvuči, jer Tukididova zamka, premda tumači iznuđen ulazak u ratni sukob, ipak sugerira kako i uz djelovanje Tukididove zamke, vodeća sila i poslije dugogodišnjeg rata može očuvati vodeći položaj. No, unatoč tome, Kissingerov zaključak i poruku treba shvatiti vrlo ozbiljno.
Naime, Henry Kissinger, veliki mag geopolitike i svjetske diplomacije, u svojoj knjizi „Svjetski poredak“, poglavlje „Kina i svjetski poredak“ zaključio je riječima: „Poredak uvijek zahtijeva ravnotežu između suzdržanosti, sile i legitimiteta. U Aziji je potrebno ravnotežu sile kombinirati s koncepcijom partnerstva. Isključivo vojna definicija ravnoteže pretvorit će se u konfrontaciju. Isključivo psihološki pristup partnerstvu izazvat će bojazan od hegemonije. Mudro državništvo mora pokušati pronaći pravu ravnotežu. Jer, u suprotnom, prijeti katastrofa.“
Kineska velika preobrazba, od politike „četiri modernizacije“ Deng Xiaopinga iz 70-ih godina 20. do snažnog gospodarskog uspona u 21. stoljeću, pokazuje kako su ga njegovi planeri zasnovali na filozofiji konfucijanizma, učenju Sun Tzua o strategiji, a uz to su dobro proučili i teorije o višku vrijednosti, dodatak Marxova „Kapitala“, koji zbog opsežnosti i kompliciranosti nisu baš voljeli teoretičari socijalizma.
Zbog toga valja se nadati kako će planeri i savjetnici politike američke administracije dobro proučiti radove Henry Kissingera … jar kako je on sam napisao – „u suprotnom prijeti katastrofa.“
Dr. sc. Igor Dekanić: Energija i ratovanje: EU će se morati potpuno osloniti na SAD
Izvori:
1) Dekanić, I.: Naftno tržište u Tukididovoj zamci; Internetski portal: Geopolitika News;
14. travnja 2020.; dostupno na: https://www.geopolitika.news/analize/dr-sc-igor-
dekanic-naftno-trziste-u-tukididovoj-zamci/ (14.04.2025.)
2) Trkanjec, Ž: Kina i SAD će upasti u Tukididovu zamku. Bit će dobro ako ostanemo u
domeni trgovinskog rata, Jutarnji list; 12. travnja 2025.; dostupno na:
https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/kina-i-sad-ce-upasti-u-tukididovu-zamku-bit-ce-
dobro-ako-ostanemo-u-domeni-trgovinskog-rata-15573234 (13.04.2025.)
3) Tukidid. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav
Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 17.4.2025.;
https://www.enciklopedija.hr/clanak/tukidid
4) Peloponeski rat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod
Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 18.4.2025.
https://www.enciklopedija.hr/clanak/peloponeski-rat .
5) Graham Allison in Conversation with Secretary Henry Kissinger, Harvard Club of New
York City – July 11, 2017: YouTube; dostupno na:
https://www.youtube.com/watch?v=IKI6M2UiCGk (9.04.2020.) i (17.04.2025.)
6) Tukidid – najveći povjesničar antičkog svijeta; Internetski portal Povijest.hr; dostupno
na: https://povijest.hr/vazneosobe/tukidid-najveci-povjesnicar-antickog-svijeta/
(18.04.2025.)
7) Braudel, F. (1991): Civilizacije kroz povijest. Zagreb: Globus. (prijevod djela: Braudel,
F.: Grammaire des Civilizations, Paris: 1987, Les Editions Arthaud)
8) Dragičević, I.: Kina: od nebeskog carstva do naših dana. Zagreb: 2002., Prometej
9) World Bank Open Data; dostupno na: World Bank Group / Data;
https://data.worldbank.org/ (16.04.2025.)
10) International Energy Agency: Key World Energy Statistics dostupno na:
https://iea.blob.core.windows.net/assets/52f66a88-0b63-4ad2-94a5-
29d36e864b82/KeyWorldEnergyStatistics2021.pdf (10.09.2021.)
11) BP Statistical Review of World Energy 1951 – The first edition. Internet, dostupno na:
https://www.bp.com/en/global/corporate/energy-economics/statistical-review-of-world-
energy.html (12. 11.2023.)
12) BP Statistical Review of World Energy Full report 2007. Dostupno na:
http://bp.com/statisticalreview/ (02.07.2007.)
13) Energy Institute: Statistical Review of World Energy 2024 / 73 edition; dostupno na:
https://www.energyinst.org/statistical-review (13.11.2024.)
14) OICA – International Organization of Motor Vehicle Manufacturers; Production
Statistics; dostupno na: https://www.oica.net/category/production-statistics/2023-
statistics/ (16.04.2025.)
15) Kissinger, H. (2015): Svjetski poredak. Zagreb: Školska knjiga (prijevod djela:
Kissinger, H. (2014): World Order, New York: H. Kissinger)
