Kako je poznato kršćanima i mnogim nevjernicima, Uskrs je najveći kršćanski blagdan. To je proljetni dan kada se obilježava uskrsnuće Isusa Krista i njegov povratak iz svijeta mrtvih u svijet živih. Zato je Uskrs najvažniji blagdan jer daje temeljni pečat kršćanstvu – jamči neumiranje, dolazak pred sud Božji i vječni život. Svi koji vjeruju spasit će se i Bog će im otkupiti grijehe. Kristovo uskrsnuće iz Novog zavjeta potvrda je starozavjetnih proročanstava iz Biblije koji govore o Spasitelju koji će umrijeti za grijehe cjelokupnog čovječanstva i uskrsnuti treći dan. Zato je Uskrs blagdan nade, radosti, novog života, a glavni uskršnji simboli su križ, jaje, pile, zec, vijenac i ljiljan. To je pravi Uskrs iz teološkog kuta gledišta.
Uskrs – bogomdan za kapitaliste
S vremenom, u velikim dijelovima svijeta (ponajprije u Sjevernoj Americi i Europi), Uskrs je poprimio neka sasvim druga obilježja. Ne radi se više samo o vjerskom blagdanu, nego o klasičnom konzumerističkom prazniku. Uskrs se idealno uklopio u kalendar. Našao se nakon Valentinova i Dana žena i prije početka ljetne sezone. Proljetni termin snažno su prepoznali marketinški i reklamni stručnjaci i od njega napravili konzumeristički megaspektakl. Masovni mediji pršte od reklama za šunke, sireve, luk, teletinu, janjetinu, jaja, čokoladne slastice, vino i drugu hranu i piće. Iz izloga trgovina vire uskršnji zečevi, pilići i ogromna umjetna jaja.
Iskrivljenje pravog Uskrsa
Isticanje reklama za proizvode samo po sebi ne bi bilo problematično da konzumerizam nije istisnuo teološki karakter blagdana. U suvremenom zapadnom svijetu zapravo nitko osim svećenika, redovnika i malog broja pobožnih vjernika ne spominje religijski, tj. pravi Uskrs. Nažalost, velik broj kršćana nije niti svjestan kakav to Uskrs slavi. Mnogima od njih na prvom je mjestu pokupovati što veći broj proizvoda sa štandova tržnica ili polica supermarketa, kupiti darove djeci, obojiti jaja i dobro se najesti i napiti na taj sveti dan (možda i na tuđi račun, čitaj: obiteljska okupljanja). Ako je moguće, mnogi rado iskoriste produženi vikend za odlazak na more ili na planine.
Mjesta za Isusa u većini tih scenarija nema. Tek manji broj vjernika otići će na Uskrs na svetu misu ili donirati neki novac ili druge potrepštine siromašnima i beskućnicima. Tek će 40-ak posto Amerikanaca ići na uskršnju misu, što je pad u odnosu na pretpandemijska vremena kada je ta brojka iznosila oko 50 posto. Oko 12 posto američkih kršćana ide na misu samo na Uskrs kako bi ispoštovali tradiciju.
Praznik šopinga
Zato će trošiti novac. Uskrs je postao praznik šopinga. Procjene govore kako će Amerikanci ove godine potrošiti 25 milijardi dolara za uskršnje blagdane. Prije deset godina, 2015. potrošili su 16,4 milijarde USD. U jednom desetljeću dogodio se porast od devet milijardi dolara, što je ogromna brojka uzevši čak uzevši u obzir inflaciju. Američka kućanstva u prosjeku troše nešto manje od 200 $ za Uskrs. Najviše novca se troši na hranu, poklone, odjeću, cvijeće i slatkiše. Većina njih Uskrs slavi kroz blagdanske obroke (57 posto), a 53 posto njih posjećuje prijatelje i rodbinu.
Ulazak nekršćanskih običaja u uskršnju tradiciju
Oko 51 posto Amerikanaca sudjeluje o potrazi za uskršnjim jajima (obojenim ili čokoladnim). Običaj nema izvorne veze s Uskrsom, ali je postao popularan u mnogim zapadnim zemljama (ponajviše Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama) u 19. i 20. stoljeću. To su prepoznali neki pastori koji organiziraju potragu za uskršnjim pisanicama po livadama i vrtovima kako bi spojili obiteljska i vjerska okupljanja. Također, neki pastori organiziraju kićenje uskršnjih drvaca što je običaj koji je postao međunarodno popularan početkom ovog stoljeća. Tako ljudi crkve pokušavaju obuhvatiti i integrirati nekršćanske tradicije kako bi im dali vjersku notu. Djeca su zavoljela oba običaja pa su oni postali integralni dio Uskrsa na Zapadu. Uskršnji zec je s vremenom postao ekvivalent Djedu Božićnjaku. U oba slučaja radi se o izmišljenim likovima koje su izumili marketinški stručnjaci. Njih su iskoristili oni koji ne vjeruju kako bi planski izbacili glavnu zvijezdu Uskrsa, a to je Isus.
Konzumerizam – samostalna religija
Konzumerizam je na neizravan i diskretan način malo po malo postao zasebna religija. Finski istraživači koji su proučavali povezanost konzumerizma i vjere, Mikko Kurenlahti i Arto Salonen, konzumerizam su nazvali „implicitnom religijom“ i u potpunosti su u pravu. Većina ljudi nije svjesna kako su zapravo sljedbenici izmišljene i pogrešne religije koju je utemeljio suvremeni kapitalizam. Međutim, to je realnost potrošačkog društva u kojem živimo. Kapitalistička religija konzumerizma uhvatila je najviše maha među osobama koje za sebe kažu: „nisam neki vjernik“ i koje rijetko nazoče misama iako su formalni vjernici. Agresivna sekularizacija je zapravo Uskrs iz kršćanskog blagdana transformirala u nekršćanski šoping praznik. Zato su iz prvog plana izbačeni Isus i križ (simboli kršćanstva), a svoje mjesto su dobili umjetni uskršnji zečevi i svenazočna čokoladna jaja (simboli sekularizma).
Štetnost konzumerizma za okoliš
Sekularizacija Uskrsa ima negativne učinke ne samo na smisao Uskrsa i kršćanstvo, već i na okoliš. U Velikoj Britaniji godišnje nastaje 8.000 tona otpada od ambalaže čokoladnih jaja, uključujući plastiku, karton i aluminijsku foliju. Oko 8 milijuna čokoladnih jaja ostaje nepojedeno i završi kao otpad. Ove godine Amerikanci su potrošili oko 3,3 milijarde dolara na uskrsne slatkiše. Većina njih nalazi se u ambalaži koja se ne može reciklirati. Uskrsna drvca ili ukrasi od sintetičkih materijala mogu sadržavati otrovne kemikalije poput PVC-a, koji predstavljaju opasnost za okoliš. Bacanje električnih ili plastičnih igračaka u okoliš (a to se događa), također je vrlo štetno. I potraga za jajima u prirodi može biti otrov za okoliš jer ostaju ostaci od jaja bila ona plastična ili kokošja.
Rješenje za povratak vjerskom Uskrsu
Kako se vjernici mogu vratiti pravom Uskrsu? U slobodnom svijetu slobodnog tržišta teško je zabraniti uskršnje marketinško bombardiranje na svim medijskim platformama i društvenim mrežama. Međutim, postoji rješenje. Svaka osoba za sebe bira kako će slaviti Uskrs. Vjernici ne moraju pretjerano trošiti za blagdane ni kupovati nepotrebnu hranu, luksuzne aranžmane na moru, markiranu odjeću ili skupe darove djeci (npr. premium igračke ili pametne telefone) kako bi bili „u trendu“.
Uskrs se može provesti na puno skromniji, ali ispravniji način s puno manje utrošenog novca, ali u ozračju oživjele vjere. Naravno, nitko ne kaže da uskršnja košarica treba biti prazna. Naprotiv, tko može treba ju napuniti, ali umjereno. Uostalom, kršćanstvo poziva na skromnost, poniznost, dobročinstvo, molitvu, proučavanje Biblije, a ne na raskošni materijalizam koji sa sobom nosi smrtne grijehe poput oholosti i neumjerenosti u jelu i piću. Na svakome od vjernika je izbor kakav će Uskrs odabrati. Nevjernike se to ionako ne tiče.
Dva lica Božića 2024: Progon i konzumerizam na suprotnim stranama svijeta
