Jučerašnja smrt pape Franje, na drugi dan najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, na Uskrsni ponedjeljak – još je uvijek top tema svjetskih i domaćih medija. Jedno od najvažnijih pitanja koje se sada postavlja, nakon što su se slegli prvi dojmovi nakon ove šokantne vijesti kao i evociranja uspomena iz pontifikata pokojnog pape jest ono, o tome, tko bi ga mogao naslijediti?
U tom kontekstu izdvajamo jučerašnji zanimljivi tekst medija Politico, iz kojeg izdvajamo najvažnije dijelove.
On piše kako će nakon smrti 88-godišnjeg pape uskoro biti sazvana konklava za odabir novog vođe Katoličke crkve – proces koji bi se mogao pokazati odlučujućim u učvršćivanju ili preokretanju argentinskog reformističkog naslijeđa.
Očekuje se da će postupak započeti dva do tri tjedna nakon papinog sprovoda, kada će se kardinalski kolegij okupiti u vatikanskoj Sikstinskoj kapeli kako bi pokrenuo vrlo tajanstven proces izbora novog pape. U teoriji, svaki kršteni muškarac rimokatolik je kvalificiran za papinstvo, ali u posljednjih 700 godina, papa se uvijek birao među kardinalima.
Odabrati pobjednika unaprijed nije lako. Tijekom posljednje konklave 2013. kardinal Jorge Bergoglio bio je daleko od favorita za nasljednika pape Benedikta XVI. Ipak, postao je papa Franjo nakon 24 sata i pet krugova glasovanja.
Kladioničari i vatikanski promatrači već su počeli nagađati o potencijalnim nasljednicima jer se papino zdravlje pogoršavalo.
Ulozi za izbor novog pape neobično su visoki. Sljedeći će papa naslijediti duboko podijeljenu Crkvu, koja će se boriti s ideološkim napetostima oko pitanja kao što su LGBTQ+ uključivanje i svećeničko zlostavljanje, dok će također upravljati geopolitičkim krajolikom koji se brzo mijenja, razdražen teritorijalnim i kulturnim sukobima.
Ovo su neka od ključnih imena koja ćete vjerojatno čuti u tjednima koji dolaze:
Je li vrijeme za ponovnog papu Talijana?
Od 266 papa, 217 je došlo iz Italije – ali posljednja trojica došla su izvan vatikanskog dvorišta. Talijanski kardinal Pietro Parolin (70), vatikanski državni tajnik i Franjin broj 2 od 2013., mogao bi se smatrati njegovim prirodnim nasljednikom.
Podrijetlom iz Veneta, Parolin je, kao jedan od Franjina bliskog kruga kardinalskih savjetnika, bio zadužen za provedbu papinih reformi i bio je pokretačka snaga u diplomaciji. Odigrao je presudnu ulogu u ponovnoj uspostavi odnosa između Svete Stolice i Kine te potpisivanju sporazuma o imenovanju kineskih biskupa zajedno s Pekingom. Umjeren, kojeg su njegovi kritičari smatrali progresivnim, preuzeo je izvanrednu ulogu tijekom papine bolesti, vodeći molitvenu sesiju za njegov oporavak, što su neki smatrali nedoličnom kampanjom.
Parolin se, međutim, smatra pretjerano birokratskim i bez karizme i zajedničkog dodira pokojnog pape. To bi mogla biti Ahilova peta, uz nedostatak pastoralnog iskustva.
Neki se već nadaju da će uništiti svaku Parolinovu ponudu i, ovisno o tome s kim razgovarate, na njega se gleda kao na trojanskog konja za progresivizam ili konzervativizam.
Izvješće kardinalskog kolegija, pregled kardinalskih stavova koji su sastavili konzervativni novinari Edward Pentin i Diane Montagna, prikazuje ga kao “suptilnijeg” progresivca sposobnog staviti mainstream spin na Franjin radikalizam. Progresivniji crkveni dužnosnik u međuvremenu je rekao za POLITICO da je Parolin “vrlo skromna i vrlo nježna osoba, ali zbog njegove nježnosti ljudi ne vide da je puno konzervativniji od pape.” Službenik je sugerirao da je Franjo počeo marginalizirati Parolina usred “šaputanja” oko njegove moguće kandidature za konklavu.
Još jedna talijanska mogućnost je kardinal Pierbattista Pizzaballa, iz Lombardije, koji je latinski patrijarh Jeruzalema. Ovom 60-godišnjaku bi mogla dobro doći nostalgija među kolegama talijanskim kardinalima o povratku jednog od njihovih sunarodnjaka na čelnu dužnost. Pizzaballa – koji živi u Svetoj zemlji više od tri desetljeća, govori hebrejski i priznao je da s Hamasom razgovara “iz nužde” – autoritet je na Bliskom istoku, što bi mogla biti prednost.
Smatran iskrenim govornikom, brzo se popeo u ljestvici zahvaljujući stavovima koji su bili usklađeni s Franjom o zaštiti okoliša i međureligijskom dijalogu. Uglavnom se držao podalje od javnih rasprava u crkvi oko crkvene doktrine, što ga čini nepoznatom veličinom, ali konzervativci nisu pretjerano neprijateljski raspoloženi prema njemu jer podržava latinsku misu. Ipak, on je donekle mlad za papu, budući da kardinali nerado biraju vođu koji će vjerojatno ostati nekoliko desetljeća.
Neeuropske opcije
Franjo je bio prvi neeuropljanin koji je vodio Katoličku crkvu nakon Sirijca Grgura III u osmom stoljeću – i bio je prvi papa izabran iz Amerike.
Ako se kardinalski kolegij ponovno odluči za ne-Europljanina, filipinski kardinal Luis Tagle mogao bi biti favorit. 67-godišnji bivši nadbiskup Manile dijeli Franjinu usredotočenost na socijalnu pravdu i borbu protiv siromaštva. Bio je glasni kritičar izvansudskih ubojstava koja su se dogodila u njegovoj zemlji pod bivšim predsjednikom Rodrigom Duterteom, tijekom kojih je nekoliko tisuća umrlo prema tužbi Međunarodnog kaznenog suda, gdje mu se sada sudi.
Crkva bi također mogla ući u povijest ako izabere svog prvog afričkog papu u modernom dobu. Ponovno se raspravlja o kardinalu Peteru Turksonu iz Gane, koji je nekoć smatran favoritom tijekom konklave 2013. godine. Sada 76-godišnjaka, Turksona je imenovao Benedikt XVI. da vodi Papinsko vijeće za pravdu i mir. Njegov bi izbor označio prijelomni trenutak, no kontroverze bi mogle umanjiti njegove šanse. U intervjuu iz 2013. sugerirao je da je seksualno zlostavljanje djece manje rašireno u Africi zbog tradicionalne kulturne zaštite. Godinu dana ranije ispričao se zbog prikazivanja videa upozorenja na širenje islama u Europi tijekom Biskupske sinode.
Franjo je značajno promijenio geografsku ravnotežu Kardinalskog zbora imenovanjem više kardinala iz siromašnijih regija koje su povijesno nedovoljno zastupljene u najvišim slojevima Crkve, što bi moglo imati važnu ulogu u procesu odabira sljedećeg pape.
Zbog toga je komunikacija postala teža za mnoge kardinale otkako je Franjo ukinuo njihove redovite susrete u Rimu. To je u određenoj mjeri osnažilo takozvane kurijalne kardinale koji žive u Vječnom gradu i mogu lakše razgovarati jedni s drugima. Neki kažu da bi to moglo dati prednost talijanskim kardinalima, koji čine većinu klerika u Rimu. Ali ti se kardinali također mogu okrenuti jedni protiv drugih sada više ne moraju predstavljati ujedinjenu frontu oko Franje.
Osim toga, Franjini potezi da oteža svećenstvu okupljanje u Rimu imali su učinak poticanja novih centara moći, posebno među brzorastućim katoličkim stanovništvom u gospodarstvima u razvoju, s moćnim biskupskim konferencijama u Aziji, Africi i Latinskoj Americi, rekao je za POLITICO gore citirani visoki crkveni dužnosnik. Utjecajni čelnici su kongoanski kardinal Fridolin Ambongo Besungu i brazilski kardinal Jaime Spengler, predsjednik Brazilske biskupske konferencije, koja predstavlja najveću katoličku zajednicu na svijetu.
Ovi blokovi mogu međusobno komunicirati s lakoćom i predstavljat će izazov onima koji traže Franjinog europskog nasljednika. Mnogi europski kardinali također mogu podržati osobe iz Azije, Afrike i Latinske Amerike.
Arhikonzervativci
Tijekom svojih 12 godina kao pape, Franjo je razbjesnio konzervativno krilo Katoličke crkve, koje je zauzvrat postalo sve radikalnije – osobito u SAD-u
De facto vođa ove konzervativne oporbe bio je 76-godišnji kardinal Raymond Burke, koji se opetovano sukobljavao s Franjom oko njegove navodno “probuđene” agende i smatrao Crkvu “previše feminiziranom”. Međutim, na njega se više gleda kao na figuru konzervativaca nego kao na pobjedničkog papinskog protivnika.
Čini se da je još jedna dugogodišnja osoba, mađarski kardinal Péter Erdő, izgledniji kandidat. Erdő se spominjao kao potencijalni nasljednik 2013. godine, a pohvalio ga je mađarski desničarski premijer Viktor Orbán. Erdő predstavlja više tradicionalističku viziju Crkve usmjerenu na Europu i ostaje zanimljiv konzervativcima koji traže korekciju papinskog smjera.
Šanse konzervativaca ovise o sastavu kardinalskog zbora. Na površnoj razini, Franjo je imenovao 110 od 138 kardinala koji će imati pravo izabrati njegova nasljednika, čineći povratak tvrdolinijaškom konzervativizmu malo vjerojatnim.
Međutim, nekoliko Franjinih imenovanja bili su kardinali iz zemalja u razvoju s konzervativnijim stavovima, dok bi drugi mogli odstupiti od njegovog liberalizma nakon njegove smrti.
Kao i uvijek, put odavde do bijelog dima bit će krivudav.
Uskršnji konzumerizam: nekršćanska nuspojava kapitalizma
